Slabašno je u našim sredstvima informisanja odjeknuo predlog Bedžeta Pacolija da sever Kosova bude slobodna ekonomska zona. Da li je to zato što smo mi ovde utopljeni u sapunsku operu formiranja vlade i onu koja se bavi odnosima u Demokratskoj stranci, ili zato što naše medije rešavanje kosovskog problema suštinski više ne interesuje, teško je reći.
Medije po pravili unteresuje ono što traži javnost koja kupuje novine. Izdavači znaju, na dnevnoj bazi, koja tema prodaje novine, pa nju i forsiraju.
Moje je mišljenje da bi šteta bilo ne potrošiti par minuta medijskog vremena na predlog potpredsednika kosovske vlade i lidera Alijanse za novo Kosovo. Zato što je on pre svega uspešan poslovni čovek. a i zato što je ovo, uz Tadićev plan u 4 tačke, jedini smislen predlog kojim bi se sadašnji ćorsokak koji vodi u zamrznuti sukob mogao izvesti na put rešenja problema, put koji otvaria mogućnost za istorijsko pomirenje Srba i Albanaca, bez koga, dugoročno gledano nema stabilnosti i razvoja našeg regiona.
Da podsetim, Tadićev plan, u najsvedenijoj varijanti, zasniva se na sledeće 4 tačke:
- Pronalaženje rešenje za sever Kosova, koji karakteriše drugačija realnost u odnosu na albansku dominaciju južno od Ibra;
- zaštita naših manastira i kulturnog nasleđa;
- zaštita imovine države i građana na Kosovu
- posebne mere zaštite i garancije za bezbednost i budućnost Srba koji žive u enklavama.
To je dakle, okvirna platforma koja daje u prvoj tački prostor za kreativna rešenja, koja potom obezbeđuje minimum onog što je zaštita ljudi i imovine južno od Ibra, i koja otvara mogućnost za različito tumačenje postignutog, što opet daje obema političkim elitama mogućnost da pred svojom javnošću ne budu «gubitnici» i «izdajnici». Ali pre svega, ta platforma, ima potencijala da izvede oba naroda, i srpski i albanski, iz istorijskog konflikata, i uputi ih na saradnju i suživot. Takav preokret, a to je po mom skromnom mišljenju jedini mogući realni preokret, potencijalni je ključ ekonomskog napretka našeg dela Balkana i ovog dela sveta.
Bedžet Pacoli je, sa svoje strane, upravo dao kreativni predlog koji se tiče prve tačke Tadićevog plana. On govoreći o Severu kao potencijalnoj slobodnoj ekonomskoj zoni, za frankfurtske «Vesti», kaže: «U praksi, slobodna ekonomska zona bi obuhvatila severni deo Kosova, unutar takozvane današnje virtuelne granice severa, uključujući i južni deo Mitrovice. Ona bi u narednih 20 ili 30 godina mogla da donese nekoliko hiljada novih radnih mesta godišnje. Jer, ako neki proizvođač Nemačkoj plaća do 50 odsto poreza, a u slobodnoj zoni jednom plaća porez od 5 procenata - to je za njega raj! Kao uzor bi se mogao uzeti Džebal Ali u Dubaiju».
Prema njegovim rečima za funcionisanje slobodne ekonomske zone potrebno je dovesti velike investitore, koji bi potom raspisali konkurs za radna mesta.
"Ti investitori postoje i pitaju me kada će se stvoriti uslovi za njihovo poslovanje u ekonomskoj zoni. Kada bi oni došli i raspisali konkurs za radna mesta, garantujem da bi se mnogo ljudi prijavilo i da ne bi ni primetili da postoji takozvana "granica" na Ibru", kazao je Pacoli.
Nekada stvari postanu jasnije kada se sa političkog terena izmeste na privredni, na teren svakodnevnog života. Zato Pacolijev predlog treba gledati osim kao rešenje koje izlazi iz okvira političkih stereotipa, nacionalnih šablona o «našem» i «njihovom», i mitoloških magli, kao ideju koja nas upićuje na to da će svima perspektiva biti drugačija kada Sever umesto troška postane dobit.
U Beogradu, za to vreme, imamo novog predsednika Republike koji nema nikakvu ideju za rešenje kosovskog problema. Imamo vladu u porođajnim mukama koja takođe neće imati jasnu predstavu o tome šta joj je činiti s Kosovom. I koja će se, kakva god bude bila, od prvog dana svog rada suočavati za ogromnim problemima. Takava kakva će biti, neće imati ni idejnog, ni materijalnog, ni političkog, ni ljudskog potencijala za rešavanja kosovskog pitanja.
To će i sadašnji predsednik i budući premijer shvatiti, ako već nisu, veoma brzo. A veoma brzo će morati da reaguju.
Postoji, po mom sudu samo jedno dobro rešenje. Oni će morati da lociraju ličnost koja ima potrebno znanje, iskustvo, volju i lični i politički integritet da pokuša da utiče da rešenje Kosovskog problema bude ipak nešto što odgovata i interesima Srbije i što otvara nove perspektive, umesto da bude cunami koji će još više destabilizovati i deprimirati srpsko drušvo. Ukoliko bude političke mudrosti shvatiće da je jedina ličnost koja odgovara opisu - Boris Tadić.
I potom bi trebalo upriličiti razgovor Tadića i Pacolija.
Boris Tadić, bi na koncu, mogao da se sretne sa bilo kim sa kosovske političke scene, a da to ne implicira bilo kakavo priznanje, mogao bi da vodi razgovor sa bilo kojom ličnošću iz međunarodnog ringa, na način na koji nijedna druga osoba u Srbiji ne može. I mogao bi da pre svega obezbedi zajedničku platformu svih značajnih domaćih političkih subjekata s kojom bi Beograd u te pregovore išao.
Malo li je na ovu skupoću?
(Objavljeno u "Politici", 7.9.2012.)