Znate ono, kad se divimo u američkim filmovima kako deca lepo pevaju, glume i plešu? E znate šta? U ovoj postavci deca to isto tako dobro rade kao u filmovima.
Mjuzikl je američka izmišljotina, jedna od mnogih u kojima uživaju podjednako oni koji Ameriku vole, koji je ne vole, kao i oni koji se trude da je objektivno sagledaju sa svim vrlinama i manama. Nastao negde početkom 20.v. na Brodveju, u začetku, kao i neki drugi žanrovi „neozbiljan", u formi nekakve smeše burleske, vodvilja, pantomime, baleta i operete, ubrzo je evoluirao u nešto „ozbiljno". Pre svega zahvaljujući kvalitetnim libretima, baziranim na kvalitetnim literarnim ostvarenjima. U muzičkom smislu najočigledniji je uticaj Džeza. Neizostavni deo je song, muzička solo tačka po kojoj se mjuzikl pamti. Tridesetih godina prošlog veka (još uvek mi neobično kad to kažem ili napišem), stiže u Evropu. Prvo Engleska, pa Francuska, pa Nemačka... Često songovi postanu evergrin, kao „Maria" iz „Priče sa zapadne strane" ili „Don't cry for me Argentina" iz Evite. Tu negde mogu da se upišu i „Tomorrow" i„It's a Hard KnockLife" iz mjuzikla "Eni".
Mjuzikl ''Eni'' postavljen je na Brodveju 1977. i za pozorište "Alvin" u originalnoj postavi igran rekordnih šest godina. Scenario Tomasa Mihana baziran je na stripu "Malo siroče Eni", Harolda Greja. Muziku je napisao Čarls Štrous na tekstove Martina Čarnina. Mjuzikl je doživeo dve ekranizacije: Džona Hjustona, 1982. (jedan od filmova koje mogu uvek da gledam, kadgod) i 1999. Roba Maršala. Eni je jedno od tri najpoznatija siročeta, uz Toma Sojera i po mnogo čemu sličnu Pipi Dugu Čarapu. Mjuzikl daje vizuru deteta, žrtve okolnosti i lažnog dušebrižja, koje svet vidi kakav jeste ali ne odustaje od istine, snova i nade. U mjuziklu "Eni" je kao retko gde na tako lep, dirljiv i na momente duhovit način prikazana dečija nevinost
U Srbiji se pojavio vrhunski program za decu (i odrasle) u formi mjuzikla. Akademija zabave "O&M" iz Novog Sada otkupila je licencu za mjuzikl "Annie Jr." Na audiciji su odabrali 26 učesnika po strogim kriterijuma propisanim od strane nosilaca autorskih prava. Ono Jr. (junior) u naslovu podrazumeva da učesnici ne smeju biti stariji od osamnaest godina. Nakon audicije, odabrana, multitalentovana deca krenula su kroz mukotrpan proces spremanja mjuzikla za izvođenje pred publikom. Svako ko je imalo imao veze sa predstavljačkim umetnostima na bilo koji način zna koliko je to naporno. Za one koji to vole i lepo. A na sceni se vidi koliko to ova deca vole i koliko im je lepo. Znate ono, kad se divimo u američkim filmovima kako deca lepo pevaju, glume i plešu? E znate šta? U ovoj postavci deca to isto tako dobro rade kao u filmovima. I to bez montaže, tonske postprodukcije i ponavljanja dublova dok ne bude dobro. Naravno, hvala Bogu, nisu ovo jedina talentovana deca u Srbiji koja su nešto napravila, samo eto, ova nastupaju u Madlenijanumu 7. i 8. decembra, pa da vam javim i preporučim i podelim radost uživanja u ovoj predstavi.
Sva deca koja u ovako nečemu istraju zaslužuju podršku. A ovde rezultat jeste vrhunski. Zaslužuju podršku i ljudi koji su ovoj deci omogućili da iskažu svoje višestruke talente. U situaciji kada i dotirana pozorišta propadaju, napor da se neko potpuno nezavisno bavi ovim poslom, pa još sa decom, takođe zaslužuje podršku. Ne znam da li je ovo jedinstven slučaj u Srbiji, ali redak svakako jeste, da se u ovim uslovima radi van radionica i sa pravim profesionalcima koji na ovaj način rade sa decom. Marina Adamov Stojanović tako nastavlja porodičnu tradiciju oca Jovana Adamova. Ko se seća "Muzičkog tobogana" zna o čemu pričam. Dakle odlazak na predstavu će biti na polzu svima. Znao sam da će biti dobro ali mi je fijoka otpala od prvih taktova. Tandrčku (3) - mojoj mlađoj kćeri, predstava je držala pažnju sve vreme, i to ne jedna predstava, nego smo morali još jednom, dakle dve. A ni nama nije bilo teško, naprotiv. Malo upozorenje onima sa mlađom decom, izlažete se riziku da duže vreme nakon predstave često slušate "sutra, još sutra, volim te sutra...". A nije isključeno da budu dueti, tria, kvarteti...
Na kraju samo da dodam, režiju potpisuje Dragan Stojmenović, producent je Olivera Inić, umetnički direktor Marina Adamov Stojadinović, vokalna tehnika Svetlana Palada, koreograf Tatjana Grujić, kostimograf NatasaVranešević, scenograf Livija Mikić. I sjajni prevodi tekstova Olge Gekić i songova Tode Nikoletića. Naravno, tu su deca koja su dorasla izazovu da nam donesu šmek brodveja - Teodora Stanković, Irina Arsenijević, Stevan Lukić, Željana Danilović, Galina Žižakov, Gala Gekić, Jana Samardžić, Luka Samardžić, Boris Horvat, Anja Todorović, Jovan Đorđić, Miroslav Grubić, Maša Jevtić, Mateja Radenković, Isidora Zora Lučić, Brana Živković, Jelena Kovač, Gordana Tatić, Barbara Stanković, Hristina Filipović, Tamara Korda, Mina Sekulić, Jelena Burčer, Branko Čiča, Vanja Ristanović, Aleksandar Gutović, Lena Puzić, Anđela Danilović, Tara Stajić, Marija Jovišić, Alisa Jablanov, Aleksandra Miodragović i Sara Azarić.
Dakle, ko je tako u mogućnosti, toplo preporučujem.
" title="" title="" class="" />" class="" />