Piše: Boban Stojanović
(Autor teksta je bivši aktivista grupe Queeria, Zvonko Bogdan, koji je iz borda organizacija istupio nakon što je estradni lobby unutar pomenute NVO objavio intervju sa Jelenom Karleušom. Njegovo pismo prenosimo u celosti.)
Stvarno, ovo što se desilo na poslednjem Queeria blogu je nedopustivo.
Nekoliko dana čitam komentare i ne mogu da verujem.
Pa zar je iko mogao da pomisli da se ja, iz Queerie, javljam nekome ko ima samo srednju školu?
Komšijama sa višom školom ponekad, onako kroz zube, procedim: Dobar dan!
JA SAM URBAN.
I nisam seljak.
I da, slušam samo klasiku. Ništa Jeca, ništa Mina, ništa Seka, ništa Sneki...a, jok ja!
Isključivo klasika.
I to Dragana del Monako.
Pa makar padala pijana po sceni „Sava centra“.
Samo nek’je klasika.
Ako je moguće, ja bih još da naglasim da sam sasvim muzički edukovan, da sam sasvim u spectral fazonu, to nam je nekako najbliže. Hugues Dufourt mi je glavni. Znate za njega? Ne? Ma, daj....on je baš urban lik.
Takođe, nekako mi je OK da kažem da čitam sve ono što je urbano. Već nekoliko godina najomiljenija knjiga, koju uvek čitam kada pijem kafu negde na Obilićevom vencu je NO LOGO, Naomi Klain. To je super, ono, vidiš da je capitalism is shit, da je sve to napumpano. Super mi je što je ta Naomi sasvim protiv kapitalizma. Inače, ta knjiga je toliko dobra da je Naomi zaradila nekoliko miliona dolara. To sa anti-kapitalizmom je super. Imam i neku ekipu anarhista. I oni su super. Nedavno su mi pričali da dok su leteli „Lufthasom“ na neki anarho skup u Londonu, Bog te, nude im neke kapitlističke brljotine, neke kafe i čokoladice, Nestle, levo-desno. Ali, to su ti principijelni ljudi, neće da se prodaju za štanglu čokolade.
No, nije to ni važno.
Najvažnije je da ja ne volim narodnjake!
Ja bih to redom ukinuo. U trenutku kada nam se sve ovo dešava, jebote, otimaju nam zemlju, ja nisam uopšte za to da se podržavaju te folk nakarade. Brate, samo lounge i super, teraj, ono, urbana ekipa...šta seljaci.
Nekako, žao mi je što od te urbane ekipe jedino se carica Slađana Milošević Đogani (ili nije Đogani!?), setila da napravi ono, neki urbani wibe sa muzikom, da malo pokaže da nam je stalo do zemlje. To ti je ono, serbian tribe. Šta je JK uradila? Ništa! Kada je ona opevala Srbiju? Nikad! I sada je JK urbana, a Slađa nije!?!?!?!?
Baš raspravljam pre neki dan sa ortakinjom, koliko je npr ta Slađana Milošević OK. Ona je baš taj neki kontinuitet urbanog, uvek je bila taj vrh i normalno je da sada brani zemlju! To je sada urbano.
Mislim, nisam ja nacionalista, ja sam urbani lik, nije mi to blisko, ali jbg. Kosovo jeste Srpsko, ipak je to naša kolevka, manastiri...šta sad, zarad čega bi mi to trebali da damo tamo nekome. Kao, bio rat! Bio rat – klali ljudi, sad smo sve mi krivi. Meni je od toga malo ono, shit i mučnina.Urban sam tip, moram tako da reagujem.
Mislim, ja sam kooridinator nekoliko omladinskih NVO , putovao sam dosta po Evropi i svetu, smatram da je to veoma važno, implementacija, monitoring i evaluacija omladinskih programa, pre svega rad sa vulnerabilnim grupama, to je baš važno, ono: žene, Romi, narkosi...
I kad već kažem Romi, mnogo me nerviraju ovi što neće klincima u busu da daju koji dinar, meni je to licemerno. Urbano je dati lovu cigančićima, lepo pevaju, slatki su, iako su prljavi, ali oni tako žive , ne znaju za bolje. Gledao sam puno dokumentarnih filmova o Romima, to je njihova kultura – šta mi tu možemo. Zato je meni cool da dam deset, dvadeset dinara Cigančetu.
Mene mnogo nerviraju ti seljaci koji nam tu kenjaju po gradu, to splavovi, folkeri, sve je to neiskreno, nema emocija. Ja slušam sve, ono, od Dragane del Monako u „Sava centru“ do ono „Faithless“ na „Sajmu“, to mi je OK, super je, stvarno...
I tako, on što kažu ortaci: Evropa nema alternativu!
I to je urbano, jel’da!
NAPOMENE:
1. Možda niste primetili, ali – tekst je izmišljen! SUPRISE!
2. Možda niste primetili, ali – autor bloga je besan na pljuvanje JK!
3. Možda niste primetili ali – autor bloga se pita: Ako je toliko ljudi u zemlji u kojoj živi etično, zašto Mladić i Karadžić nisu u Hagu?
4. Autor bloga poručuje da će na svaki negativni komentar na blog, reći isto što i JK: Pogledam ko to kaže. I kada vidim, slatko se nasmejem. Mene kritikuju samo oni koji mi ni po čemu nisu ni ravni ni dorasli. Ni po uspehu, ni po intelektu, ni po talentu. Drugo, postoji veliki broj ljudi koji daje sebi pravo da daje sud o meni samo na osnovu onog što su od nekog drugog čuli! Niti me poznaju, niti su upoznati sa onim što i kako radim. Sindrom mase: gde svi - tu i mali Mujo. A kad pitaš Muju, zašto tako misli - on će zamucati ili dati neki debilni odgovor. Ovim sam sve objasnila.
U još jednu noć i kajanje odlazi zauvek Vaš,
Boban Stojanović