Znam da vrapci imaju veliki simbolički značaj na ovom blogu još od onog čuvenog bloga Nebojše Krstića, the bloggera, ali skoro sam naleteo na jednu neuporedivo fascinantniju epizodu iz kineske skorije istorije u kojoj su vrapci igrali vrlo važnu ulogu.
Naime, u sklopu velike kampanje Veliki Skok Napred, Mao Ce Dung je 1958. naložio svim Kinezima da krenu u masovno uništavanje- vrabaca. Logika velikog Maa je bila da vrapci, kao veliki tamanitelji zrnevlja, predstavljaju opasnost i napast za pirinač, pšenicu i ostale useve i da ih se, stoga, ima uništiti u sklopu velike higijenske kampanje. Vrapci nisu bili označeni kao jedini neprijatelj: pored njih, u porodici podmuklih i podlih (iz razumljivih razloga obožavam ovu reč) neprijatelja našli su se i pacovi, muve i komarci.
Naravno, poslušni Kinezi su krenuli u izvršavanje zadatka koji je pred njih postavio Veliki Vođa i počeli su masovno i vrlo prilježno uništavanje vrabaca. Gnezda vrabaca su bila rasturana, mladi vrapčići ubijani na licu mesta, jaja uništavana u korenu, odrasli vrapci gađani, nema podataka da li je bila korišćena i vojna avijacija. Škole, fabrike i vladine agencije koje su se posebno isticale u borbi protiv vrabaca su bili nagrađivani za svoje uspehe, uglavnom nematarijalnim nagradama (pohvalama, tapšanjem po ramenu, novac i zlato su za slabiće).
Nesrećni vrapci nisu imali previše izbora; ponekog koji je uspeo da se domogne političkog azila u stranim ambasadama ubrzo je stigla pravednička ruka. Ostao je zabeležen slučaj poljske ambasade u Pekingu: nesrećni vrapci su se sklonili u dvorište ambasade. Prilježni Kinezi su zatražili pristup dvorištu kako bi ispunili nalog Velikog Vođe i sproveli egzekuciju nad vrapcima. Poljskom ambasadoru su štetočine i podlaci bili prirasli srcu, što možda ni ne čudi- Poljaci nekako nikad taj komunizam prihvatali punog srca. Spretni i dovitljivi Kinezi su se brzo dosetili i na hiljade ih je okružilo ambasadu sa bubnjevima. Posle 2 dana neprestanog bubnjanja (po svemu sudeći, na smenu) nesrećni vrapci su popadali mrtvi, a poljskom buržujskom izrodu i gadu nije ostalo ništa drugo nego da pozove sanitarne službe i uklone poubijane vrapce iz dvorišta ambasade.
Šta je bio krajnji rezultat ove higijenske akcije? Posle 2 godine besomučnog tamanjenja vrabaca, neki ćata je seo i provalio ogromno smanjene prinosa pirinča (koji je, kao što jelte znamo, staple food u Kini). Kao rezultat pomora vrabaca, koji se hrane zrnevljem ali i poretežno insektima, populacija insekata (pogotovu skakavaca) je doživela pravi bum i počela sa nesmetanim uništavanjem pirinča. Usevi pirinča su toliko dramatično pali, da su komiteti ubrzo videli da im se brojke ne slažu.
Mao, budući Mao i Veliki Vođa, uvideo je svoju grešku i u aprilu 1960. je brže bolje dao nalog da se kampanja 4 napasti nastavi, ali mesto vrabaca zauzmu- stenice. Na žalost, posle 2 godine besomučnog ubijanja, populacija skakavaca je toliko narasla da nije bilo moguće napraviti brzi povratak ekološke ravnoteže. Populacija skakavaca je nastavila da raste, a usevi su toliko opali da su posle par godina proizveli Veliku Kinesku Glad koja je, prema nekim procenama, usmrtila 20 miliona ljudi.
Kampanja Četiri Štetočine je samo jedna iz niza kampanja koje je kineska vlada sprovela pod velikim Maom, a punu i meni dosta impresivnu listu možete naći na ovoj strani.
I za kraj, malo Daryla