Nikada nisam bio u Nišu ali ovih dana intenzivno razmisljam da to uskoro ucinim. Zakljucio sam nedavno da je dobro reagovati pisanjem na stvari koje ti se u zivotu simptomaticno ponavljaju. Rezultat toga je bio blog koji sam nedavno napisao i koji je bio posvecen fenomenu uspesnosti dece vojnih lica.
Ovoga puta blog posvecujem gradu Nišu i ljudima koji tamo zive. Šarajuci po sajber prostorima cesto sam nailazio na nišlije koji su pricali o muzici, politici i ostalim meni interesantnim stvarima i nekako sam uvek zastajao na tim mestima. Imalo je šta da se cuje. Bez pretencioznosti i veoma konkretno ovi ljudi nekako uvek "pogadjaju metu" i to cine bez imalo straha.
A kako to da to nije slucaj sa našom prestonicom?
Pa glavna razlika izmedju Niša i Beograda je u tome sto ovi prvi imaju mnogo veca muda od ovih drugih, a druga je u tome sto je malogradjanština u Beogradu na nenadjebivo prvom mestu u regionu (bez konkurencije).
Postoji i razlika u tome sto su Nišlije uvek bile uz Beograd kada je trebalo i kada je bilo najteze, a za uzvrat su redovno i bez pardona bili "puštani niz vodu" (nož u ledja bi bila teška rec).
Pronadji 10 razlika: