Svako ko još uvek ima iluzije o izborima i političarima za koje glasa neka slobodno pogleda najnoviji film Džordža Klunija "Martovske ide". Napravljen prema pozorišnom komadu Boa Vilimona ovaj film demaskira suštinu moderne politike i nemoralnost političke nomenklature. Džordž Kluni kao reditelj, koscenarista i glumac o svom šestom autorskom ostvarenju kaže:
"Ako ovaj film na neki način odražava cinizam koji smo videli u poslednje vreme, to je verovatno dobro, nije loše podići ogledalo i videti neke stvari koje radimo. Nije loše videti kako biramo svoje zvaničnike."
"Martovske ide" hrabro i otvoreno govore o nečemu što nam sve više preti, o politici bez milosti i etike, o zlu i cinizmu političara.
Kod nas postoji još nešto odbojno kada su izbori u pitanju. Nešto u domenu mentaliteta i tradicije. O tome je detaljno pisao istoričar i političar Živan Živanović (1852-1931) na završetku svoje "Političke istorije Srbije u drugoj polovini XIX veka" (u četiri knjige, izdate u Beogradu 1925. godine).
Između ostalog, Živan Živanović piše sledeće:
"...Trag, kojim su kroz istoriju svoga naroda prošle srpske političke stranke - koje su pravi nosioci političkog delanja - obeležen je stvaralačkim i rušilačkim znacima; a uporedo s time, i sa pojavama političkih ličnosti, najsuprotnije vrednosti. Pored državnika u punom smislu reči, tako zaslužnih za svoju zemlju, bilo je prolaznih veličina koje su u bolesnim prilikama voljom vladalačkom postavljani za državne upravljače, kao i posve običnih figura, do bezobzirnih predvodnika gomila, koji su raspaljivali strasti i nagone za rušenjem...
...Ali, cela srpska istorija... uči da domaće zlo i jeste u tome: što se ni jedna mana ne ispravlja čim se pojavi, kako to čine mudri i staloženi narodi; već se, posle sviju rusvaja, očekuje preporođaj samo od - novog preturanja. Stoga su istorijske etape manje belege mira i plodnih reformi no buna i prevrata."
Kampanja za predstojeće izbore još uvek je mlaka i traljava, ali već ukazuje na "vrline" Klunijevih "Martovskih ida" i lucidne opaske Živana Živanovića. Srpska politička klasa je uljuljkana u svojoj samodovoljnosti, sa povremenim verbalnim obračunima koji se nimalo ne dotiču osnovnih životnih problema ogromne većine građanki i građana.
Zato je najbolji zaključak posle gledanja filma "Martovske ide" i prvih epizoda TV serije "Preidzborna kampanja u Srbiji" antologijski aforizam:
"SVAKO IMA PRAVO DA BIRA I DA BUDE BIRAN.
SVAKO IMA PRAVO DA SE KREĆE I DA BUDE KRETEN!"