Thousands Are Sailing

This land was always ours
Was the proud land of our fathers
It belongs to us and them
Not to any of the others

Nekad smo se druzili, radili zajedno na istim lokacijama; iako u razlicitim organizacijama.

Videli se par puta i culi preko skypa, posle mnogo godina. Slala mi tu i tamo interesantan mail.

I, odjednom se ucutala, mesecima; ni traga od nje.
Juce joj poslah mail, pitah je sta bi s njom?

Ona meni mail, a ja to vec znam.
Cak mi i slucajni prolaznici, komsije ili ... kazu;

Jel' vidis da nam se svet raspada; ne samo kod nas, svuda - all over.
Vidis da svi idemo u P.M. nepovratno.

... da, Ona meni mail; da je "ziva i zdrava"- kroz poruku:

Odgojen sam u općim moralnim principima:
Kada sam bio mali majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.
Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.
IMAO SAM POŠTOVANJE.
Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu…..
Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.
Danas sam beskonačno tužan za sve ono što smo izgubili, za sve ono čega će se moji unuci jednog dana bojati. Za strah u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih
Ljudska prava za kriminalce…?
Neograničena prava za poštene građane…?
Platiti dugove i biti budala…?
Amnestija za prevarante…?
Pošteni su glupi…?
Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala…?

Što nam se to događa???
Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.
Rešetke na našim prozorima.
Svatko zatvoren u svojem svijetu.

Kakve su to vrijednosti?
Auto koji vrijedi više od zagrljaja,
djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.
Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?
Vrijedi više jedan Armani od diplome.
Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.
Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.
Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.

Kada se je to dogodilo, da je sve to nestalo ili postalo smiješno?

Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!!
Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima….
Hoću poštenje kao motiv ponosa.
Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči
Hoću sram i solidarnost.
Hoću nadu, veselje, povjerenje….
Hoću da se vratim stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.
Dolje „IMATI“
Živjelo „BITI“

Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,
Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu
Prezir pred nedostatkom etike, morale i poštovanja….
Vratimo se biti „LJUDI“,
Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

Utopija…? Ne….? Da….? Možda….?
Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.
Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
Pošaljite to svojim prijateljima i vidjeti ćete, da nas ima puno, koji tako mislimo i to želimo.

jedan deo emocija sam nekako izbrisao kako bih se odrzao... ali, u tom procesu, ostalo me je manje

I found the thing
For which I prayed
And came back home
To the USA
With a heart of stone
And now I know
That it's the sameWherever you go

Kada se je to dogodilo, da je sve to nestalo ili postalo smiješno?

Svuda je isto..
Bilo je vec blogova o emigraciji (Dejan Stankovic, Ivana Knezevic, Vladimir Petrovic posredno - o knjizi Dragi moj Petrovicu , cija je tema emigracija).
Upoznajem ljude koji govore bez akcenta (druga ili treca generacija) i koji sa ponosom kazu: Ja sam Italijan, ili Ja sam Grk a i ne znaju da nisu to sto misle da jesu.
Emigracija nije nimalo laka stvar. Dobije se i nauci dosta, iskustvo je neprocenjivo, ali se zato dosta i gubi. I mnogo boli, to je tacno.

...You who raped our Motherland
I hope you're rotting down in hell
For the horrors that you sent
To our misfortunate forefathers
Whom you robbed of their birthright...