Hvala, zaista, na znacima i rečima podrške tokom ovog užasnog leta. Ne, nažalost, još nije kucnuo čas kada ću moći izaći na terasu bloga i objaviti ovakav poklič - u zbilji, rat nije gotov. Intenzitet rata je uminuo, to da. Međutim, njegovi repovi su se preneli, i to ni manje ni više nego u prestonicu, u okoliš oko trećeg po važnosti za Islam objekta, oko Plemenitog Svetilišta.
Tako nešto sam napominjao kao mogućnost, u jednom od svojih predratnih mrežounosa. Zbog čega se to ipak jeste odigralo, ta islamizacija Palestinske Ulice, uprkos mnogobrojnim upozorenjima nastalim blagodareći jasnom i jednoznačnom poznavanju terenskih prilika, ostaje pod znakom pitanja. Jedna dimenzija problema jeste u tome da radikalni imami veruju da podižu silu koju će moći da iskontrolišu, do konačnog cilja i konačne pobede - istrebljenja mrske jevrejske države, te upliva zapadnog, judeoamerikaniziranog koncepta globalne realnosti na Bliskom Istoku. Druga dimenzija je da je naša strana, u zaslepljenosti arogancijom moći, previdela da je druga strana uopšte kadra da dosegne taj nivo organizovanosti uličnog sentimenta.
Kakve su posledice te arogancije? 65% procenata podrške Hamasu (predratni nivo je bio ispod 40%), spram 35 pragmatičnom, marksističkom Fatahu (naspram preko 55% pre rata, u atmosferi u kojoj je trenutna Vlada radikalizovala, verbalno, i taj segment palestinskog društva, te odbila pregovore s njima). Kako bilo, uz svakodnevne nemire, kamenice, sukobe u i okolo Al Akse, i preteći rast podrške radikalnim klerikalnim elementima palestinskog društva, rastuću pretnju ID na granicama zemlje (no i prateće prisustvo saveznica iz NATO-a), u izraelskom društvu dolazi do zanimljivog procesa.
Naime, Netanjahuov Likud se rasipa, poglavito zbog Premijerovog odabira da pokvari odnose s ključnom saveznicom, SAD. Brojni i ključni, dugogodišnji, Netanjahuovi politički saradnici napuštaju brod koji tone - staroejdžerski Likud - i opredeljuju se za unosne pozicije u globalnoj zajednici, pod budnim okom Vašingtona (verovatno i na asistenciju pomenutog Igrača). Najjači sekularni saradnik, desničar Avigdor Liberman, takođe napušta Premijera, nezadovoljan što Tsahalu nije dopušteno da odradi posao do kraja i porazi vojno do kraja Hamas. Netanjahuova podrška se svela na one kojima je on ideološki oduvek i bio najbliži - na tvrdo, radikalno, ratnički nastrojeno, ekstremnodesno i izrazito manjinsko krilo izraelskog društva.
Još jedan aspekt s(a)vesnosti sazreva i na jerusalimskoj (izraelskoj, zapadnoj strani) Ulici, imenito, to da dugoročni interes mira Izraelu leži u miru i dobrosusedskim odnosima s novostvorenom - Državom Palestinom. Ovaj proces je neumitan, i verujem da ću još doživeti i da izraelska Desnica polaže vence pokajanja i zahvalnosti na grob počivšem Isaku Rabinu, za hrabru iako prevremenu (odlika genija) viziju izraelske državnosti. Za taj praznični dan neophodne su dve stvari da se zbudu - kraj (ili pacifikacija) Hamasa i kraj Netanjahuov. Oni odlaze s istorijske pozornice u paketu.
PS. Još jednom, hvala na podršci, i trudiću se da i ja, eto, kao i mnogi bendovi koje volim, dam na bisu i ponajbolju svirku, te da se raziđemo, inšalah, u miru.