Ima više decenija kako smo u kapitalizmu, ili, ako ništa drugo, bar u tranziciji (doduše, neki će reći da to predugo traje, slično kao što je večito trajala i tranzicija iz socijalizma u komunizam). Sad, tih smo godina učeni različitim ljudskim i građanskim pravima, ali i tome da nije teško biti fin i da bi otpatke trebalo bacati u za to predviđena mesta. Ali, izgleda da je retko ko, bar za sada, našao za shodno da ukratko svima objasni još jednu prilično bitnu stvar - šta je to uopšte kapitalizam.
Opet možda su svi, što bi u stvari i bilo u duhu novog sistema, bili prepušteni sami sebi da dođu do te spoznaje. Oni veštiji brzo su shvatili, i požurili da što više ekonomskih i finansijskih ingerencija odumiruće socijalističke države prenesu na sebe. Mislim, pogledajte bezbrojne trustove vredne stotine milijardi na dalekim Istocima Evrope, ali i dalje. Mnogi su nastali upravo preuzimanjem bivših socijalističkih, odnosno, državnih monopola. Ipak, nije to po svoj prilici specijalitet samo traznicionih zemalja Evrope i Azije, ima izgleda toga i u vekovima starim kapitalističkim ekonomijama, u nekoj njima specifičnoj formi.
Sad, sudeći prema mnogim teorijama postoji pet osnovnih pitanja po kojima se kapitalizam i socijalizam razlikuju: jednakost, vlasništvo, efikasnost, nezaposlenost i kontrola cena. Te se shodno tome izdvaja i više različitih vrsta kapitalizma, među kojima su i:
(i) Turbo kapitalizam, uz odsustvo regulacije bankarskog i finansijskog sektora, niske poreze na prihode i kapitalnu dobit, manju kotrolu zloupotrebe monopolskog položaja, neregulisano tržište rada uz lakše otpuštanje i zapošljavanje, kao i nižu kontrolu minimalnih uslova rada.
(ii) Narodni kapitalizam, u kome ipak postoje određeni elementi države blagostanja, odnosno težnje da svi na određeni način imaju koristi od ekonomskog rasta. To se postiže izvesnim stepenom regulacije finansijskog sektora, uz sprečavanje preteranog rizika, kao i preterane nejednakosti između udela građana u ekonomskom rastu.
(iii) Kroni kapitalizam, u kome je uspeh preduzetnika u priličnoj meri povezan sa uticajem koji ostvaruju preko državnih službenika, političara i generalno ljudi od vlasti.
(iv) Napredni kapitalizam, u društvima u kojima je kapitalizam duboko ukorenjen. Karakteriše ga prihvatanje status kvoa i odsustvo bitnijih oblika političkog aktivizma na važnije društvene teme. Ipak, neretko podrazumeva i prisustvo određenih elemenata države blagostanja.
(v) Državni kapitalizam, u kome grane industrije u državnom vlasništvu igraju značajnu ulogu u ekonomiji i planiranju. Razliku između državnog kapitalizma i socijalizma predstavlja odsustvo privatnog sektora i konkurencije u drugom slučaju.
(vi) Mešovita ekonomija, u kojoj je deo poslovanja prepušten slobodnom tržištu, dok ostatkom upravlja država. U principu, većina ekonomija ovog je tipa - na primer, na Islandu državna potrošnja ima udeo u 57% GDP-a, u Švedskoj 52%, Francuskoj 53%, UK 47%, US 39%.
Naravno, sve je ovo puka priča. Mnogi koji su kapitalizam okusili pre devedesetih ali i kasnije reći će vam da je njegova suština u slobodi. Ali sloboda izbora, koliko god to gordo zvučalo, ume da bude i vrlo nezgodna. Jer, sa sobom nosi i odgovornost. A izgleda da uvek baš i neće biti države, ili ikog drugog, ko bi se nešto preterano zabrinuo oko toga koliko ste obrazovani, zdravstveno zbrinuti, ili da li ste zaposleni.
Takođe, odgovorni ste i za mnoge druge jednako bitne, doduše na prvi pogled možda naizgled i efemerne stvari. Tipa, čijem ćete autoritetu verovati, čije ćete mišljenje uzimati za validno, ili šta ćete sve podrazumevati pod kvalitetom u svakom mogućem smislu. Da li ćete se u moru ideja opredeliti za nešto što podseća na majicu koja može da se nosi samo do prvog pranja, ili ćete se osvrnuti i na neku drugu ili treću stranu.
Na kraju, neki će možda reći i to da sve rečeno u stvari predstavlja jednu te istu, odavno istrošenu priču upakovanu u novu ambalažu. Mislim, to (socijalizam, feudalizam, kapitalizam, komunizam, ...) da se izbor na kraju uvek svodi na prihvatanje jedne od nekoliko ponuđenih uloga - u cilju, između ostalog, i pukog preživljavanja.
Naravno, niko ne kaže da su obavezno i u pravu :)