Kako živim i radim u dve različite države, i kako se komplikuju odnosi između (liberalnog i kapitalu sklonog) Zapada i (konzervativnog i takođe kapitalu sklonog) Istoka, počeo mi je privlačiti pažnju određeni paradoks: dolazim iz zemlje sa zapada koja je okrenuta, kao, kultura, prema Istoku; radim u zemlji na istoku koja je, kulturpolitički, u potpunosti okrenuta na Zapad.
Da zavrzlama bude kompletna, stvari unutar naroda nisu istovetne iskustvima unutar političkog i bezbednosnog rukovodstva: u narodu postoji velika doza zahvalnosti prema Rusiji zbog herojske uloge koju je odigrala, po cenu ogromnih vlastitih žrtava u jednom od najtraumatičnijih perioda novije istorije, u razdoblju tokom 1940-ih prošlog stoleća. U vlasti, dotle, postoji velika doze nervoze spram onoga, na jednoj strani šta rade SAD a na drugoj šta Rusi. Pitomiji deo vlasti tako traga za solucijama koje bi donele saradnju i sa jednom i s drugom stranom, dok se kod asertivnijih zalaže za jednoznačno svrstavanje na agilniju stranu te pooštravanje odnosa sa onima koji se ocene kao negativni.
Moje lično iskustvo je da i na jednoj i na drugoj strani ima dobrih i loših elemenata realnosti, naprimer kod desnih: organizacija društva, otvoren put ka uspehu za sposobne, slobodniost organizacije i ekspresije. Međutim, kod desnih je i slabost osamljenosti jedinke u eri mehaničke reprodukcije, kako je tik pred turbulentno i tragizma puno doba globalne apokalipse prošlog veka pisao Valter Benjamin.
U levoj sferi za to vreme vlada nesklad emotivnog misticizma,
surovo autoritarna organizacija društva no i njegova veća homogenizovanost. Sa leve strane je, uopšte uzev, veći ambijent mirne egzistencije, dok je udesno prisutna veća haotičnost društveno-povjesnih pomeraja. I kod jednih i kod drugih je primetna veća nervoza, narasla agresivnost i viša stresnost pri donošenju odluka.
Kakva su vaša iskustva?