Politika umetnosti

Nebojša Milikić RSS / 24.02.2008. u 19:18

   Dobar dan,

imali smo u komentarima mog prvog posta nekoliko primedbi u vezi umetnosti sa nasilno zatvorene ali očigledno u javnosti prisutne izložbe "Odstupanje". Možemo ih sažeti na sledeći način:

- radovi nisu dovoljno kvalitetni. Po nekim komentarima, možda i već time što autori dolaze sa Kosova. Nasuprot tome, ima tvrdnji da su zanimljivi samo zato što su sa Kosova a da u stvari nisu kvalitetni.

- radovi nisu čitljivi, razumljivi ili zanimljivi za svakog, što je i nekakva opšta situacija u savremenoj umetnosti. Ova primedba za sobom povlači i pitanje ko, kako i gde ima pravo da kreira i konzumira umetnost.

- umetnička praksa treba da poštuje neki, okolnostima prilagođeni tajming kada je u pitanju nastanak i izlaganje umetničkog rada, bilo da namerno ili nenamerno reflektuje te okolnosti.

Utvrdili smo takođe, da slabo znamo da je umetnost vrlo ozbiljno upletena u politiku i ideologiju iako, kao što smo mogli pročitati u jednom od komentara, umetnost i politika deluju u istom polju, polju reprezentacije. Dovoljan dokaz za tu vezu, posebno važan za našu nastavu i naš rad je činjenica da pop-artistički portret Adema Jašarija na izložbi “Odstupanje” nije privukao aktiviste Obraza samo zbog njihove ikonofilije (Jašarijev lik i delo slični su imidžu hajduka i komitsko-četničkih vojvoda) već iz razloga što je tragičan ali i katarzičan kraj Jašarija i njegove porodice, postao simbol volje i prava kosovskih Albanaca na političku emancipaciju od srpske države ili bilo koje ili čije emancipacije od bilo koje loše državne politike. To pravo se dakle ovde brani. Ova kratka rečenica može se pročitati i razumeti na dva načina i to je dobro jer nam pomaže da shvatimo osnovnu nepoznanicu – mi ni ne znamo da li to pravo ovde uopšte postoji (da bi se branilo) ili još ne postoji (a država se brani od pokušaja da se uspostavi).

Jasno je da su u komentarima na prvi post detektovani važni parametri razumevanja svakog umetničkog rada, vrlo važni za dodatno-dopunsku nastavu u kojoj učestvujemo. Razmatraćemo i nadalje složene međuodnose i funkcije kvaliteta, čitljivosti, stvaralačkih intencija i ingerencija, familijarnosti i tajminga umetničke prakse. Pokušaćemo to sada na primeru rada koji je komentarisan na blogovima Gorana Markovića i Milice Tomić, a to je tabla sa natpisom "Ćošak Salvadora Dalija" koju je na uglu dveju ulica u Beogradu postavila grupa "Ilegalni poslastičari". Težiću da ovaj rad smestim u delimično postojeće a delimično konstruisano referentno okruženje, u kome se njegov koncept i sadržaj odslikavaju upravo u parametrima i funkcijama kvaliteta, razumljivosti i tajminga. U nizanju referenci i asocijacija, možemo detektovati koliko svi navedeni parametri mogu i moraju biti važni u društvu koje istovremeno krije i otkriva svoju politiku i ekonomiju kroz niz mera kao što je promena imena ulica, vlasnika preduzeća i radnji i pripadajuće, često i vandalske mere disciplinovanja političkog i policijskog aparata i javne sfere.   

Najlakše je možda da počnemo od nečeg već na prvi pogled sličnog. Rad je iz istog "registra" kao i onaj koji je Milica predstavila u postu Pet lakih komada: "Bulevar AVNOJ-a", autora Miloša Čvorovića. Milica je na rekao bih dosta uzdržan način opisala ovaj rad. Prilikom jednog razgovora o toj akciji izneta je teza da rad nastaje u situaciji u kojoj Demokratska stranka i DSS, odlukom nadležne komisije da promeni ime Bulevar AVNOJ-a u Bulevar Zorana Đinđića, praktikuje institucionalni vandalizam, a da SRS na taj vandalizam odgovara svojim, partijskim vandalizmom. Rad Bulevar AVNOJ-a, ne samo da se opire ovim dvema vandalskim strategijama, već detektuje i ometa njihov zajednički cilj: potiskivanje i brisanje sećanja javnosti na antifašističku borbu. Gradske vlasti u ovom slučaju potiskuju i brišu antifašističku tradiciju kroz apologetsko poturanje "tranzicijske tradicije" a radikali brišu i tranzicijsku i antifašističku tradiciju kroz reafirmaciju bratoubilačkog rata, rata za svojinu nad teritorijama kao uvoda u tranziciju, koja nas po mnogim kulturnim, političkim i ekonomskim parametrima vraća pedeset do sto godina unazad. Za taj manevar unazad ni ne beše boljeg stratega od Mladića, koji je postao i polit-kultur ikona ovdašnje tranzicije - za svega par godina od visokog oficira JNA pretvara se u srpskog đenerala. U tom smislu, jasno je da je cena i uslov tranzicije u ex-Jugoslaviji bio bratoubilački rat tj. da je cena anti-antifašističkog i anti-SFRJ flertovanja srpske demokratske političke elite devedesetih ispostavljena kroz račun koji je napravio Mladić. Rad Bulevar AVNOJ-a zato omogućava distancu od ovako prepletenih tranzicijskih politika i posledično prepoznavanje, priznavanje i afirmisanje antifašističkog nasleđa, koje ne samo da ne sme biti zaboravljeno već, i zbog same činjenice da je fašizam nusprodukt kapitalizma, mora biti nanovo animirano. Prvo u umetnosti, a onda, ako bude volje i pameti i u ekonomiji i politici.

Ako tako razumemo ovaj rad, naći ćemo se, možda i sasvim nenamerno, kao neki slučajno probuđeni romantičari, na politički slabo naseljenom polju, onom koje shvata neophodnost univerzalne političke emancipacije, što automatski znači i ekonomske emancipacije samog ljudskog rada, kao univerzalne kategorije svakog stvaralaštva. Nije loše da se kao prvi u redu za emancipaciju nađu kulturni i umetnički rad jer oni te neophodnosti podrazumevaju, regenerišu i predstavljaju. Misliti i stvarati oslobođenje od fašizma u procepima legalnosti i legitimnosti tranzicionog kapitalizma, nacionalne kulture i nacionalne države kao trabanata tog kapitalizma i potrošačke kulture kao masovnog sedativa tj. opijuma za narod? Da, tako nešto. Jeste, naporno je, pa ne mislite valjda da ćemo se provući bez savladavanja principijelnih tehničkih i tematskih kategorija slikarstva – podloge i pejzaža?

E sad... e sad... e sad... uživimo se malo u taj pejsaž. U odnosu na rad Bulevar AVNOJ-a, Ilegalni poslastičari kao da kažu: mi smo na podjednakom rastojanju od dve postojeće politike u preimenovanju ulica (demokratske i radikalne). Problem sa ovim pozicioniranjem u sredini je što lako upadate u domen i jedne i druge strane, kao što ćošak podjednako pripada obema ulicama koje ga čine. Možete hodati jednom ulicom i biti na distanci od druge i obrnuto ali ne možete hodati ćoškom osim ako autori zabadanjem table ne sugerišu da je u pitanju ćorsokak dužine 50cm. Ako ste možda protiv svih preimenovanja (kao što govori jedan drugi rad Ilegalnih poslastičara, onaj sa gomilom imena na tablama) tj. i onog koje je usledilo posle Drugog svetskog rata, opet ste za anti-antifašističku tradiciju. Ako ste Ilegalni poslastičar i za ono ste preimenovanje posle Drugog svetskog rata a protiv ovog današnjeg, onda se ne biste zadovoljili imenovanjem ćoškova. Ako ste i za posleratno i za ovo današnje preimenovanje onda ste u problemu jer imate manjak ulica i zaista vam ostaju samo ćoškovi. Taj politički ćorsokak beogradskog šarma bi na kraju krajeva bio i neki povoljan ishod i posredna edukativna poruka ovog rada.

Druga važna stvar, koju je pohvalio Goran, a uspešno kritikovala Milica je latentna beogradizacija i urbanošarmizacija kulturnog i umetničkog stvaralaštva. Kao, to je neki samo nama svojstven flavour, zbog kog na kraju krajeva, vredi "ostati i boriti se". Ovo je vrlo problematičan pristup stvaralaštvu, koji osim politički prilično konzervativne i diskriminatorske afirmacije tzv. urbanog duha, premešta učinak umetničkog rada u polje zabave ili bolje rečeno zajebancije za posvećene.

Možemo se setiti još dva srodna projekta urbanog šarma, na koji nas podseća "Ćošak Salvadora Dalija" u ovakvom formatu (videti Milicin post Muke s umetnošću, strana 2), sa autorima ponosno uslikanim ispred svog dela.

Jedan je foto-akcija grupe građana za neformalni biznis sa Voždovca, koji dolaze ispred kuće šefa suparničkog ganga sa Zvezdare, slikaju se i puštaju fotku u novine, u javnu raspravu. Ova akcija imala je i odjek u medijima, upravo kao šarmantna, duhovita, ali u svom "narrowcasting" dometu i izazivajuća i upozoravajuća. Otprilike je to bila bačena rukavica konkurentu, sa kodiranom poslovnom informacijom. Kao i ovaj uradak, Ilegalni se šifrirano obraćaju i onima koji daju imena ulicama. Oni na neki način uzimaju reč u javnom raspravljanju o promeni imena ulica, zauzimajući neutralnu, "boli me ćoše", dakle pravu Dalijevsku poziciju, baš na idealnom preseku tih smarajućih rasprava i, zabadaju se bukvalno u centar pažnje nadležnih i prolaznika sa porukom koja na kraju krajeva ima sličan sadržaj kao i poruka one biznis-foto-akcije - bolje neka situacija na tržištu ostane kakva jeste. Ta poruka je izgleda odlično shvaćena od opštinskih vlasti a biće verovatno i od gradskih, jer u poplavi zločinačkih preimenovanja (vidi npr. post od Zeke Novi Sad – Noć kame, tužna godišnjica) dobro će doći jedno šarmantno, neutralno i nadrealno, koje bi posvedočilo da je to sve ustvari jedno veliko zezanje.

Sledeći projekat urbanog šarma koji prispeva iz sećanja je onaj "Prva beogradska barikada", organizovan od strane Radija B92, nakon pojave sasvim neurbanih barikada po srpskim krajinama u Hrvatskoj. I taj rad je upao u zamku ironizacije jedne vrlo neuralgične tematike, koja je takođe završila u obručima radikalnih i demokratsko-demografskih politika. Tim radom, kao i sasvim nekompleksnom kulturno-umetničkom politikom kuće B92, možemo posebno da se pozabavimo drugom prilikom ali, u najmanju ruku možemo reći da je tada nekakva beogradska barikada delovala upravo - nadrealno. Svoj politički šmek ova akcija crpla je neposredno iz sada već evergreen repertoara sa jednog od najvažnijih ex-yu poprišta kulturno-umetničke borbe 'gradske raje' protiv 'papana', dakle Sarajeva. Top Lista Nadrealista prednjačila je u šarmantnom plasiranju krivice za narastajuće kulturne i političke probleme društva na pripadnike nedovoljno urbanih - primitivnih slojeva stanovništva. Mada je u produkciji te scene iz osamdesetih bilo i otvorenih simpatija za Pišonje i Žuge, rat je zaoštrio ovaj prikriveni klasni sukob do razmera građanskog rata i u kulturi. Nedavno uskrsnuće prežvakanog sarajevskog šarma na TV B92, sa koncepcijski često rasističkim, režijski vrlo lošim ali zato zaista bedno odigranim skečevima o turbo-folk retorici, estetici i krivici, obavezuju nas da ovoj temi posvetimo punu pažnju u dodatno-dopunskoj nastavi.

Projekat koji među poslednjima i na posebno nepredvidiv način iskrsava iz sećanja vodi nas ispod nadrealnosti imena Ilegalnih poslastičara. Obratimo pažnju na jedan deo rada Jelene Miletić, urađenog za projekat Javna Tajna, koji sam koordinirao u nekoliko gradova Srbije 2003. godine (http://www.rex.b92.net/javnatajna/bor_izlozba.html). Ako samo ovlaš pomislimo ko bi u vreme osnivanja i rada ove autorske grupe zaista bili ilegalni poslastičari, to jest čiju ilegalu bi da legalizuju ovi autori, to bi bili vlasnici mnogih ovdašnjih poslastičarnica i pekara, Albanci i Goranci, koji su, posebno nakon 1999. godine primorani ili da se isele iz Srbije ili da rade u ilegali. Ako ne verujete - pogledate firme iznad njihovih radnji - teško da ćete videti imena vlasnika. E, sad, moguće je da grupa autora ovo uopšte nije imala u vidu, sluhu ili ukusu, ali ako govorimo o kvalitetu, čitljivosti i pristupačnosti rada grupe, i ovo je svakako jedna od meandrirajućih opcija. Ispalo je da su oni legalizovali, obnarodovali ilegalnost poslastičarstva, i zaista, ako čujemo komentare na njihov rad: šarmantno, slatko, baš simpa, vrlo beogradski, javlja se jedna infantilna a opšte prisutna želja za 'zaslađivanjem' stvarnosti. Ovo sam stvarno nategao do bljutavosti. Ali samo na tren to jest natreen, jer ovo veštačko natezanje i zaslađivanje neće mnogo škoditi našoj nastavi, koja upravo treba da otkrije i slabosti takvih natezanja. Izaći ću napokon i sa svojom tezom, a ta je da ovaj rad zahteva razumevanje imena autorske grupe kao "Legalni poslastičari".

Moramo još pomenuti i onaj poznati rad sa spomenikom Brus Liju u Mostaru. Ja u njemu vidim i jednu žal za nedostatkom univerzalnih, narodnih heroja tokom poslednjeg rata. Brus Li, kao heroj svih nacija i vera popunjava u BiH nenadoknadivo a ispražnjeno mesto narodnih heroja drugog svetskog rata. Ono što je zaista divno kod Brusa je što on nije obožavan kao glumac, već kao lik koji je igrao u filmovima, poput Sandokana ili Kasandre. Svejedno, za razliku od Brusa, Salvador Dali je fensi vrač elite, segregacijski estetizator snova truleće aristokratije, koji energiju dadaističkog reza zamazuje i guši pukom perfektnom slikarskom tehnikom i tematikom a kompleksan, i uz to već otkriven i podrobno istražen svet snova i fantazija srozava na nivo magične fiksacije i rituala, ma fašista bre, ali barem fašista – kukavica, to je već neka refleksija, neko dostignuće, naravno, i za snobovski lik Dalija, i za njega lično. On uz to falsifikuje i poriče temporalnost i spacijalnost, to jest “intrarealnost” snova i fantazija, oduzimajući im upravo ono što je najvažnije – značaj za običan život, unutar običnog vremena i prostora. Ma, vanilla-ice iliti sisa jedna. E, tako, kod veštačkog zaslađivača nije na odmet ni malo veštačkog ogorčenja.

Ceo ovaj ogled nam je potreban da bi se prvo uspaničili a odmah potom malodušno zabrinuli. Kako napraviti rad o prepoznavanju, priznavanju i afirmaciji naše inicijative, koji je dovoljno kvalitetan, pristupačan za većinu publike i može da proradi u okviru teme koja je za svakog građanina i svaku građanku podjednako važna, mada ne moraju imati i isto mišljenje o njoj? Rad koji će izdržati i ovakve tendenciozne pretrage kroz asocijacije i refleksije u kulturi i politici svog vremena. Upravo na slučaju poslastičara sa ćoška, čiji se radovi i samo ime grupe tako lako prelivaju u neplaniranim bojama i registrima vidimo recimo i to da je dremanje u procepu legalno-ilegalno, npr. po pitanju priznanja nezavisnosti Kosova, potpuno nemoguće. Ili ste, kao umetnik ili umetnica, na strani legalista koju u ovom trenutku čine Kosturica, Tači, Nikolić, Sejdiju, Tadić, Riker, Ivanović, Basesku, Blunt, Rasim, Eu, Rusija, USA i Huliganska Legitimna Oblast, ili ste na strani slobode i nezavisnosti Kosova i Srbije, koja je, naravno, u slatkoj ilegali. (Pošto sam kritikovan zbog upotrebe termina huligan, koji je sam po sebi policijski i represivan, mogu recimo da promenim ime HLO oblasti u Oblast Udruženja Nepotrošača, time se obuhvataju oni koji uopšte nemaju novac te i ne mogu da troše i oni koji imaju ali ne plaćaju na teritoriji svoje oblasti). I da, pitate se, ko je sad ovaj Blunt? To je novi britanski ambasador u Prištini, koji je odmah, pri akreditacionom krštenju, dao najmizernije moguće obrazloženje svoje verzije legalizma u obliku legitimizma: "ne možete ne dati nezavisnot državi u kojoj muslimani čine 90 procenata stanovništva". Naravno, ovo ne važi za Irak i Afganistan, kao što ljudska prava ne važe za feudalne saveznike Amera u zalivu. Kod kosovskih Albanaca imamo inače onu verziju islama koja je slična upravo anglikanskoj verziji hrišćanstva, dakle nedogmatičnom i sekularizovanom praktikovanju religije. Eto, takav ekspert je došao za ambasadora, pa vi vidite kakvi su ostali stake-holders i od kakve je to ogromne brige za njegovu zemlju. Naravno da će britanska ambasada na Kosovu odmah da pokrene projekte iz multikulturalnosti tj. kulturne politike globalnog kapitala. I naravno da će gomila umetnika i umetnica da se zaleti da učestvuje (naravno i ja), sve zaboravljajući da je za zemlje EU pitanje nezavisnosti Kosova pitanje kontrole imigracionih i kriminogenih potencijala Kosova, dakle još jedna fortifikacija u tvrđavi Evropa. Ako uz to postoji ta polit-profiterska dekoracija, da je to izlaženje u susret muslimanskim vernicima, dok se u stvarnosti vodi hladni krstaški rat protiv depriviranih svetskih masa, od kojih su mnoge islamske veroispovesti, još bolje! Kladim se da će ovaj kulturni pristup politici, prvom od prilika kojih u tranzicijskom obespravljivanju masa ima na stotine, možda i dovesti do razvoja religiozno fundiranih pokreta na Kosovu. I da, naravno da Ameri ovo isto rade pretežno da bi bacili pesak u oči svojim probranim metama u islamskom svetu. Mada je, opet na nekom kulturnom planu, paralela sa ratom za Američku nezavisnost vrlo dobrodošla Kosovu. A Rusi? Pa jeftinije im je da već ovde izvedu vežbu odvraćanja Čečenije od nezavisnosti nego da se tamo bakću sa beskrajnim građancem. I sve što im odavde zatreba dobiće po reketaškoj ceni. I svetiće se i iriti tamo gde malo ili ništa ne košta za opkoljavanje antiraketnim štitovima, nato banana republikama i ljudskim pravima. U tom obračunu imperija, transnacionalno bombardujuće NATO imperije i bratske carske “Nemojtemolimovasvišedanasbranite!!!” federacije, mi se prijavljujemo za piona. Gle, nema nikog više na našoj strani, jer kraljevi, kraljice, topovi, lovci, konjine, svi su tu, a samo dva piona, jedan crni i jedan beli. To znači, da smo samo mi ostali, jedni jedini, sami na celom svetu koji, uz kosovske Albance, zaista imaju taj politički interes i imperativ da Kosovo bude nezavisno. I taj da u igru za početak uđu svi pioni, da bi, kao regionalna i svetska većina, promenili i pravila igre. Ti pioni, ova dva, oni moraju da igraju po svom - kao radnička klasa Srbije i Kosova a ovi pioni što treba da uđu - to je radnička klasa svih zemalja - pa i ona koja služi u soldateskama KFOR-a. Ma više nas je ustvari. Ko nam da glas, ali ne da glasamo, nego da politički govorimo, taj/ta ili ti je ili su savremeni umetnik/umetnica/umetnici u koordinatama koje su jedine relevantne za savremenu umetnost – internacionalnim i univerzalnim. Kažem vam, ništa bez dobro urađene podloge i studiranja odnosa masa u pejzažu.

Da rekapituliramo, problemi sa nazivom/naslovom i prepoznavanjem tematike, sa čitljivošću umetničkog rada i sa univerzalnošću prava na razmišljanje i stvaranje, koji su se nametnuli u komentarima nakon prvog posta a ovde ih ambiciozno uveličavam ovako dugačkim tekstom, biće u našoj dodatno-dopunskoj nastavi od najvećeg značaja. Raščistimo sledeće: kao umetnici i umetnice ne smemo upasti u zamku režimskih politika - oportunističkog vezivanja ili odvezivanja od interesa tranzicijskih i šovinističkih elita Srbije i Kosova, dobronamerno-hohštaplerskih usluga EU, SAD i Rusije, mada ne možemo prenebregnuti da to može biti vrlo korisno i nekorisno tj. nezaobilazno u smislu stanja na terenu i u atmosferi. Ne smemo našim radom poručiti npr. da je "to" ustvari ekonomski profit za Srbiju, ne samo zbog toga što je to zaista trećerazedni princip i tu nema nikakve političke ni umetničke produkcije, već zbog toga što je takva izjava samo nastavak izolacionističke ekonomske i kulturne politike prema Kosovu i Albancima. Moramo za početak naći lične (nikako privatne :), etičke i političke razloge, koji nas čine emancipovanim od tako čarobnih, i svima nama srcu i duši priraslih interesa i kriterijuma nacionalističkog i kapitalističkog sveta - u njemu ionako nema pravednog rešenja ni za šta pa ni za Kosovo. Da se razumemo, mi, radi preživljavanja, možemo i moramo participirati u tom svetu, kao i neki zatvorenici/zatvorenice u sistemu logora. I moramo “ispoštovati” njegova dostignuća i iskustva da bi postepeno stvorili sistem razmišljanja i rada u kome je izlazak iz logora moguća opcija - nezavisnost i sloboda Kosova, dobro i jedino prihvatljivo i stvarno rešenje za nas kao građane nezavisne i slobodne Srbije. To jest, prihvatamo parolu države i nemiroljubivih masa “Kosovo je Srbija”, priznajući da obe jesu ili treba da budu slobodne i samostalne države. Mislim, ako uopšte hoćemo i umemo i sami da budemo slobodna i samostalna država. Ako nećemo, postaćemo plen okupacije, bilo unutrašnje ili spoljašnje. Postoji kategorija ekonomsko-političke delatnosti, koja na fenomenalno nemilosrdan način aktuelizuje ili neutralizuje politiku umetnosti a to je umetničko tržište. Ako puknemo na tom tržištu, tržištu ideja, niko nam neće biti kriv.

NAPOMENA: preporucujem da na prve dve strane citate samo komentare od Dusana Maljkovica, Milice Tomic, Marka Ristica, b.stojanovica i vucka, ostalo su uglavnom trolovi, koji medjutim nisu nezanimljivi jer ocigledno imaju i neki svoj kreativni pristup ovom postu...




Komentari (157)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:11 26.02.2008

Re: :))

gordanac
nsarski... ako ovako buncate vec u 18h...
Grešite, sinko, jako grešite...
Bunca malarija
To je Majakovski...
A nsarski je došao u šest, kako je i obećao, o Bulgakovu se radi, Kijev, ne Moskva
Marija je bila u četiri...


nsarski, vi buncate, ali niste sami...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:15 26.02.2008

Re: A nije ni o Dekartu ni o Hilbertu ni o...

vucko

:)))))
Čubaka, kako bre jednodimenzionalno?!
Pa ono - ne vide se grčevi na licu, zatezanje mišića oko očiju, ne čuju se promene u boji glasa, ne oseća se kako sagovorniku smrdi znoj... i tako te lepote direktne komunikacije...


Vucko, vi ste preosetljivi za ljudozdera... bolje vi konzumirajte Gejtsa u njegovim astralnim fabrikatima tj. kompjuterskim programima...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:18 26.02.2008

Re: :))

nsarski
gordanac
Dakle - Bulgakov.
"Njegova drama „Beg“ skinuta je sa scene jer je Staljin imao nepovoljno mišljenje o njoj, a već skinuta sa scene „Dani Turbinovih“, zahvaljujući Staljinu vraćena na scenu."
Deinstaliran, pa instaliran.
I još:
Woland: "Rukopisi ne gore...!"

I jos, na kraju izdanje "Bele Garde" koje ja imam, postoji pismo koji je M.A. Bulgakov uputio Staljinu, i Staljinov poziv njemu. Istorijska vrednost! Ja mogu ovako satima, trust me, kad je Bulgakov u pitanju. Bice prilike, nadam se:))


Dobro Nsarski, bicete mozda Kockasti Savetnik odeljenske zajednice, zaduzen za Bulgakova, ali i za to morate da budete prisutni!!!
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:21 26.02.2008

Re: A nije ni o Dekartu ni o Hilbertu ni o

vucko
Znači - tačka ? Samo X ? Ništa od višedimenzionalnog pristupa? Ono - X,Y,Z,t ?
Pa dobro, behu neki violinisti u svoje vreme, koji su umeli ponešto da odsviraju i samo na jednoj žici, zar ne...


da, zvali su se guslari... gusle su takodje vazan informativni a konzervativni medij svog vremena...
vucko vucko 12:22 26.02.2008

Power to the people :)


Vucko,
hvala na interesovanju, tačno je da se kapitalizam obraća svojim siročićima - "djeci sa kolodvora ZOO" spasitelnim jezikom hrišćanstva. Problem je što su oni spas već pronašli u heroinu, jednom od najkurentnijih i poslovno najakumulativnijih artikala kolonijalnih ekonomskih politika. Činjenica da najveći deo današnje proizvodnje spasa za decu evropskih i američkih kolodvora stiže iz Afganistana je valjda dovoljan dokaz. I da, tačno je da je Gutenbergova revolucija uspela zahvaljujući interesovanju za što više primeraka Biblije. Imamo problem, kao i na ovom blogu, da je tehnološki napredak uvek dostupniji konzervativnim nego revolucionarnim idejama. Zato je Indymedia pokret takoće jedna vrsta kolektivnog umetničkog dela, kao i Open Source softweri.

Hvala na referenci na Indymedia.

Inače, ako bih birao između heroina i hrišćanstva, mislim da bi momak iz Vitlajema imao bolje šanse - srećom izbor je mnogo širi.

Poštujući "vašu veru" - mislim ipak da je heroin korov, a ne usev kapitalizma. Ali na plodnoj zemlji sve dobro raste - pa i revolucionarne ideje.

Inače, u poslednjih par decenija, ja ne znam za veću revoluciju nego što je Google. Svakako bih voleo da čujem i vaše mišljenje u vezi skorijih revolucija.

vucko vucko 12:24 26.02.2008

Re: A nije ni o Dekartu ni o Hilbertu ni o

da, zvali su se guslari... gusle su takodje vazan informativni a konzervativni medij svog vremena...

Ja sam... ovaj... mislio na Paganinija.
vucko vucko 12:25 26.02.2008

Re: :))

Vucko,
hoćeš li da pojedeš Gejtsa kao neprijatelja kojeg ceniš tj. da bi postao kao on ili zbog pukog preživljavanja u diskusiji?

Ne, nego kad se govori o tome koliko ljudski organizam može da podnese, više volim da razmišljam o hrani nego o otrovu :)
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:30 26.02.2008

Re: :))

nsarski
ok, a koliko košta da se ne javljate u vreme popodnevnog odmora?
Sto rece Shaw: if you have to ask for the price - you can not afford it.


jel to kazete i onima koji se javljaju da kupe vasu kucu? Pa necete je onda lako prodati, a za nasu nastavu je bitno da je prodate, da biste dosli ovde i postali prisutni!!!
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:39 26.02.2008

Re: :))

gordanac
...Bogovi, bogovi moji!
Kako je žalosna večernja zemlja!
Kako su tajanstvene magle iznad močvara!
Ko je lutao kroz te magle, ko je mnogo patio pre smrti, ko je leteo nad zemljom noseći na sebi pretežak teret, taj to zna
To zna umoran čovek...


hm, jel ovo neka pesma ili je deo iz Majstora i Margarite, ono kad lete na cilimu (ili na cemu su vec leteli, ne secam se knjige najbolje) iznad Ruskog beskraja, beskrajno halucinirajuci...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:43 26.02.2008

Re: :))

angie


Stvarno vas ne razumem, zar nije dovoljno da napishete blog o Bulgakovu, evo i meni bi se dopalo.
Ovo shto se ovde deshava uposhte nije razmena mishljenja, vec prilichno netrpeljiva diverzija, koju ne verujem da bi bilo ko od vas tolerisao na svom blogu.

Da ne pominjem sada obrazovanje i statuse koje diverzanti poseduju, uz sve simpatije prema istima, veoma sam razocharana potrebom da se neke stvari reshavaju na ovaj nachin.



Angie, hvala na intervenciji (da ne kazem diverziji diverziije : )... samo da rascistimo, mi smo ovde na dodatno-dopunskoj nastavi i prema tome svi smo po obrazovanju i statusu jednaki, neko je bolje informisan a neko losije o ovom ili onom umetnickom delu, ali to ne utice na status jer je nastava podjednako dodatna i dopunska, ako se secate kako je to bilo u skoli... ja se bar tako secam...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:49 26.02.2008

Re: :))

angie
C'mon angie, ti kao ne razumes trol?

dirist darling:))) ti znash da volim trolovanje, al ovo nije nikakv fan-shto bi trebalo da je osnovan ideja onog ok trola, onaj destruktivni je zabranjen, a i neprijatno mi je kada otkrivam neshto shto mi se ne dopada kod ljudi koji su mi dragi.


Angie, otkrivanje neceg sto vam se ne dopada kod ljudi koji su vam dragi je zabadanje glave u pesak, zar ne?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:53 26.02.2008

Re: :))

gordanac
psst
:)))))

Bulgakov niotkuda - pa kud ćete lepše teme za "Politiku umetnosti"!



samo da primetim da, ukoliko me secanje ne vara, po pitanju politike umetnosti Bulgakov nije "niotkud"... odakle je Bulgakov kao politicar i umetnik? Zasto li je pisao Staljinu srceparajuca pisma, koja su postajala jos vise srceparajuca kada ovaj nije odgovarao na izlive ljubavi?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 13:02 26.02.2008

Re: :))

gordanac
ako učesnici tako kažu - ja prihvatam..
That`s the spirit! :)
Ipak je čovek napisao najlepšu ljubavnu priču - ever.
Maestro (Majstor) i Margarita - samo od njihovih imena bi se mogla napraviti nezaboravna izložba.


evo ja vam nudim da napravite tu izlozbu Gordanac, jeste li ozbiljno zainteresovani?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 13:12 26.02.2008

Re: Vaš Marks

vucko
Izgleda da vam komunizam izaziva paniku.
Goco, odmah da priznaš da li si partizanka ili četnica (jel ovako bude ženski rod od "četnik"? ili možda "četnikinja"? znam da si osetljiva na rodno neosetljiv jezik) - bez toga je ova rasprava zaista besmislena

Inače - pošto sam ja započeo ovaj vašar, mislim da je red da se izvinim za uflekane stonjake i razbijene čaše: imali smo sjajnu, plemenitu ideju ideju - ono kao - vlast radničke klase, samoupravljanje i to - samo što je čovekova priroda nesavršena... proleteri svih zemalja, izvinite.


termina cetnjikinja nema u upotrebi jer je (kao generalno odgovornijih i zrelijih ljudskih individua :) malo zena bilo u cetnickim formacijama... za razliku od partizana i partizanki, ljudi poteklih iz proleterskih i seljackih zbegova, cetnici su ljudi domacini, uglavnom oslonjeni na svoja postojeca imanja i porodice... ostavljajuci ih, u hajduckoj macistickoj tradiciji same da brinu o opstanku, bavili su se herojskim politickim lumperajom i lenstvovanjem... za to vreme, njihove zene su morale da brinu o svemu u domacinstvu, gde su se ovi povremeno navracali da potkrepe u borbama i zlocinima izgubljeni autoritet...

nego, zasta se ti ustvari izvinjavas Vucko? za trolovanje ili za legalizovanje ilegalnosti poslasticarstva?
vucko vucko 13:31 26.02.2008

Re: Vaš Marks

nego, zasta se ti ustvari izvinjavas Vucko? za trolovanje ili za legalizovanje ilegalnosti poslasticarstva?

Pa kao i Marks - imao sam dobru ideju (preksinoć oko ponoći), ali je zaglavila u realizaciji, zbog objektivnih teškoća i subjektivnih faktora, ili kako se to ono beše definisalo u svoje vreme... :)
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 13:37 26.02.2008

Re: Power to the people :)

vucko


Hvala na referenci na Indymedia.

Inače, ako bih birao između heroina i hrišćanstva, mislim da bi momak iz Vitlajema imao bolje šanse - srećom izbor je mnogo širi.

pa ajde, dajte neki link na taj širi izbor... kažete da radite posao koji nema mnogo veze sa ovom temom ovde... koji to posao i gde nema veze sa politikom umetnosti Kosova?

Poštujući "vašu veru" - mislim ipak da je heroin korov, a ne usev kapitalizma. Ali na plodnoj zemlji sve dobro raste - pa i revolucionarne ideje.


da, ali samo usev i zna za kategoriju i kategorizaciju korova, inače je svaki korov samo još jedna biljka sa pripadajućim biljnim pravima... slažem se i da samo usev kapitalizma zna za klasnu borbu, zato ja, na kraju krajeva, i jesam za "još malo više" kapitalizma

Inače, u poslednjih par decenija, ja ne znam za veću revoluciju nego što je Google. Svakako bih voleo da čujem i vaše mišljenje u vezi skorijih revolucija.


pisao sam o tome povodom izložbe grupe UBERMORGEN u Beogradu, u Rex-u, prošle godine... ne bih da smaram sve, pa ako hoćeš - poslaću ti tekst... grupa je predstavila i rad "Google Will Eat Itself", kojim je uzimala proviziju od Googla za oglašavanje na fiktivnim sajtovima a onda tim novcem počela da kupuje akcije - Googla...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 13:43 26.02.2008

Re: Vaš Marks

vucko
nego, zasta se ti ustvari izvinjavas Vucko? za trolovanje ili za legalizovanje ilegalnosti poslasticarstva?
Pa kao i Marks - imao sam dobru ideju (preksinoć oko ponoći), ali je zaglavila u realizaciji, zbog objektivnih teškoća i subjektivnih faktora, ili kako se to ono beše definisalo u svoje vreme... :)


Marksova ideja nije bas nigde zaglavila, pa to je i meni, koji ne poznajem dobro njegov rad sasvim jasno! Dobar deo zapadne univerzitetske misli se na ovaj ili onaj nacin samo njime i bavi...
vucko vucko 14:06 26.02.2008

Pijanista u bordelu


pa ajde, dajte neki link na taj širi izbor... kažete da radite posao koji nema mnogo veze sa ovom temom ovde... koji to posao i gde nema veze sa politikom umetnosti Kosova?

Kako bih rekao... ja sam vodoinstalater finansijskih tokova u industriji zabave za odrasle - kocki (što reče onaj advokat u vicu: pijanista u kupleraju). Tehnički obrazovan, što mi ne daje puno municije za ozbiljan razgovor o tradicionalnim i modernim religijama/ideologijama. U društvenim naukama sam verovatno najdalje otišao u vezi finansija, zbog prirode posla (ali o to je skoro pa "tehnička" stvar), plus nešto malo oko motivacije, pregovaranja, sistemskog mišljenja (systemic thinking, kako god se prevodi na srpski) i drugih sličnih pomoćnih veština u grupnom radu.

U umetnosti sam, kao što sam već rekao, praktično isključivo konzument. Ali sam razmažen od strane ovih novih medija, pa onda volim da poboljšavam svoje razumevanje stvari kroz interaktivnost, koja se ponekad manifestuje i kroz provokacije (ne samo u vezi umetnosti). Trudim se da to radim na način koji ne oštećuje sagovornike, ali, kao što se ovde moglo videti, to ne uspeva baš uvek.

pisao sam o tome povodom izložbe grupe UBERMORGEN u Beogradu, u Rex-u, prošle godine... ne bih da smaram sve, pa ako hoćeš - poslaću ti tekst... grupa je predstavila i rad "Google Will Eat Itself", kojim je uzimala proviziju od Googla za oglašavanje na fiktivnim sajtovima a onda tim novcem počela da kupuje akcije - Googla...

Bio bih zahvalan za ovo. Poslaću moju email adresu privatnom porukom. Iako bi možda ta tema bila interesantna i za poseban blog. Pozajmio bih vam, u tom slučaju, onaj moj letnji maskirni šešir, pošto bi i ta tema verovatno izazvala dosta kontraverze :))
b. stojanovic b. stojanovic 14:58 26.02.2008

Re: Vaš Marks

Marksova ideja nije bas nigde zaglavila, pa to je i meni, koji ne poznajem dobro njegov rad sasvim jasno! Dobar deo zapadne univerzitetske misli se na ovaj ili onaj nacin samo njime i bavi...



Pa zabrana bavljenja Marksom vazi jedino za istocnoevropsku sirotinju, niko ozbiljan ko se bavi teorijom ne moze da misli bez Marksa. Zanimljivo je da se nasi prosveceni gasterbajteri opsteg usmerenja zalazu za cenzuru Marksa tamo odakle poticu, ali ni ne znaju ili ne zele da zanaju da je Marks i dalje dozvoljen samo tamo gde oni trenutno zive. Bez obzira na to sto ne mogu da ucestvuju u intelektualnom zivotu tamo gde trenutno zive , neznano iz kog razloga postaju cenzori za zajednicu iz koje su otisli. Nedavno je u anketi u zemlji gde zivi nas prosveceni cenzor , Engleskoj, na pitanje Ko je najveci mislilac istorije covecanstva- Marks glatko pobedio ispred Platona i Hegela. Umesto da nasi gastosi pomazu u detabuizaciji Marksa na istoku.oni sire pizmu .
angie angie 15:16 26.02.2008

Re: :))

Nebojša Milikić

angieC'mon angie, ti kao ne razumes trol?dirist darling:))) ti znash da volim trolovanje, al ovo nije nikakv fan-shto bi trebalo da je osnovan ideja onog ok trola, onaj destruktivni je zabranjen, a i neprijatno mi je kada otkrivam neshto shto mi se ne dopada kod ljudi koji su mi dragi.Angie, otkrivanje neceg sto vam se ne dopada kod ljudi koji su vam dragi je zabadanje glave u pesak, zar ne?


kako to mislite, zar to noje onaj neprijatan trenutak gde spoznajete da ste pogreshno procenili sa celim paketom koji on nosi!?
angie angie 15:29 26.02.2008

Re: :))

Nebojša Milikić

angieStvarno vas ne razumem, zar nije dovoljno da napishete blog o Bulgakovu, evo i meni bi se dopalo.Ovo shto se ovde deshava uposhte nije razmena mishljenja, vec prilichno netrpeljiva diverzija, koju ne verujem da bi bilo ko od vas tolerisao na svom blogu.Da ne pominjem sada obrazovanje i statuse koje diverzanti poseduju, uz sve simpatije prema istima, veoma sam razocharana potrebom da se neke stvari reshavaju na ovaj nachin.Angie, hvala na intervenciji (da ne kazem diverziji diverziije : )... samo da rascistimo, mi smo ovde na dodatno-dopunskoj nastavi i prema tome svi smo po obrazovanju i statusu jednaki, neko je bolje informisan a neko losije o ovom ili onom umetnickom delu, ali to ne utice na status jer je nastava podjednako dodatna i dopunska, ako se secate kako je to bilo u skoli... ja se bar tako secam...


Pa izvinte onda ako sam ometala chas, vidim da ima mnogo onih koji vole da ga drze!- ja ovaj blog shavtam kao uzajamnu razmenu mishljenja- dobrovoljnu i dobronamernu, barem je tako na svim normalnim blogovima.
Ovde mi se uchinilo da postoje diverzantske ideje- inache se na ovom blogu brishu mnogo manje inidkativni trolovi, ako ste primetili,- od ljudi chiji status i obrazovanje bi trebalo da podrazumevaju neke druge parametre u razgovoru, makar se i ne slagali sa sagovornikom, u tom smislu sam to rekla.
Al poshto mene smara destruktivni kontakt, gde je svrha uzajamno prepucavanje u doskochicama, docicu drugi put, kad bude bolja atmosfera,
pozzz
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:02 26.02.2008

Re: :))

Nebojša Milikić

samo da rascistimo, mi smo ovde na dodatno-dopunskoj nastavi i prema tome svi smo po obrazovanju i statusu jednaki, neko je bolje informisan a neko losije o ovom ili onom umetnickom delu, ali to ne utice na status jer je nastava podjednako dodatna i dopunska, ako se secate kako je to bilo u skoli... ja se bar tako secam...


angie
Pa izvinte onda ako sam ometala chas, vidim da ima mnogo onih koji vole da ga drze!- ja ovaj blog shavtam kao uzajamnu razmenu mishljenja- dobrovoljnu i dobronamernu, barem je tako na svim normalnim blogovima.
Ovde mi se uchinilo da postoje diverzantske ideje- inache se na ovom blogu brishu mnogo manje inidkativni trolovi, ako ste primetili,- od ljudi chiji status i obrazovanje bi trebalo da podrazumevaju neke druge parametre u razgovoru, makar se i ne slagali sa sagovornikom, u tom smislu sam to rekla.
Al poshto mene smara destruktivni kontakt, gde je svrha uzajamno prepucavanje u doskochicama, docicu drugi put, kad bude bolja atmosfera,
pozzz

sve ok, ali ako hocemo da izbegnemo destrukciju, porebno je i da shvatimo motive onih koji je izvode, zar ne? Ako ste uvideli da ljudi ciji status i obrazovanje cenite na jedan nacin, praktikuju sasvim druge principe u svojim akcijama-diverzijama, zar to nije vazno saznanje za vas? Znam da nije dobra atmosfera, ali je ipak bolja od blogerske nekonstruktivne idile od koje pati ovaj sajt...
vucko vucko 16:20 26.02.2008

Re: Vaš Marks

Pa zabrana bavljenja Marksom vazi jedino za istocnoevropsku sirotinju, niko ozbiljan ko se bavi teorijom ne moze da misli bez Marksa. Zanimljivo je da se nasi prosveceni gasterbajteri opsteg usmerenja zalazu za cenzuru Marksa tamo odakle poticu, ali ni ne znaju ili ne zele da zanaju da je Marks i dalje dozvoljen samo tamo gde oni trenutno zive. Bez obzira na to sto ne mogu da ucestvuju u intelektualnom zivotu tamo gde trenutno zive , neznano iz kog razloga postaju cenzori za zajednicu iz koje su otisli. Nedavno je u anketi u zemlji gde zivi nas prosveceni cenzor , Engleskoj, na pitanje Ko je najveci mislilac istorije covecanstva- Marks glatko pobedio ispred Platona i Hegela. Umesto da nasi gastosi pomazu u detabuizaciji Marksa na istoku.oni sire pizmu .

Uh... obećao sam da vam neću više smetati, ali pošto se ovo za "prosvećenog cenzora" očigledno odnosilo na mene (iako ne živim u Engleskoj, to je par stotina kilometara južno), samo kratko: nadam se da imate i boljih dana i metoda, što se tiče motivacije sagovornika da vam se pridruže u detabuizaciji Marksa.

Ostalo neću komentarisati, svako ima po neki loš dan.

Hvala za interesantnu informaciju u vezi ankete.
angie angie 17:32 26.02.2008

Re: :))

ali je ipak bolja od blogerske nekonstruktivne idile od koje pati ovaj sajt...


gde ste ovo prepoznali?

I ako je ovo shto se deshava kod vas konstruktivno- onda izvinite josh jednom!

zar to nije vazno saznanje za vas?


pa ja prvo kazem jedno, pa vi kazete ne to mi smo na nastvai, da bi vljda upotrebili ono moje za shlgvort u novoj dokochici, pa kad ja objasnim, opet najiskrenije, jer nemam drugi motiv, vi mi onda vratite na pochetnu ideju.

no dobro- ja ne volim taj ringe-rajaj razgovor i kao shto rekoh, vidimo se u boljoj atmosferi.
b. stojanovic b. stojanovic 18:38 26.02.2008

Re: Vaš Marks

Uh... obećao sam da vam neću više smetati, ali pošto se ovo za "prosvećenog cenzora" očigledno odnosilo na mene (iako ne živim u Engleskoj, to je par stotina kilometara južno), samo kratko: nadam se da imate i boljih dana i metoda, što se tiče motivacije sagovornika da vam se pridruže u detabuizaciji Marksa.

Ostalo neću komentarisati, svako ima po neki loš dan.

Hvala za interesantnu informaciju u vezi ankete.


Simpaticno je da neko ko napise izazivacki Vas Marks i jos silesiju divota tipa: prosute case , uprljani stoljnaci , proleteri svih zemalja -izvinite, sve vreme zahteva od sagovornika uctivost i poziva na gradjanski red i uljudjenost Pri tome: ucestvuje sasvim cinicno u cenzurisanju sadrzaja posta N. Milikica , kontrolise sasvim perverzno one koje je aktivirao , potpuno mu je jasno u cemu je stvar ali ga mrzi da se tim bakce. OK posmoderni cinizam i ironijska distanca su nekad bili ekskluzuivizam umetnika osamdesetih danas su spontana ideologija svakog civilizovanog coveka, medjutim velikog ljubitelja marksizma onog Grucovog prijateljski savetujem Grucovim recima : Pravis se idiot da bi drugi pomislili da si idiot a ti si u stvari...
vucko vucko 19:19 26.02.2008

Re: Vaš Marks

Simpaticno je da neko ko napise izazivacki Vas Marks i jos silesiju divota tipa: prosute case , uprljani stoljnaci , proleteri svih zemalja -izvinite, sve vreme zahteva od sagovornika uctivost i poziva na gradjanski red i uljudjenost Pri tome: ucestvuje sasvim cinicno u cenzurisanju sadrzaja posta N. Milikica , kontrolise sasvim perverzno one koje je aktivirao , potpuno mu je jasno u cemu je stvar ali ga mrzi da se tim bakce. OK posmoderni cinizam i ironijska distanca su nekad bili ekskluzuivizam umetnika osamdesetih danas su spontana ideologija svakog civilizovanog coveka, medjutim velikog ljubitelja marksizma onog Grucovog prijateljski savetujem Grucovim recima : Pravis se idiot da bi drugi pomislili da si idiot a ti si u stvari...

Što se tiče Gruča, u tome sam zaista ubeđeni marksista, to sam više puta rekao ovde na blogu.

A što se tiče ostatka, da se poslužim i ja rečima velikog Marksa - please quote me as saying I was mis-quoted. Taj naslov "Vaš Marks" je u stvari kraj poznatog one-linera iz vremena kad sam bio tinejdžer: "Proleteri svih zemalja, izvinite - vaš Marks" - naslov posta je njegov kraj.

makondo makondo 22:57 24.02.2008

Pitanje

Moze li jedno pojasnjenje za - "cinjenica je da je fasizam nusprodukt kapitalizma", ako sam dobro razumela tu uzrocno-posledicnu vezu.
Razumem da je Vama to savrseno jasno, ali, eto, ima i onih kojima bas i nije.

Hvala, i neodustaje te od kilometarskih tekstova, Neocekivana sila koja se pojavljuje i resava stvari (i njih su skratili - Sila) :))))
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 23:38 24.02.2008

Re: Pitanje

makondo
Moze li jedno pojasnjenje za - "cinjenica je da je fasizam nusprodukt kapitalizma", ako sam dobro razumela tu uzrocno-posledicnu vezu.
Razumem da je Vama to savrseno jasno, ali, eto, ima i onih kojima bas i nije.



osnove političke ekonomije... jednostavno, kapitalizam, svestan krize društvenog poverenja koju stalno reprodukuje samim postojanjem eksploatacije i ponižavanja ljudi, drži fašizam u sefu svake centralne banke, kao svoje poslednje i najubojitiije oružje, kao bojni otrov. To je ideološki otrov, koji poziva ljude na besprizornu i sramotnu vernost represivnoj državi i eksploatatorskom sistemu koji ih uništavaju, prvo moralno, huškajući ih na uljeze koji ugrožavaju apstraktni idealitet nacije a zatim i materijalno, fizički, jer uljezi, dokazujući da su uljezi, počinju da se brane od fašizma... a to huškanje i odbrana dovode do rata, a rat je za kapitalizam najbolji posao a posao je kao što znamo - svetinja... zatvoren krug

Marko Ristic Marko Ristic 00:10 25.02.2008

Re: Pitanje

Moze li jedno pojasnjenje za - "cinjenica je da je fasizam nusprodukt kapitalizma", ako sam dobro razumela tu uzrocno-posledicnu vezu.


Nebojsa hoce da kaze da on namerava, u prvoj fazi, da se bavi promocijom kapitalizma, ne bi li, zatim, na miru mogao da radi na izgradnji buduceg fasistickog poretka...:))

BTW, mislim da Cvorovicev rad nema mnogo veze sa temama koje ste Vi naveli. Naprotiv, drzim da je rec o jednoj uzasnoj opstrukciji elementarne logike umetnosti. Rekao bih, cak, da je Cvorovicev rad najbolji primer HULIGANIZMA (u umetnosti).
Dušan Maljković Dušan Maljković 00:22 25.02.2008

Re: Pitanje

Slažem se sa Ristićem. Neverovatno je da jedan takav rad huliganskog, varvarskog i vandalskog karaktera uopšte može naći mesto u poretku oficijelne umetnosti! Strahota! :)))
makondo makondo 00:26 25.02.2008

Re: Pitanje

ufff, ja bas imam puno pitanja.... A kakva je to "elementarna logika umetnosti" koju M. Cvorovic krsi sa svojim radom?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 00:41 25.02.2008

Re: Pitanje

Marko Ristic
Moze li jedno pojasnjenje za - "cinjenica je da je fasizam nusprodukt kapitalizma", ako sam dobro razumela tu uzrocno-posledicnu vezu.

Nebojsa hoce da kaze da on namerava, u prvoj fazi, da se bavi promocijom kapitalizma, ne bi li, zatim, na miru mogao da radi na izgradnji buduceg fasistickog poretka...:))

BTW, mislim da Cvorovicev rad nema mnogo veze sa temama koje ste Vi naveli. Naprotiv, drzim da je rec o jednoj uzasnoj opstrukciji elementarne logike umetnosti. Rekao bih, cak, da je Cvorovicev rad najbolji primer HULIGANIZMA (u umetnosti).


gosn Ristiću, hvala na pesmi, da, tako je to sa malograđanima, ovde kao hoće pravdu a onde su za kapitalizam "samo još malčice"... dno...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 00:44 25.02.2008

Re: Pitanje

makondo
ufff, ja bas imam puno pitanja.... A kakva je to "elementarna logika umetnosti" koju M. Cvorovic krsi sa svojim radom?


Makondo, molim vas, u pitanju je stih vršnjaka S. Dalija, ne preterujte sa ljubopitljivošću imaćete loše snove...
Milica Tomić Milica Tomić 01:13 25.02.2008

Re: Pitanje

BTW, mislim da Cvorovicev rad nema mnogo veze sa temama koje ste Vi naveli. Naprotiv, drzim da je rec o jednoj uzasnoj opstrukciji elementarne logike umetnosti. Rekao bih, cak, da je Cvorovicev rad najbolji primer HULIGANIZMA (u umetnosti).


Bilo bi sjajno da je tako.
Neka ovo bude najava sledeceg Čvorovicevog rada!
makondo makondo 01:21 25.02.2008

Re: Pitanje

ah, sjajnoooo...moj "favorit" su braca Micic, toliko o tome.
eto, uspela sam - nisam postavila ni jedno pitanje....
ne brini te za moje snove
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 02:48 25.02.2008

Re: Pitanje

Marko Ristic


BTW, mislim da Cvorovicev rad nema mnogo veze sa temama koje ste Vi naveli. Naprotiv, drzim da je rec o jednoj uzasnoj opstrukciji elementarne logike umetnosti. Rekao bih, cak, da je Cvorovicev rad najbolji primer HULIGANIZMA (u umetnosti).


da znate da jeste Ristiću, pa sam Čvorović je prilikom lepljenja plakata to i izjavio!!! Zamislite, lepi tako grupa ljudi plakate Bulevar AVNOJ-a na ogradi u Bulevaru AVNOJ-a. Prilazi znatiželjna osoba i pita: A iz koje ste vi stranke? A Čvorović ni pet ni šest: Iz DSS-a!! Osoba je otišla unazad do hale Limes, koracima od tri metra - uvis... pa stvarno nema smisla...
Marko Ristic Marko Ristic 04:35 25.02.2008

Re: Pitanje

N
Iz DSS-a!!


Secam se, rekao je da smo mi iz vladajuce partije, da bi oterao onog pijanog i bahatog tipa koji je pokusao da nas spreci u lepljenju plakata.

Ne znam da li je tip bio samo pijan ili je inace politicki dezorjentisan kad je tako lako naseo na takvu foru. Ali, izgleda da od nedostatka elementarne politicke pismenosti ne pati samo pomenuti pijani i bahati tip . Upravo ste sada i Vi, Milikicu (u prethodnom postu) poistovetili politiku AVNOJ-a sa politikom DSS-a.

Moram da Vam priznam da, pored najbolje volje, nisam u stanju da prepoznam ni jednu dodirnu tacku Titove i Vojine politike.

Medjutim, niste Vi jedini, Milikicu, spremni da pravite takve analogije. Da li znate da je, tokom poslednje kampanje, Vladan Batic optuzio Kostunicu za pokusaj rehabilitacije Titove deje Nesvrstanih - tako je Vladan razumeo stav DSS-a o vojnoj neutralnosti Srbije.

Cini mi se, Milikicu, da se Vase razumevanje politike potpuno poklapa sa diskursom onih koji su, samo pre nekoliko godina, nameravali da rehabilituju Nedica i Ljotica. Samo sa pozicije tako ekstremne desnice, u kojoj se Vi prepoznajete, DSS moze da deluje kao levicarska partija.
igipop igipop 06:33 25.02.2008

Re: Pitanje

osnove političke ekonomije... jednostavno, kapitalizam, svestan krize društvenog poverenja koju stalno reprodukuje samim postojanjem eksploatacije i ponižavanja ljudi, drži fašizam u sefu svake centralne banke, kao svoje poslednje i najubojitiije oružje, kao bojni otrov. To je ideološki otrov, koji poziva ljude na besprizornu i sramotnu vernost represivnoj državi i eksploatatorskom sistemu koji ih uništavaju, prvo moralno, huškajući ih na uljeze koji ugrožavaju apstraktni idealitet nacije a zatim i materijalno, fizički, jer uljezi, dokazujući da su uljezi, počinju da se brane od fašizma... a to huškanje i odbrana dovode do rata, a rat je za kapitalizam najbolji posao a posao je kao što znamo - svetinja... zatvoren krug


Ponekad je u redu reci ne znam ili stava sam ili sta slicno. Ovo je notorna glupost. Osnove politicke ekonomije?!?! Verovatno po Kardelju?
apatrid apatrid 12:40 25.02.2008

Re: Pitanje

igipop
osnove političke ekonomije... jednostavno, kapitalizam, svestan krize društvenog poverenja koju stalno reprodukuje samim postojanjem eksploatacije i ponižavanja ljudi, drži fašizam u sefu svake centralne banke, kao svoje poslednje i najubojitiije oružje, kao bojni otrov. To je ideološki otrov, koji poziva ljude na besprizornu i sramotnu vernost represivnoj državi i eksploatatorskom sistemu koji ih uništavaju, prvo moralno, huškajući ih na uljeze koji ugrožavaju apstraktni idealitet nacije a zatim i materijalno, fizički, jer uljezi, dokazujući da su uljezi, počinju da se brane od fašizma... a to huškanje i odbrana dovode do rata, a rat je za kapitalizam najbolji posao a posao je kao što znamo - svetinja... zatvoren krugPonekad je u redu reci ne znam ili stava sam ili sta slicno. Ovo je notorna glupost. Osnove politicke ekonomije?!?! Verovatno po Kardelju?


Pa, zašto ne kažeš da ne znaš? Čovek ti je lepo objasnio, ali se to ne uklapa u tvoje neznanje, pa se iščuđavaš. Fašizam je jedan od oblika kapitalizma, u prevodu... I to nije napisao Kardelj.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 15:55 25.02.2008

Re: Pitanje

apatrid
igipop
osnove političke ekonomije... jednostavno, kapitalizam, svestan krize društvenog poverenja koju stalno reprodukuje samim postojanjem eksploatacije i ponižavanja ljudi, drži fašizam u sefu svake centralne banke, kao svoje poslednje i najubojitiije oružje, kao bojni otrov. To je ideološki otrov, koji poziva ljude na besprizornu i sramotnu vernost represivnoj državi i eksploatatorskom sistemu koji ih uništavaju, prvo moralno, huškajući ih na uljeze koji ugrožavaju apstraktni idealitet nacije a zatim i materijalno, fizički, jer uljezi, dokazujući da su uljezi, počinju da se brane od fašizma... a to huškanje i odbrana dovode do rata, a rat je za kapitalizam najbolji posao a posao je kao što znamo - svetinja... zatvoren krugPonekad je u redu reci ne znam ili stava sam ili sta slicno. Ovo je notorna glupost. Osnove politicke ekonomije?!?! Verovatno po Kardelju?

Pa, zašto ne kažeš da ne znaš? Čovek ti je lepo objasnio, ali se to ne uklapa u tvoje neznanje, pa se iščuđavaš. Fašizam je jedan od oblika kapitalizma, u prevodu... I to nije napisao Kardelj.


predlažem da Apatrid i Igi pop sednu zajedno, što bi u ovom formatu naše nastave značilo da izmene ovde par poruka u kojima će obrazložiti svoje stavove. Dakle, Igi, možeš li malo da pojasniš drugu (iz klupe) Apatridu ali i svima nama zašto misliš da je to što sam napisao o vezi fašizma i kapitalizma notorna glupost? Ako prihvatiš ovakav raspored i komunikaciju, Apatrid će možda prihvatiti da odgovara sa svojim argumentima...

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:01 25.02.2008

Re: Pitanje

Marko Ristic
NIz DSS-a!!

Secam se, rekao je da smo mi iz vladajuce partije, da bi oterao onog pijanog i bahatog tipa koji je pokusao da nas spreci u lepljenju plakata.

Ne znam da li je tip bio samo pijan ili je inace politicki dezorjentisan kad je tako lako naseo na takvu foru. Ali, izgleda da od nedostatka elementarne politicke pismenosti ne pati samo pomenuti pijani i bahati tip . Upravo ste sada i Vi, Milikicu (u prethodnom postu) poistovetili politiku AVNOJ-a sa politikom DSS-a.

Moram da Vam priznam da, pored najbolje volje, nisam u stanju da prepoznam ni jednu dodirnu tacku Titove i Vojine politike.

Medjutim, niste Vi jedini, Milikicu, spremni da pravite takve analogije. Da li znate da je, tokom poslednje kampanje, Vladan Batic optuzio Kostunicu za pokusaj rehabilitacije Titove deje Nesvrstanih - tako je Vladan razumeo stav DSS-a o vojnoj neutralnosti Srbije.

Cini mi se, Milikicu, da se Vase razumevanje politike potpuno poklapa sa diskursom onih koji su, samo pre nekoliko godina, nameravali da rehabilituju Nedica i Ljotica. Samo sa pozicije tako ekstremne desnice, u kojoj se Vi prepoznajete, DSS moze da deluje kao levicarska partija.


Gosn. Marko, da li biste bili ljubazni da Ninoslavu pojasnite kako sam ja to ustvari ipak na pozicijama desnice. On je zabrinut upravo mojim levičarenjem. Da li se možete složiti barem da su sve ovo gluposti?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 16:29 25.02.2008

Re: Pitanje

Gosn. Marko, da li biste bili ljubazni da Ninoslavu pojasnite kako sam ja to ustvari ipak na pozicijama desnice. On je zabrinut upravo mojim levičarenjem. Da li se možete složiti barem da su sve ovo gluposti?
*novo 


Izvinite nisam bas mogao da pratim ovu diskusiju na blogu. Setao sam se napolju sa prijateljicom. Divan je dan...
Hej, to da sam ja protiv Marksa i komunizma. Svasta ! Ko sam ja da bi uopste bilo vazno da li sam ili nisam protiv Marksa i komunizma....????
Nebojsa, ne znam da li ste levicar ili desnicar i sta te reci u Vasoj terminologiji znace. Molim Vas, ne morate se posebno truditi da mi to objasnite. Nije Vama valjda bas toliko vazno da je razumem da ste Vi desnicar ?!?
Jaril Jaril 17:03 25.02.2008

Ево...

био сам друг, прочитао још једном, а сада још лакше због размака између пасуса.

Да цитирам:
Da rekapituliramo, problemi sa nazivom/naslovom i prepoznavanjem tematike, sa čitljivošću umetničkog rada i sa univerzalnošću prava na razmišljanje i stvaranje, koji su se nametnuli u komentarima nakon prvog posta a ovde ih ambiciozno uveličavam ovako dugačkim tekstom, biće u našoj dodatno-dopunskoj nastavi od najvećeg značaja.
Осим једног спорадичног говора о делу рада Јелене Милетић, урађеног за пројекат Јавна Тајна, који, бар на основу фотографија, има потенцијал да буде уметност (не могу да потврдим, нисам видео уживо), све остало јесте говор о свему сем не о читљивости уметничког рада.

Ако неко мисли да је лепљење плаката по улицама толико више од виспрене доскочице, да даје себи за право да то прогласи уметношћу, онда би дугме "одпрепоручи" сасвим добро дошло.

Овакво подривање идеје уметничког за дневно-политичке потребе доказивања да је независност и слобода Косова добро и једино прихватљиво и стварно решење - јесте за сваку осуду. Наравно кад се каже доскочица то нема толику тежину као кад се каже уметност. А то што се ствари називају погрешним именом, обија се о главу онима који нису ништа криви - уметницима.

Стварање читавог теоријског дискурса око нечег толико безначајног, без обзира колико то позитивно и бистро било, као што је "Ћошак Салвадора Далија", наводи ме на помисао да су људи који се у то упуштају јако докони (те вероватно и јако богати) када себи допуштају луксуз оваквог траћења сопствених потенцијала.
ivana23 ivana23 19:36 25.02.2008

Re: Ево...

Milica Tomić Milica Tomić 20:40 25.02.2008

Re: Ево...

ivana23

Ivana, haj'te dodajte neku rec i pojasnite nam ovaj "slika-komentar"
Kazezoze Kazezoze 08:04 26.02.2008

Re: Ево...

Ivana, haj'te dodajte neku rec i pojasnite nam ovaj "slika-komentar"

a da li umetnik (ti bi to trebala znati) uvek mora i rechima da objasni shta njegovo delo predstavlja?
neki put nema ni naslova slike, shto gledaocu daje za pravo da sam svojom mashtom odredi shta ta slika predstavlja i da ne pogreshi. tako i ti upotrebi mashtu i sama nadji odgovor shta ova slika koju je ivana okachila predstavlja.
evo i mog malog kreativnog doprinosa naslovu teme

Milica Tomić Milica Tomić 09:23 26.02.2008

Re: Ево...

a da li umetnik (ti bi to trebala znati) uvek mora i rechima da objasni shta njegovo delo predstavlja?
neki put nema ni naslova slike, shto gledaocu daje za pravo da sam svojom mashtom odredi shta ta slika predstavlja i da ne pogreshi. tako i ti upotrebi mashtu i sama nadji odgovor shta ova slika koju je ivana okachila predstavlja.
evo i mog malog kreativnog doprinosa naslovu teme



Ah, da masta... hvala na uputstvu!
Kazezoze, pa ti si zaista kreativan. Ne, ne zbog ove sjajne metafore, vec zbog jedne nesvakidasnje jezicke invencije:

dakle postoji jedan specijalni jezik kojim se samo ja i par mojih drugara sluzhimo i zove se kazezoze zikzejeze, jer sam ga ja izmislio, a koristili smo ga samo u posebnim prilikama.
npr kad se vozish u vozu zajedno sa slovencima, chiji jezik u to vreme nisam bash potpuno razumevao, a oni prichaju slovenski a razumeju srpski, tako da oni nas razumeju, dok mi blage veze memamo o chemu to oni prichaju.onda mi pochnemo da prichamo nash, specijalno za takve prilike izmishljen, jezik, a oni blenu u nas ko tele u sharena vrata i lepo na srpskom da ih celi svet razumije pitaju :
"koji to vi jezik govorite"?
a mi kazhemo:
"kazezoze zikzejeze!"

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 14:11 26.02.2008

Re: Ево...

Jaril


Ако неко мисли да је лепљење плаката по улицама толико више од виспрене доскочице, да даје себи за право да то прогласи уметношћу, онда би дугме "одпрепоручи" сасвим добро дошло.



добро Јариле, уважавам твоју критику и одговарам на исту... механизми којим делују уметност и доскочица су врло сродни. Доскочица прави кратак спој између присутних и потиснутих мисли, ослобађајући напетост која и постоји због непријатности потискивања. Зато на досочицу најчешће реагујемо смехом - емоционалним курцшлусом у нашој преоптерећености потиснутим али ипак присутним мислима. Уметност прави предлог или захтев ѕа прераспоређивањем стандарда примећивања, признања и афирмације мисли уметника и уметница. Међутим, уметнички рад може ослобађати али (за разлику од доскочице) и наново потискивати емоционалне и егзистенцијалне напетости. Осим тога, уметнички рад се може бавити детекцијом и обрадом сасвим неприсутних мисли. Тако да се доскочица може посматрати као уметнички рад али уметнички рад не може или не мора као доскочица. Ако говоримо о табли ”Ћошак Салвадора Далија” - ти и Горан Марковић можете и наставити да је посматрате као доскочицу а ја ћу је сматрати ѕа уметнички рад. Јел то ок?

Овакво подривање идеје уметничког за дневно-политичке потребе доказивања да је независност и слобода Косова добро и једино прихватљиво и стварно решење - јесте за сваку осуду. Наравно кад се каже доскочица то нема толику тежину као кад се каже уметност. А то што се ствари називају погрешним именом, обија се о главу онима који нису ништа криви - уметницима.


Идемо опет са огледом из спојених судова:
Овакво подривање идеје политичког, за дневно-уметничке потребе доказивања да независност и слобода Косова није једино прихватљиво и стварно решење - јесте ѕа сваку осуду.

Стварање читавог теоријског дискурса око нечег толико безначајног, без обзира колико то позитивно и бистро било, као што је "Ћошак Салвадора Далија", наводи ме на помисао да су људи који се у то упуштају јако докони (те вероватно и јако богати) када себи допуштају луксуз оваквог траћења сопствених потенцијала.


па како може нешто позитивно и бистро да буде безначајно? Заиста, да ли су људи који су се упустили у именовање ”Ћошка Салвадора Далија” јако докони и луксузно траће своје потенцијале? Ја рецимо мислим да нису докони и да врло промишљено улажу своје потенцијале.

Jaril Jaril 13:50 27.02.2008

Re: Ево...

Разлика између доскочице овог вида (лепљење плаката или оно качење албанске заставе на неку бившу српску зграду у Црној Гори, не сећам се тачно) и уметничког дела јесте у томе што доскочица интервенише на постојећем свету, а уметничко дело креира свет за себе. Уметност има корене у постојећем свету, али њен свет функционише у било којим околностима. У прилог томе иде и пропратно теоријско образложење (или упутство за употреб) које прати "Ћошак". Да нема преименовања улица, доскочици никако не би могло бити имплементирано уметничко. А преименовање не зависи од уметника - заправо је интервенција са стране. Уметничко дело опстаје било где и било када и у било којим условима. Доскочица, не.

Теоријско разматрање уметности кроз потиснуте и присутне мисли и емоционалне и егзистенцијалне напетости је интересантно, али захтева детаљно дефинисање појмова. Овако се одмах може приговорити да уметничко дело (оно вредно) не потискује ништа већ управо руши потискивање (као механизам одбране) и представља директан мост између колективног несвесног, са једне стране, и друштва и појединца, са друге. Прихватам да је могуће да ја говорим о нечему сасвим другом, јер заиста треба дефинисати појмове. Оно што је проблематично, јесте да се овде на блогу инсистира на теоријском дискурсу чији темељ није успостављен. То је методолошки погрешно.

Идемо опет са огледом из спојених судова:
Овакво подривање идеје политичког, за дневно-уметничке потребе доказивања да независност и слобода Косова није једино прихватљиво и стварно решење - јесте ѕа сваку осуду.
Овом огледу је претходила лоша деконструкција. Њен резултат није требало бити "зависност Косова" већ "одбрана уметности од политизације".

И не, није ОК, јер проглашавање за уметност нечег толико слабог да врло условно делује на човека, јесте скрнављење уметности и захтева напор да се штета неутрализује. Ако већ не желиш да помогнеш, немој да одмажеш.

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:22 27.02.2008

Re: Ево...

Jaril
Разлика између доскочице овог вида (лепљење плаката или оно качење албанске заставе на неку бившу српску зграду у Црној Гори, не сећам се тачно) и уметничког дела јесте у томе што доскочица интервенише на постојећем свету, а уметничко дело креира свет за себе. Уметност има корене у постојећем свету, али њен свет функционише у било којим околностима.


Не слажем се да постоје светови ѕа себе, осим наравно за аутисте. Па зар те ”било које околности” нису баш део постојећег света? Уметничке идеје креирају и рекреирају интерпретације тог света, макар и кроз научну фантастику која и сама функционише кроз координате или пробој координата овог света. Узмимо пример радова које наводиш: рад Алберта Хете ”Амбасада” изведен је на Цетињском бијеналу, значи на манифестацији која треба да презентује избор из савременог уметничког стваралаштва. Након свега што се десило, исход уметничке креације, па и саме манифестације бијенала је слика о постојећим околностима која је до јуче била ”фантастика” - на пример да Либерални савез и српске странке у Црној Гори могу стати на исте позиције када је у питању идеја о политичкој еманципацији косовских Албанаца. Рад Илегалних Посластичара изведен је у пољу ”урбане алтернативе”, значи такође једне институције културно-уметничког изражавања, уобичајено схваћене као институције бунта против владајућих начела, непристајања на доминантне кодове и кодексе комуникације и продукције. Мислим да су реакције на тај рад потпуно немуште, што може да сведочи о томе да су аутори проговорили управо са оног места са којег већ неко и говори - рецимо Горан Марковић који их је похвалио на свом блогу. Да, уметност функционише у било којим околностима - овог света.


У прилог томе иде и пропратно теоријско образложење (или упутство за употреб) које прати "Ћошак". Да нема преименовања улица, доскочици никако не би могло бити имплементирано уметничко. А преименовање не зависи од уметника - заправо је интервенција са стране. Уметничко дело опстаје било где и било када и у било којим условима. Доскочица, не.



Преименовање не зависи од уметника до оног тренутка док се он, интервенишући са стране (али увек са неке конкретне стране) не изјасни о том преименовању. Тада и од уметника зависи интерпретација преименовања. Управо је расправа која је на блогу пратила таблу ”Ћошак Салвадора Далија” показала да је у питању уметнички рад, па јасно је да се о доскочици изјашњавамо углавном као о доброј или лошој, а о уметничком раду се развија комплекснија расправа попут ове.


Теоријско разматрање уметности кроз потиснуте и присутне мисли и емоционалне и егзистенцијалне напетости је интересантно, али захтева детаљно дефинисање појмова. Овако се одмах може приговорити да уметничко дело (оно вредно) не потискује ништа већ управо руши потискивање (као механизам одбране) и представља директан мост између колективног несвесног, са једне стране, и друштва и појединца, са друге. Прихватам да је могуће да ја говорим о нечему сасвим другом, јер заиста треба дефинисати појмове. Оно што је проблематично, јесте да се овде на блогу инсистира на теоријском дискурсу чији темељ није успостављен. То је методолошки погрешно.

Нисам приметио да се овде инсистира на било ком теоријском дискурсу, нити сам теоретичар. Ипак, познато ми је да колективно несвесно не постоји, јер да постоји, колектив не би ни знао за њега нити би се кроз уста појединаца (ваљда од тог колективног несвесног овлашћених тумача) позивао на свој (обавезно политички) садржај, правила и бенефите.


Идемо опет са огледом из спојених судова:
Овакво подривање идеје политичког, за дневно-уметничке потребе доказивања да независност и слобода Косова није једино прихватљиво и стварно решење - јесте ѕа сваку осуду.

Овом огледу је претходила лоша деконструкција. Њен резултат није требало бити "зависност Косова" већ "одбрана уметности од политизације".


Подсетимо се формуле спојених судова: Ако је политика уметност могућег, уметност је немогуће политике! Једина ствар без које је уметност потпуно дезорјентисана је управо политика и зато је свака уметност већ политизована, само што у разумевању услова и ефеката те политизације влада цензура, управо у културној и уметничкој јавности.


И не, није ОК, јер проглашавање за уметност нечег толико слабог да врло условно делује на човека, јесте скрнављење уметности и захтева напор да се штета неутрализује. Ако већ не желиш да помогнеш, немој да одмажеш.


Не разумем најбоље, па сам смисао уметности је да постави сва та питања која по теби ”штете”. Можеш ли молим те да ми објасниш шта и како та питања штете и како то нешто што је ”толико слабо” може да скрнави узвишеност уметности? Јеси ли ти био на изложби Одступање па знаш да је слаба? Ако си био и није ти се свидело, објасни шта је на пример то, толико добро, што ”неусловно” делује на човека? И како бих могао да ти помогнем?
Jaril Jaril 17:20 27.02.2008

Пар питања:

1) Зар уметници немају бар мрвицу аутизма?
2а) Да ли би музеј у Билбаоу могао да опстане у Београду, а да не изгуби на свом квалитету?
2б) Да ли табла "Ћошак..." може да опстане у Шпанији, а да не изгуби на свом квалитету?
2в) Да је "Амбасада" постављена у Норвешкој, да ли би и даље имала "уметничко" оправдање које јој подмећеш?
3) Да ли је потпис да нека "манифестација презентује избор из савременог уметничког стваралаштва" доказ да то тако и јесте?
4) Ако су исход уметничке креације и бијенала исти, зашто бијенал није уметничко дело сам по себи?
5) Да ли само уметничка дела имају способност да открију "слику о постојећим околностима"? Или се поставља питање и вредности откривених околности?
6а) Ако се нешто пласира под етикетом "урбане алтернативе", да ли је то аутоматски уметничко?
6б) Да ли је поље "урбане алтернативе" подразумевано уметничко? Да ли му већ идеја бунта то обезбеђује?
7) Када смо се сложили да је ово расправа о уметничком раду? Односно, када смо изашли из расправе да ли је ово доскочица или уметничко дело?
8) Да ли свако исказивање сопственог мишљења о неком питању представља уметничко дело?
9) Није ли писано доказивање својстава и закона неке појаве (или дела) - теорија? Није ли доказивање уметничког у неком делу - теорија окупљена око тог дела?
10) Ако колективно несвесно не постоји јер колектив не би ни знао за њега, да ли то значи да ни човеково несвесно не постоји, јер човек не може знати за њега?
11) Ако сматраш да колективно несвесно не постоји, на основу чега процењујеш какав је његов садржај?
12) Ко је рекао да је политика уметност могућег?
13) Зашто је уметност дезорјентисана без политике?
14) Који су услови и ефекти политизације? И ко спроводи цензуру њиховог разумевања?
15а) Да ли је свако постављено питање уметност?
15б) Да ли је сваки изнесен одговор уметност?

И пар одговора:
Можеш ли молим те да ми објасниш шта и како та питања штете и како то нешто што је ”толико слабо” може да скрнави узвишеност уметности?
Питања никада не могу да штете, али могу одговори. Легитимно је понудити одговоре на слаб начин. Међутим, када се тај површан начин пласира под исту етикету као и продубљен начин, онда је јасно да међу (потенцијалном) публиком јача решења губе на тежини. А све по принципу трансфера квалитета: "ако је "Ћошак..." уметност, онда је и Мона Лиза површна", трансфера који је врло чест када не постоји развијена култура критичког мишљења.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 21:14 27.02.2008

Re: Пар питања:

Jaril

1) Зар уметници немају бар мрвицу аутизма?


наравно да имају, па нису они нека посебна сорта људи, изузета од људскости


2а) Да ли би музеј у Билбаоу могао да опстане у Београду, а да не изгуби на свом квалитету?


јел беше Гугенхајм? По ком критеријуму да опстане, економском? Па вероватно, реклама може све, али та потрошaчка и снобовска партиципација у интересовању за уметност може и од важних и квалитетних радова или поставки да направи трендинг -брендинг тривијалност


2б) Да ли табла "Ћошак..." може да опстане у Шпанији, а да не изгуби на свом квалитету?

Ком квалитету, оном шеретском? Наравно да може, само не на исти начин у Герники или у неком упоришту Франкиста


2в) Да је "Амбасада" постављена у Норвешкој, да ли би и даље имала "уметничко" оправдање које јој подмећеш?

Подмећем? Ја то само разумем тако. А рад су као уметнички оправдан у бијенале укључили престижни интернационални кустоси и кустоскиње – чак је и идеја о излагању рада на бившем српском посланству њихова а не ауторова. Мислим да рад нема исти уметнички значај и капацитет у Норвешкој, али, самим тим што питаш значи да има уметничко оправдање.


3) Да ли је потпис да нека "манифестација презентује избор из савременог уметничког стваралаштва" доказ да то тако и јесте?

не треба у ничије намере сумњати унапред, та манифестација је у последњих десет година једна од најамбициознијих у региону а питање разлике између амбиција и могућности није важно само у њиховом случају
Питање је згодно и за спајање судова: Да ли је потпис да нека манифестација презентује избор из савременог политичког стваралаштва доказ да то тако и јесте?


4) Ако су исход уметничке креације и бијенала исти, зашто бијенал није уметничко дело сам по себи?

Бијенале може бити уметничко и политичко дело ако то аутори и организатори хоће и могу да знају, а ако то неће, опет ће бити уметничко и политичко дело, а какво - то ће сазнати кад на његов уметнички и политички смисао не буду више могли да утичу - кад буде касно.


5) Да ли само уметничка дела имају способност да открију "слику о постојећим околностима"? Или се поставља питање и вредности откривених околности?

Свакаква дела имају ту способност и тај задатак али уметничка су специфична по томе што откривају оне околности које нико неће (рецимо медији или политичари) или оне за које још не постоје критеријуми у нашој перцепцији или ”алати разумевања” у нашој култури. Наравно да постоји питање вредности, највредније неоткривене околности су оне које имају универзалан значај, а рецимо делују на први поглед управо ”безвредно”


6а) Ако се нешто пласира под етикетом "урбане алтернативе", да ли је то аутоматски уметничко?

Нико није надлежан да квалификује нешто као уметничко или не. Ствар је аутора или ауторке да се, за почетак, ако хоће, определи шта је урадио-урадила.


6б) Да ли је поље "урбане алтернативе" подразумевано уметничко? Да ли му већ идеја бунта то обезбеђује?

Као што рекох, то је културна кодификација, из које се може али не мора пласирати уметничко дело, може и не мора политичка теза, модни или животни стил, алтернативни облици економије и преживљавања, како где... углавном се поменута кодификација генерише и профилише на идеји или нужности отпора постојећем стању, бунта, али и бунт и отпор, као што смо и видели и код нас, лако упадају у тржишну замку кодификације, где заговарање и брендирање бунтовничког идентитета постају сами себи циљ.


7) Када смо се сложили да је ово расправа о уметничком раду? Односно, када смо изашли из расправе да ли је ово доскочица или уметничко дело?

Оног тренутка кад је рад почео да се препричава и коментарише као уметничко а то је било након презентације другог уметничког дела - Булевар АВНОЈа. Уосталом, нико није дужан да прихвати ничију дефиницу уметничког дела, те ви можете сматрати да и даље расправљамо о доскочици - као да је уметничко дело.


8) Да ли свако исказивање сопственог мишљења о неком питању представља уметничко дело?


Може а не мора, то јест уметничко дело обично садржи и исказивање мишљења аутора или ауторке о неком питању, посредно или непосредно, али понављам, нико није надлежан пре свега да одређује шта јесте а шта није уметничко дело. Поздрав, Савета.


9) Није ли писано доказивање својстава и закона неке појаве (или дела) - теорија? Није ли доказивање уметничког у неком делу - теорија окупљена око тог дела?

Теорија је (ваљда) систем резона и постулата којима се можемо служити у размишљању и доказивању, али само писано доказивање својстава и закона не мора да буде и теорија. Доказивање уметничког може бити дискурзивна теза, која надаље може али и не мора да се заснива на некој теорији.


10) Ако колективно несвесно не постоји јер колектив не би ни знао за њега, да ли то значи да ни човеково несвесно не постоји, јер човек не може знати за њега?

Човек зна за своје несвесно а ако хоће може га и проучавати и тиме надаље сазнавати...


11) Ако сматраш да колективно несвесно не постоји, на основу чега процењујеш какав је његов садржај?

Где сам ја то процењивао? То процењују други, на основу, ваљда само њима доступних мистичних веза са тим колективним несвесним...


12) Ко је рекао да је политика уметност могућег?


Не решавам укрштене речи. Не сећам се ко је рекао, није ни битно, ја то предлажем као радну тезу.


13) Зашто је уметност дезорјентисана без политике?

Зато што јој је за избор тема и метода потребно знање о умећу могућег – е да би истраживала немогуће.


14) Који су услови и ефекти политизације? И ко спроводи цензуру њиховог разумевања?

сви политички услови и ефекти политизације било ког уметничког рада (о чему и говори мој пост) су услови и ефекти политизације уметности. Цензуру разумевања политизације уметности спроводе културне и уметничке елите и бирократије, академије, факултети, културне институције и организације, фондације, сами уметници и уметнице, медији, уметничко тржиште итд.


15а) Да ли је свако постављено питање уметност?

не знам, али могуће да је свако питање могућа уметност јер се окреће непознатом. Поздрав, Савета.


15б) Да ли је сваки изнесен одговор уметност?

на питање о непознатом, може бити. Савета.


И пар одговора: Можеш ли молим те да ми објасниш шта и како та питања штете и како то нешто што је ”толико слабо” може да скрнави узвишеност уметности?
Питања никада не могу да штете, али могу одговори. Легитимно је понудити одговоре на слаб начин. Међутим, када се тај површан начин пласира под исту етикету као и продубљен начин, онда је јасно да међу (потенцијалном) публиком јача решења губе на тежини. А све по принципу трансфера квалитета: "ако је "Ћошак..." уметност, онда је и Мона Лиза површна", трансфера који је врло чест када не постоји развијена култура критичког мишљења.


хоћеш ли да кажеш да је права уметност у опасности? О томе одувек размишљају ствараоци и њихови душебрижници. Препоручујем текст од Георга Грос-а, часопис Прелом број 6, имаш цео број у пдф-у на њиховом сајту http://www.prelomkolektiv.org/
vucko vucko 21:41 27.02.2008

Google volonter priskače u pomoć :)

12) Ко је рекао да је политика уметност могућег?

Die Politik ist die Lehre von Moglichen
Prince Otto Eduard Leopold von Bismarck, Duke of Lauenburg
Remark to Meyer von Waldeck (11 August 1867)


202.345.119 Years until GWEI fully owns Google (a onda smo pukli) :)
Jaril Jaril 10:05 28.02.2008

Re: Пар питања:

Наше основно неслагање је по питању статуса уметности, а потиче од тога да ли је довољно да се нешто назове уметничким делом да би то било, или мора поседовати неке (нама, можда, још непознате) законе и механизме који су својствени искључиво уметничким делима.

Постављати радне тезе, око којих се не слажемо, као постулате јесте методолошки погрешно и велика препрека некој озбиљнијој дискусији.

Не, не мислим да је права уметност у опасности. Овим речником бих рекао да су људи у опасности, јер им се срозавањем уметности, те стварањем дистанце према њој, директно осиромашује квалитет живота.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:51 28.02.2008

Re: Пар питања:

Jaril
Наше основно неслагање је по питању статуса уметности, а потиче од тога да ли је довољно да се нешто назове уметничким делом да би то било, или мора поседовати неке (нама, можда, још непознате) законе и механизме који су својствени искључиво уметничким делима.

Мислим да главна чар и јесте у томе да нам закони и механизми својствени уметничким делима увек остају недовољно познати. Ако уметност тежи да се бави непрепознатим, потиснутим или непознатим како нам може бити потпуно познато да ли је нешто уметност, тј. како би уопште могао бити утврђен статус уметности? Па нема шансе, сваки такав покушај је аутоматски и покушај ултимативне конзервације стварности - дакле, ћорав посао.


Постављати радне тезе, око којих се не слажемо, као постулате јесте методолошки погрешно и велика препрека некој озбиљнијој дискусији.


Смараш као Шешељ у Хашком трибуналу, то је забавно, али чудан је онај ко ужива у сопственој невољи. Ја сам радну тезу предложио а не поставио. И непрекидно је проверавам никога не терајући да је и прихвати.


Не, не мислим да је права уметност у опасности. Овим речником бих рекао да су људи у опасности, јер им се срозавањем уметности, те стварањем дистанце према њој, директно осиромашује квалитет живота.


Опасност и квалитет живота? Па ви говорите као Буш?! А у чему се по вама састоји тај неосиромашени квалитет живота, у несрозавању уметности са пантенона? То је вашим идеолошким истомишљеницима само изговор ѕа недовођење у питање свих других друштвених хијерархија. Ко купује дела са пантеона - они са других пантетона, економског и политичког. Треба им симболичка потврда њихове несрозиве изузетности!




Jaril Jaril 17:35 28.02.2008

Re: Пар питања:

Смараш као Шешељ у Хашком трибуналу
Обећавам, нећу више. Пријатно.
Leposava Leposava 02:15 10.05.2008

zar nije ovo tema?

Sad mi stiže s desete strane link na ovaj tekst.
Ozbiljan, angažvovan, pametan, ambiciozan....
Malo mi je smešno pošto znam kako je nastao Ćošak Salvadora Dalija da ga čitam iz ove ruke.
Isapda kao da se radilo o strašno ozbiljnom, angažovanom, pametnom i ambicioznom projektu, ali, na žalost autora ovog teksta, to zaista, ni iz daleka, nije bilo tako.
Salvadora Dalija smo izabrali samo zbog onog sata koji se prelama pod pravim uglom, a ideju da nazovemo nešto Ćoškom proisteklo je iz želje da razbijemo odrednice tipa: ulica, bulevar, avenija, venac i da uvedemo kategoriju koja je uobičajenija u obeležavanju i dogovaranju.
Dakle, ne radi se ni o čemu drugom, osim u ulepšavanju komšiluka.
A ko je posle čitave dve i po godine zakašnjenja u tome video sve ovo ostalo, više govori o njemu nego o samoj ideji, koja je, da ponovim, čista, bešćutna i neangažovana.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana