gost autor: coa smor
Jedna od stvari kojima se igram u životu a nisam pisao o njima na blogu je - irski ples. VREME JE!
Ako neko nije u toku igram u trupi Erin's Fiddle, još malo pa tri godine, sada sam u drugoj postavi. Inače trupa danas broji preko 70 članova, i funkcioniše od 2006. I javi nama Bilja, naš vođa, pre oko mesec i po dana da treba da se ide u Zenicu. Kaže imamo nastup sa bosanskim ansamblom po imenu Fugato. Ja nikad čuo za ljude, ali s jedne strane - eto retke prilike da nastupimo sa živim bendom, a s druge dopalo mi se što očigledno uopšte nemaju rock pristup irskoj muzici, što je učinilo celu zamisao (za naše podneblje) egzotičnijom, a da se ne lažemo i prirodnijom za kombinaciju sa plesom. S treće strane - treba da putujemo i da nastupamo, normalno da sam za :D
I tako se spakujemo mi pre par dana, tj. u utorak i krenemo put Bosne. Stigli smo tamo u popodnevnim časovima. Članovi benda su otprilike naših godina, i ima ih šestoro - gitara, klavir, harmonika, violina, udaraljke i, naravno, vokal. Dok smo se smeštali i klopali poupoznavali smo se, malo popričali jedni o drugima i tomu slično. Nastup je bio u četvrtak uveče, tako da smo već te večeri otišli i na svoju prvu probu sa Fugatom. "Šta ćemo prvo?" "Nemam pojma, ajde redom" "Ajde". Zahvaljujući dobroj pripremi, već to prvo veče smo pokrili skoro čitav, ako ne i čitav materijal. Možda baš zbog te brzine, ali i zbog energije s kojom i jedni i drugi pristupamo svom poslu skoro trenutno smo se vezali. Iskustvo se ubrzo potvrdilo kao nezaboravno.
Jedna od meni najmarkantnijih osobina Ansambla Fugato je njihova eklektičnost (nisam bio svestan ovoga dok ih nismo upoznali) - na primer, njihov prethodni projekat se bavio tradicionalnom muzikom Balkana kombinovanom sa brejkdensom (i to je samo prethodni - bilo ih je još!). A opet, sledeći projekat na kome će raditi je nešto sasvim treće, no najave toga ću, naravno, ostaviti njima kada za to dođe vreme. Osim toga, i možda čak još bitnije, većina naših bendova koji se bave irskom muzikom, ma koliko dobro je izvodili, često podsećaju na nešto što su poznati irski bendovi već uradili. Za razliku od njih, Fugato ima ne samo sjajne aranžmane i interpretacije, već i jako izražen sopstveni stil.
Koncert je trajao nepun sat, od čega smo mi igrali u oko pola pesama, dok su ravnotežu tome pružale mirnije pesme sa njihovom pevačicom, Irenom. Dan i po priprema, koliko smo imali, pokazao se kao taman dovoljno vremena da srastemo, i da, kada smo izašli na nastup, zaista prodišemo kao jedna grupa. Trebalo bi da u nekom trenutku dobijemo i snimak, pa ćete biti u prilici da to vidite po jutjubovima i kojekuda.
Najradosniji deo cele stvari je, međutim, da su sav naš entuzijazam i pozitivna energija sa kojima smo izašli na binu Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici definitivno osvojili i publiku. Uz obostrano zadovoljstvo grupa koje su nastupile, prilično je izvesno da je naša saradnja tek počela i da će biti još prilika kada ćemo podeliti binu, nadam se i Beogradsku.
A u međuvremenu, naša irska porodica je, posle velikog godišnjeg koncerta u Domu Sindikata pre dve-tri nedelje, sada proživela još jedan veliki i veoma uspešan nastup, vezaniji smo i snažniji nego ikada i sa još većim žarom krećemo u pripreme za buduće nastupe. I za mene lično, pa...ne znam, da mi je pre par godina neko rekao da ću se ovoliko zagristi za ples, i da će me toliko ispunjavati. Pa, teško da bih mu poverovao :)
moje beleške na onome što BB zove marginom:
ne mogu da vam opišem moju radost
zbog toga što život pokazuje da mladi kreativni ljudi
pronalaze svoje puteve za saradnju, ljubav, radost i lepotu.