„Tri strasti, proste ali nezadrživo jake, me vode kroz život: čežnja za ljubavlju, potreba za znanjem, i nepodnošljiva tuga zbog ljudi koji pate" - Bertrand Russell, iz Autobiografije.
Ovaj blog je o mogućem, značajno štetnom uticaju jednog Monsatovog pesticida, i jednog herbicida, na zdravlje ljudi.
Pre mračenja jedna prosta činjenica: povećanje prihoda uz pomoć hemije i genetskog modifikovanja (GMO) je spasilo ili produžilo ogroman broj života.
Ali, postoje i ogromni delovi razvijenijeg sveta gde su nove tehnologije donele ili tek donose više štete nego koristi, i osnovni razlog za njihovo promovisanje nije dobrobit tog donekle lokalizovanog društva nego profit velikih kompanija. Tako kaže sve veći broj ljudi kojima su zdravlje, medicina i hrana ili profesije ili su im jako bliske profesijama, pa onda mnogi od njih kažu kako raste verovatnoća da su delovi portfolija iz laboratorija Monsata i sličnih osnovni uzrok sve većeg broja raznoraznih hroničnih oboljenja kod ljudi, koji zbog nauke žive sve duže u proseku, ali mnogi neuobičajeno dugo vuku i razne hronične boljke, čak i kroz poslednju deceniju ili dve života.
Evo sada prostog uvoda za one koje tema ne interesuje toliko da bi znali neku osnovnu razliku, do moguću razliku, između, npr, hibrida i GMO. I primer sam izabrao samo da bih skrenuo pažnju na potrebu za pažljivijim razmišljanjem kod onih koji su odjednom primetili da su emotivniji na ove teme, ali i dalje nemaju dovoljno vremena da dovoljno pročitaju o njima:
• U hibridu su, uglavnom, geni koji su bili bliski ljudskoj ishrani bar desetinama hiljada godina, recimo 30, 40 ili 50 hiljada godina. To je, bez mogućnosti dokaza, obrazovano nagađanje stručnjaka što se tiče nekog minimalnog vremena potrebnog da bi ljudska vrsta evoluirala i postala uglavnom neosetljiva na „pridošlicu" u ishrani. Kako ti ljudi nagađaju? Uzimaju primere: krvne grupe A, B i AB su se pojavile, recimo, pre samo par hiljada godina, ili nekoliko hiljada, i ljudi sa nultom krvnom grupom imaju imune sisteme koji su na ove „pridošlice" još uvek preosetljivi. Slično, pre isto, možda, par hiljada godina su se u kazeinu (belančevina) kravljeg mleka izdvojile dve dominantne mutacije (A1 i A2 mleka) koje se razlikuju u samo jednoj amino kiselini, negde u prvoj polovini belančevine, od par stotina amino kiselina. Nekoliko procenata ljudi su još uvek alergični na A1 mleka, pa oni kod kojih imuni sistem naglašeno burno reaguje ponekad završe i sa upalama zglobova, pošto im imuni sistem napada delove hrskavice. Ovo je amaterska priča, a koga više interesuje naći će i radove koji sugerišu pojačane autističke i šizofrene simptome kod neke dece koja konzumiraju dosta A1 mleka, dok se sa ovim mlekom dovodi u vezu i povećanje broja slučajeva dijabetesa 1.
• U GMO hrani se novi sastojak u hrani pojavi „nenadano", potpuno, ili u povećanoj koncentraciji. Pošto je, posle elementarnih ili ozbiljnih istraživanja, i dalje skoro nemoguće reći kakav će uticaj takav sastojak imati na ljude posle nekoliko desetina godina, te prve godine često i prođu neprimetno. Kasnije ume da krene rat vezan za GMO hranu, sa nerazumnim ljudima u oba tima, ili više timova, razumnim ljudima, flegmatičnima i ostalim. Ima fascinantnih priča na internetu, i ove teme neke ljude, insajdere, toliko dotiču ponekad da potežu za kamerama i člancima koje nisu smeli da koriste dok njih, pred kraj života, nije dokačila neka neizlečiva bolest. Koga interesuje snaći će se na Guglu, možda ne u 5 minuta, ali u 50 sigurno. Nedorađeni argumenti se često sakrivaju iza kreativne upotrebe jezika tipa „nema poznatih posledica ..." ili „iako je reč ‘otrovno' prejaka reč, nikako se ne može zanemariti ...". Jedna od mračnih reči ovde je "retko", kad kažemo da killer T-cells imunog sistema "retko napadaju ćelije tela kojem pripadaju, izazivaću upale specifične za pojedinačna tkiva I organe". Jedan od mračnih obrazaca je "autoimuno oboljenje", koje kod velikog broja ljudi sugeriše naslednost, dok se, u stvari, najčešće radi o isprovociranoj imunoj reakciji.
Jedan Monstaov GMO kukuruz je potegao za genom iz bakterije u zemljištu, Bacillus thuringiensis (bt), koja negde u nekom svom metabolizmu proizvodi kategoriju kristalizovanih belačnevina pod imenom Delta endotoxins, δ-endotoxins, ponekad Cry ili Cyt otrovi. Oni kod (nekih) insekata buše creva, pa ti insekti uginu posle nekoliko dana.
Ovaj otrov, bt-toksin, odjednom proizvodi i sam kukuruz, pošto je GMO pomere, kao deo svog metabolizma, i tako ubija insekte koji su opasni za kukuruz. Rekao bi neko kako se kvalitativno ništa nije značajno promenilo, imali smo otrov u zemlji donekle, sad ga pored toga proizvodi i kukuruz, i rekao bi kako kvantitet nije preterano važan. Ne znamo to još uvek pouzdano na temu ovog GMO kukuruza, ali jedan nevezani primer sugeriše oprez, skreće nam pažnju na značaj kvantiteta: ispod 50 mikrograma Selenijuma u ishrani dnevno ljudima povećava šanse da dobiju neke forme carcinoma 5 puta. I selenijum je nepohodan. Iznad 300 mikrograma dnevno se sugeriše oprez, dok iznad 1 miligrama selenijum, odjednom, ume da postane izuzetno otrovan.
Metabolizam u živom svetu je najčešće daleko kompleksniji od prostih kvalitativnih odrednica za kojima mi kojima to nije posao često potežemo. Ponekad se prevare i profesionalci.
Tuča po Internetu, i razni su na terenu, ide od optužnica da bt-toksin buši ljudska creva isto kao i creva insekata, do toga da je otrov jako selektivan, pa za ljude bezopasan.
Monsatov herbicid Glyphosate je, po svemu sudeći, mnogo mračnija priča. U ovom trenutku ga, bar mi na zapadu, imamo u mokraći oko "17 puta" više od dozvoljene granice. To su nedavno "dokazali" Zeleni u Evropskom Parlametnu. Koristim navodnike zato što im je uzorak bio mali, oko 100 ljudi samo. Jedan ne tako davni članak u UK je spomenuo cifru od preko 50% hlebova u britanskoj ishrani sa prekomernom dozom ovog herbicida. Herbicid se koristi i neposredno pre žetve, par nedelja, da bi ubrzao sazrevanje zrna. Tako ga najviše i unesemo u organizam. Pošto je herbicid širokog spektra neke biljke se menjaju u GMO maniru u laboratorijama da bi postale otporne na herbicid, pa se on, tako, liberalnije koristi.
Glyphosate, između raznih načina, skoro sigurno podriva zdravlje ljudi na 3 sledeća prepoznaljiva i značajna načina:
• „Krade" gvožđe iz hrane i izvlači ga iz organizma pre apsorpcije, pa tako podriva ogroman broj metaboličkih puteva, najviše onih što se vrte oko Cytochromes P450 (CYPs) enzima, kod ljudi prisutnih u skoro svim tkivima. Naziv je uglavnom nebitan ovde nego je često dobra reč za pretraživanje čak i popularnih članaka. Naravno, čovek uvek može da unosi više gvožđa u ishrani, nego, odjednom, balansirana ishrana više nije dovolja, dok je Glyphosate chelating agent (proces vezivanja za jone metala) šireg spektra, „krade" i druge sastojke - i samo ću spomenuti mangan ovde, samo nedostatak ovog sastojka vodi ka zastrašujućem broju raznih boljki.
• Na isti nači na koji ubija biljke, iako ti metabolički putevi nisu pristuni kod čoveka, Glyphosate ubija i neke korisne bakterije u crevima ljudi, pa im tako, odjednom, uskraćuje i neke sastojke koje čovek dobija samo od rada tih bakterija.
• Glyphosate otvara pore u crevima, dovodi do „hyper permeabilnosti", pojave nazvane „leaky guts", koja onda, često, vodi do nekih hroničnih upala - preko 70% imunog systema je u crevima, i on pravi kolateralnu štetu i dok normalno radi, kod hroničnih upala pogotovo, a te upale vode do ozbiljnih problema, tolikog oštećenja creva kod nekih ljudi ponekad, posle mnogo godina, da delovi moraju hirurški da se odrstranjuju, dijabetesa 1, alergija, asmi, autizma.
Pošto reč „autizam" ume naglo da privuče pažnju, evo jednog malog pojašnjenja: autizam je spektar oboljenja, često previše ukratko opisan kao „pogrešno uvezan mozak". Ta „pogrešna" uvezanost, često genetski određena, ume da zauzme i formu uvezanosti koja je nekad bila „dobra", pa „pokvarena", tako što imuni sistem napada mielinski omotač, iz raznih razloga, oko snopova nervnih veza (ti snopovi su ono što na najprostijim snimcima vidimo kao belu masa u mozgu, mielin je „beo"), pa se tako provodljivost tih snopova naglo menja, nelinearno usporava, i odjenom nam je ponašanje pomereno, kao i kod pijanstva, npr.
I pored značajnog truda nisam uspeo da nađem ilustraciju površine creva idealnu za ovaj blog. Pa sam se odlučio za jednu karakterističnu za ljude alergične na gluten. Uz pojašnjenja ona je dobra ilustracija geneze mnogih hroničnih oboljenja kojima smo danas izloženi.
Pa:
• Gore-levo je unutrašnjost creva, dole desno krvotok.
• Neke rečenice su eksplicitno, a neke implicitno delimično uslovne, nejasne, ili se radi o nagađanjima - npr. kako se prilazi delu dijagrama desno gde T ćelije ubice napadaju sopstveno tkivo, npr enterocite (ova mala „stopala" na ilustraciji što oblažu creva) ovde se ne objašnjava, sugeriše, niti zna zašto se to ponekad dešava. Neka prosta logika bi mogla da „sugeriše" da što manje dražimo i prizivamo ubice utoliko bolje po nas - ne bi trebalo, dok se ima izbora, unositi hranu koja pospešuje upale. Mi većinu života nismo svesni da imamo ove upale, telo nam šalje signale, ali mi ne umemo da ih čitamo, oni su nam „normalni".
• Mali beli „crvići" levo, gluten, na koje su neki ljudi alergični, mogu i da se zamisle kao bilo koji antigeni što provociraju imuni sistem kod svih, ne samo alergičnih ljudi - bakterije, peptidi, mineralne „krhotine" iz hrane, ...
• Tamo gde nam se uništavaju enterociti, „stopala", rizikujemo zauvek bušna creva, i što bušnija bliže smo potrebi za operacijom i isecanjima.
• Male plave kuglice levo, zonulin, su otkrivene tek 2000. godine, što možda objašnjava još uvek nedovoljno znanje na ove teme. One direktno modulišu širinu prolaza između „stopala".
• Gluten je moćan i direktan modulator proizvodnje zonulina, i kod zdravih ljudi i kod alergičnih.
• Glyphosate iz Monsatovog herbicida je, po nekim mišljenjima, desetostruko jači up-modulator proizvodnje zonulina ...
... i tako dalje, Monsato uzvraća udarac poslednjih godinu-dve, Google se „pomerio" na tu temu, i Svetska Zdravstvena Organizacija donekle, a pošto nas ovaj herbicid napada i na mnoge druge načine ostavljam ga za neki budući baš "ozbiljan" blog.
Kako se zaroni u ova mala stopala tek tada se otvara svet kompleksnosti od kojeg smo sastavljeni. Bilo bi lepo da imamo biologe koji vole da pišu popularne blogove o živom svetu, do tada idemo dalje uz pomoć "tiranije" amatera.
Naslov bloga sugeriše moj optimistički pogled na ljudsku glupost, koju ja vidim kao prolaznu iz kolektivne perspektive, jednog dana većina gluposti će pasti u zaborav. Ovo, naslov, su analitički filozofi, Raselovi savremenici, onomad pripisali njemu kao pojavi na filozofskoj sceni, kako je pisao čitljivo i za širi publiku, koja je, odjednom, pokazala veliko interesovanje za filozofiju. Oni su otišli u prošlost zaboravljeni, pa tako i ideja delenja ljudi na više i niže po mogućnosti razumevanja, on ostaje.
Prva grafička ilustracija pri vrhu bloga sugeriše finu crtu ljudske egzistencije iz moje slučajne i subjektivne perspektive - naime:
• Fejs me je podsetio jutros da sam pre godinu dana priložio ovo fotku. Ona kod raznih budi razne subjektivne ili objektivizirane asocijacije.
• Odmah sam otišao na Google da mi je indeksira. Ja tako pratim kako napreduje AI, između ostalog. Google je kolovođa na tu temu, i ako se u mreži sutra zapati „svest" Google za sada ima najveće šanse da nam je predstavi.
• Google nije mnogo uspeo, ali je i dalje bliže čoveku nego nekom drugom primatu, indeksira ovu fotku kao fun., američki indi-pop bend iz New Yorka.
• Not bad, za ovako tešku ilustraciju, majmun se nikad ne bi setio, a možda i bi, samo ne ume da kaže ...
• ... sve u svemu meni asocijativno-kreativno more na temu organizacione fenomenologije.