Nailazim na sajtu na puno malicioznih komentara upućenih na Novakovu adresu, zbog današnjeg performansa, i nekima se čudim premda uglavnom ne mogu da verujem koliko su naši ljudi kadri da budu maliciozni.
Pre svega, je l' Novak možda nekakva mašina koja je opštezadužena od strane dušebrižne nacije da neprekidno bude perfektna? Ili je možda samo mladić koji je u postojbini autora rečenice iz Jankovog tatuaža pao u tešku groznicu, raskoljnjikovsko-miškinovsku groznicu, što ga na nemilosrdan način pretvara iz heroja u tragičnu žrtvu sopstvenih nastojanja?
Stvarno mi nisu jasne srpske malicioznosti? Koliko je potrebno da neko za vas učini da bi prestali da budete prokleto cinični? Čovek treba da izgori u totalnom gripoznom stanju da bi prokleta nacija bila zadovoljna? Šta je potrebno nama da se dogodi pa da prestanemo da guramo svoje najizuzetnije ljude od sebe? Da nas udari meteorit? Ili samo jedna zdrava doza samoinicijativnog hrkljuša?
Kada bismo bili normalan narod, komentari današnjeg Novakovog dela bi bili, recimo, divno, Novače, kakvo zalaganje, kakav trud, sve sa bolesnim organizmom!
Da li su se dežurni kritičari, nezajažljivci, ikada u svojim tromim, anonimnim životima pokušali baviti atletikom kada u organizmu imaju virus gripa?
Ja lično jesam, i toliko sam bio slomljen da sam napustio atletiku zauvek nakon te bolesti i tih napora.
A Novak je danas odigrao i pobedio Četvrtog Tenisera Sveta, sa sve gripom u sebi. I mali Viktor je pobedio 30. tenisera sveta. I bolesni Novak i Zima su pobedili osmog i tridesetog tenisera sveta. Pokažite barem zrno zahvalnosti, nezajažljivi cinici (kako ne volim tu osobinu kod ljudi).