Nekako ispada da teže posledice nisu nastale odlukom organizatora aeromitinga iznad stadiona i srpskih navijača. A trebalo bi da bezbednost nije ugrožena zahvaljujući preventivnom delovanju nadležnih službi.
Dron bi se mogao definisati kao bespilotna letelica kojom se upravlja sa zemlje ili koja leti po unapred zadatim koordinatama. Najmasovnija upotreba dronova naravno je u vojne svrhe, što i nije beznačajno za temu. Razlikuju se dosta i po pogonu na koji se pokreću. Lično imam dosta iskustava sa dronovima u mom poslu, i to sa onima koji nose kameru: oktohopterima i kao ovaj na utakmici, kvadkopter. Recimo, evo jedne lepe primene drona za film koji ovih dana završavam - http://vimeo.com/99481002
Na utakmici Srbija - Albanija smo videli malo nesrećniju primenu istog. I, desilo se sve što se desilo. Neću ovde duljiti o obliku života, ko god to bio, koji je isplanirao i u delo sproveo idiotluk. Nema pogrde koja bi bila minimum pristojna ni za kafanu, nekmoli blog, a da tačno opišem šta o njima mislim. I ovima koji su to uradili, i ovima koji ih slave kao heroje. Evo ih, tamo vama.
Mene zanima ovo ovde - nama! Par stvari ovde ištu pitanja, na koje niko odgovoran sigurno neće odgovoriti. Kako stvari stoje, ni odgovarati. Prvo, kako je uopšte dron (a znamo da takve naprave mogu da se koriste u nehumane svrhe) mogao da nadleti stadion u vreme utakmice visokog rizika, na kojoj prisustvuje i predsednik Republike Srbije? Evo, Milovan Drecun je tako bio u mogućnosti da na pitanje: da li bi ministar policije trebalo da snosi odgovornost za bezbednosne propuste na tom događaju, odgovorio da bezbednost na utakmici nije bila ugrožena, jer je reč o "političkoj diverziji", koju je teško bilo predvideti, jer je do sada "neviđena na sportskim terenima"." I još:" Odgovornost je na onima koji su organizovali i sproveli incident, a na policiji je da otkrije koje to uradio. Nije Nebojša Stefanović izazvao taj incident". Drecun bi morao da zna da bezbednost na stadionu nije bila ugrožena zato što su upravljači drona tako odlučili. Oni su, sva sreća, odlučili da na letelicu okače neku ponjavu, a ne bombu ili kakav bojni otrov, recimo. Dakle, nije ko nije izazvao incident, nego ko ga nije sprečio. Čim je neko bez dozvole uspeo da upravlja bespilotnom letelicom iznad stadiona na kome je onoliki broj ljudi, bezbednost jeste bila ugrožena. Već je poznato da novinari ni olovke nisu mogli da unesu a neko je uspeo da unese makar daljinski upravljač za dotičnu letelicu. I koliko sam zapazio, niko od zvaničnika ne govori o bilo kakvoj odgovornosti iz sopstvenih redova. Evo imamo primer Milovana Drecuna. A on se u poslove bezbednosti navodno razume. Dočim se Nebojša Stefanović zgražava zbog uvreda upućenih njegovom šefu. Da se razumemo, šta god ja mislio o Vučiću, ne seirim zbog upućenih mu uvreda. Više sam fan konstruktivne i argumentovane kritike. Pa, sa time u vezi, valja primetiti da su uvrede pet minuta upućivane iz svečane lože.
Ministre policije, ti si i za to odgovoran. I onaj koji te je tu postavio.
Ima jedna interesantna priča, čiju istinitost nisam uspeo da potvrdim do pisanja teksta. Neka ekipa je iz oktohoptera snimala nešto po Beogradu. Kada je dron leteo blizu ambasade Rusije, odjednom je izgubljena mogućnost upravljanja letelicom koja je nastavila da leti sa sve kamerom sve dok su baterije trajale, a zatim je otišla negde u nepovrat. Možda se opisani događaj i nije dogodio, ali je sasvim sigurno moguć. Dakle, neko anticipira da neko putem slične naprave može da ugrozi bezbednost nekog objekta i ljudi u njemu i ometa signale oko istog. Mislim, to je meni kao malom Đokici palo na pamet. Ja ne sumnjam da u bezbednosnim službama ima pametnog sveta. Samo, kao i u svim drugim sferama rada u Srbiji, ne dolaze do izražaja. Ima tu još nešto! Možda zvuči banalno, ali pokazuje još jedan vid ugrožene bezbednosti - jedan događaj kojem sam lično prisustvovao. Snimali smo dronom poslovnu zgradu klijenta za promo-film. Trebalo je da se snimi „lift" od podnožja, do vrha zgrade. Momci nisu na vreme zamenili bateriju, i dron je negde od pola zgrade počeo da gubi snagu i polako pada. Momci su požrtvovano pritrčali da ga uhvate, da se ne ošteti pri padu. Elise koje uveliko nisu radile punom brzinom solidno su ih secnule, što po licu, što po rukama. A ovaj dron na utakmici nije bio pod kontrolom profesionalaca, već neke tamo budale. Dakle, bezbednost gosn. Drecune na stadionu jeste bila ugrožena.
Bezbednost, videli smo nije bila ugrožena samo dronom. Koliko ja znam, „ugrožena bezbednost" na fudbalskoj utakmici je i kada ulete navijači na teren. A uleteše. Mogli su dakle, oni to i drugim povodom, mislim, nečim što njima izgleda kao povod. Da uleti, pokušalo je i uspelo samo nekolicina. Uleteo ni manje, ni više kakomubešeime Bogdanov. Kada se sramotimo, da to bude sa medijski poznatim, etabliranim prekidačima utakmica. Zamislite da su smislili da to masovno urade? Mogli su. Nekako ispada da teže posledice nisu nastale odlukom organizatora aeromitinga iznad stadiona i srpskih navijača. A trebalo bi da bezbednost nije ugrožena zahvaljujući preventivnom delovanju nadležnih službi. A i sudeći po fotografiji ni redari baš nisu bili na visini zadatka.
A interesantno je i ono pitanje koje proizilazi iz izjave premijera Aleksandra Vučića koji je rekao da je predstavnike EU tri sata pre meča upozorio da se sprema provokacija. Ma bravo, imali ste informaciju da se „nešto" sprema, svaka čast onima koji su to doznali. Pa dobro, ali ako ste znali, zašto niste preduzeli nešto da se, ako se provokacija nije mogla sprečiti, makar pripremi da se na provokaciju ne nasedne? Ako smo tri sata pre utakmice upozorili strane diplomate da će biti provokacija, kako nismo upozorili našu policiju, naše reprezentativce? Kako smo propustili priliku da ih iskuliramo i makar jednom ispadnemo gospoda? Valjda zato što smo mi majstori u tome da na provokacije nasedamo. Nije se moglo obezbediti da navijači ni u primisli ne mogu da utrčavaju na teren? Nisu se mogle dati određene, posebne instrukcije igračima kako da se ponašaju, ako do nekakve provokacije dođe? Mislim, to znamo da nije moglo, očigledno. Ako se onaj igrač već našao da nepozvan skida zastavu, kako se nije našao da to uradi neko pametniji, ko će odmah da je odnese delegatu ili sudiji umesto da se pred tribinama seiri. Pa se desi ono što mene lično ne tangira, ali sigurno boli ove što na provokacije nasedaju, da albanski igrači usred Beograda uspeju da mu preotmu ponjavu. Ma samo im je trebalo striktno narediti da se u slučaju bilo kakve provokacije povuku na klupu ili tako negde i mirno čekaju da stvar reše oni koji su tu po službenoj dužnosti da takve stvari rešavaju. Mislim, kada smo već na vreme znali. Albanski reprezentativci su isto, vrlo moguće znali. Navijači koji uleću na teren, redar koji udara albanskog fudbalera, pritrčavanje i udaranje istih na ulazu u tunel... pa ne mogu Albanci da se navoze drona iznad stadiona, koliko mi umemo u nebesa da ga dignemo. Na primer, evo Boston Bruinsa u NHL-u, gde igra i naš strah i trepet, Milan Lučić, igrali plej of u Montrealu. Najstarije rivalstvo u hokeju tipa Zvezda - Partizan. Na utakmici u Montrealu izviždaše američku himnu. Revanš u Bostonu - cela dvorana sa sve igračima Bostona pevala i aplaudirala kanadskoj himni. Jok, mi znamo ovde kako se odgovara na provokacije.
I to sve u predvečerje posete ruskog predsednika i vojne parade. Znate, meni nekako, posle svega, ta parada i naši fudbaleri imaju sličnosti. Imaju dresove, kopačke, pikaju loptu, ali još samo eventualno Albaniju mogu da pobede. Ako se ne iskonjiraju.
I onda sve vidljiviji napor da se cela stvar predstavi kao neka teška, mračna zavera nekih (fakat zlih) i (fakat) mastermajndova, i rekoše na RTS-u „visokotehnološki nacionalizam". Ej, za onu igračku. Da mi ne zameri neko što ove drugostrane kretene zovem mastermajndovima, ali za ove naše Hepo kockice, sigurno jesu. Nadam se da je to samo pokušaj demfovanja za javnost, da vlast (hm) u ovoj zemlji shvata kolika je ovo šamarčina. Ako imaju i malo pameti, mora da ih jako bridi. Da sam ja Vučić i Nikolić, i da ima istine u tim njihovim pričama da postoje ljudi koji im ozbiljno rade o glavi, nakon svega bih se blago rečeno ozbiljno zamislio. Posle one intervencije žandarmerije, šta god da se stvarno desilo (možda ima istine i u onome što je neko na Tviteru napisao da bi se posle dešavanja na paradi, žandarmi pre mašili za usijanu šipku nego za pendrek), niz bezbednosnih propusta ovoga puta, ne da ne zvuči na dobro, nego nemam reči.
Koliko se sećam, nedavno smo Americi pisanim putem nudili pomoć u borbi protiv terorizma. To liči na nas. Trebalo je da TRAŽIMO pomoć. Od koga god. Neću da se bavim ličnim kvalifikacijama onih koji su u ovoj zemlji najodgovorniji za ovo što se desilo, ali moram da kažem da posle svega ispada da ste nesposobni kako na bezbednosnom, tako i na propagandnom planu. Mislim, tu se to jako vidi. Tako barem liči. Sada će parada, koja je posebna priča. Parada je trebalo da bude na utakmici, parada sposobnosti, odgovornosti i vaspitanja. Umesto toga, biće parada u nevreme, parada finansirana novcem odbijenih molbi za lečenje bolesne dece, novcem nekupljenih lekova, ukinutih dotacija za trudnice, umanjenih plata i penzija, umanjenih plata onih koji su trebali da zaustave Bogdanova, i preletanje drona.
Hvala Saši Jelenkoviću za naslov.