Odlučno rešim da jednom za uvek razmrsim tu oveštalu enigmu i omiljenu mediokritetsku pošalicu i obratim se lično i personalno jednoj prnprnđastoj gospođi kokoški. Ona za trenutak prekide nožno čeprkanje po bunjištu, malo nakrivi glavu, trepnu nekoliko puta da bi mi pokazala da se udubljuje u problem i na kraju mi odgovori: Ja sam se ispilila iz jajeta! Mudro, kažem, ali to jaje je snela vaša mama! Daaaaaa, zakokodaka gospođa koka, imate pravo. Ako tako nastavimo, odosmo u nedogled, kažem dalje, svaka kokoška se ispilila iz jajeta koje je snela neka kokoška, gde je tu početak? Gospođa koka zažmuri na oba oka, protrese krestom i nastavljajući da čeprka po bunjištu, zaboravi na mene. Shvativši da sam se obratio na krivu adresu, okrenuh se i odoh.
Nastavio sam ipak tvrdoglavo da prevrćem i obrćem moždani mi sustav, život mi se pretvori u nesanicu, hranu skoro prestadoh da uzimam, samo vodu i čajeve, na pamet naučih Darvinove: Put (brodom Bigl) prirodnjaka oko sveta, Postanak vrsta putem prirodnog odabiranja, Poreklo čoveka...Uputih E-mail David Attenborough-u, naravno i David Bellamy-u, još čekam odgovore. Bacih se na proučavanje Biohemije, zalavirintovah se u Aminokiselinama, na Net-u pronađoh podatke o bakterijama koje žive u sumpornim vodama, bakterijama koje se hrane Arsenikom, neverovatnosti o preživljavanju radijacije nekih vrsta škorpija, čak i pacova, doduše kasnije mutiranih ali preživelih. Na sajtu Svet nauke Milana Miloševića, pronađoh ovo:
Svi su se sigurno nekada našli suočeni sa poznatim pitanjem: "Šta je starije - kokoška ili jaje?" Ovo, na izgled jednostavno pitanje muči ljude već nekoliko vekova. Prvi koji su se bavili ovim pitanjem bili su grčki filozofi, a danas se ovim i sličnim pitanjima bave savremene nauke. Koliko god jednostavno i nevažno ovo pitanje delovalo ovo pitanje, ono je imalo i ima veliki značaj jer se u njemu krije suština traganja za odgovorima na druga, mnogo važnija pitanja, kao što su pitanje nastanka života, svemira, tj. ono poznato - "šta mi tražimo ovde gde jesmo i zašto smo ovakvi kakvi smo".
U potragu za odgovorom na ovo pitanje može se krenuti na različite načine. Neka rešenja su vrlo jednostavna i ako volite da sve u životu radite na najlakši mogući način, bez naprezanja sivih ćelija preskočite ceo tekst i pročitajte samo poslednjih nekoliko paragrafa. Za sve ostale, put do odgovora nije nimalo lak, zato krenimo redom.
Koji god odgovor probali da damo nailazimo na problem - kokoška nosi jaja a iz tih jaja izlazi nova kokoška, i tako redom. Prvi koji su probali da nađu odgovor bili su stari Grčki filozofi. Aristotel je, suočen sa velikim problemom, zaključio da su kokoška i jaje uvek postojali. Ovu teoriju o večitom Aristotel je proširio i na sve ostalo, takođe je tvrdio da je nemogće da je postojao prvi čovek, jer svaki čovek mora da ima oca i majku. Tako je zaključio i da su ljudi uvek postojali. Plutarh je, nekoliko vekova posle Aristotela, zaključio da je odgovor na pitanje o kokoški i jajejtu nemoguće dati jer je pre toga potrebno naći odgovor na pitanje o nastanku sveta uopšte.
Nijedan od odgovora koji je ponuđen nije bio kompletan, nijedan odgovor nije u potpunosti prihvaćen, pitanje je ostalo. Činjenica da niko ne može da odgovori, jednoznačno, na ovo pitanje uopšte i ne iznenađuje jer pitanje je nepotouno!
Da bi našli tačan odgovor na neko pitanje prvo moramo da znamo kako to pitanje tačno glasi. Kada je reč o kokošci sve je jasno, ali jaje... iz pitanja se ne vidi na koje jaje se odnosi pitanje. Moguća su dva slučaja:
Prvi slučaj je najjednostavniji i najmanje zanimljiv. Jasno je da je jaje postojalo i pre kokoške, ribe su nosile jaja, dinosaurusi su nosili jaja. U ovom slučaju prvo je nastalo jaje, ali to jaje nije imalo nikakve veze sa kokoškom. Naravno, ko god postavio ovo pitanje sigurno nije mislio na jaje koje nema baš nikakve veze sa kokoškom, to bi onda bilo nekako kao mešanje baba i žaba. Prema tome, ovaj slučaj je nevažan i može se zanemariti.
Lako je zaključiti da se pitanje zapravo odnosi na drugi slučaj - kokoška ili kokošije jaje, ali sada nailazimo na novi, veliki problem. Potrebno je definisati "kokošije jaje". U svakodnevnom životu mi prilično dobro znamo šta je kokošije jaje, kako ono izgleda, kako nastaje i šta se sa njim dešava. Svakodnevno iskustvo ne pomaže kada je reč o nekim ekstremnim slučajevima, kao što je ovaj na primer. U tim slučajevima moramo primeniti neke druge metode i ne možemo se osloniti isključivo na naše iskustvo i naša čula. Ova definicija je izuzetno bitna jer od nje zavisi i konačan odgovor na pitanje. Moguće su dve definicije kokošijeg jajeta:
Treba napomenuti da postoji i treći slučaj, koji je kombinacija ova dva, tj. kokošije jaje je ono jaje koje je snela kokoška i iz koga će se izleći kokoška. Koliko god ova definicija delovala najlogičnije i najprihvatljivije ona ne može da bude tačna, jer ne važi u svim slučajevima - ne važi za prvu kokošku i prvo jaje. U slučaju da kokošije jaje definišete na ovaj način, pitanje na koje tražimo odgovor gubi smisao i postaje pogrešno definisano. Naravno, svako može da odluči da je ovo najbolja i najprihvatljivija definicija, ako spadate u tu grupu - preskočite veći deo teksta koji sledi i pročitajte, već pomenute, poslednje paragrafe.
Zbog logičke greške do koje dovodi ova, treća, definicija kokošijeg jajeta ovaj slučaj je nemoguć, ostaju nam prve dve definicije i traćenje rezultata do kojih one dovode.
Dakle, nisam uzalud gubio vreme.
Nastavivši da se bavim rovarenjem po sopstvenom mozgu, setih se Triglodita! I u vodi su i izlaze na kopno, stari, ko zna koliko miliona godina! Pomislih, obratiću im se za pomoć, iako svestan da mož' da bidne al' ne mora da znači. Pozajmim lovu, otputujem, sednem na obalu i strpljivo sačekam da sunce do pola zaroni u zlatom obasjan okean. Taman da zapalim cigaretu, duvan sam naravno odavno ostavio, rešio se zla, kad eto ti njih kao neki koštani šlemovi, puzeći sporo, milimetar po milimetar, hiljade, desetine hiljada, izlaze iz vode na peščano žalo. Odmerim jednog rmpaliju i pazeći da ne uznemirim ostale, obratim mu se ljubazno, moleći ga da mi da odgovor na gore postavljeno pitanje. Ispod šlema dopre do mene neko nejasno mrmorenje te klekoh i približih desno uvo na centimetar, dva. Bejah grdno razočaran odgovorom! Dragi gospodine, mi mu dođemo kao neka prelazna faza u procesu izlaska na kopno, tu smo se zapekli već stotine miliona godina a to što me pitate je mnogo zamršeno. Žao mi je što vam ne mogu pomoći, ostajte mi zdravo i veselo.
Rezigniran ali ne i spreman da odustanem, vratim se u Patriju, s namerom da posle kraćeg odmora, nastavim započeto istraživanje. Ustanem jedno jutro i ispržim jaje na oko. Gledajući ga u tiganju i slušajući kako cvrči, pade mi na pamet: Ovo jaje nije oplođeno inače bih pržio pileći zametak! Daklem, nije ni malo bezazlena i zanemarljiva uloga pevca, horoza, pijetla u celoj ovoj stvari! Da on ne gazi kokoške, ne bi bilo ni pilića! U pitanju je polno opštenje, muško seme oplođava žensku jajnu ćeliju, narodski rečeno: Jebačina. Ta činjenica me pogodi k'o grom! Pa to mu dođe kao juče. Kokoška, jaje, petao, nije daleko od muškarčevog spermatozoida koji utrčava u žensku jajnu ćeliju.
Istog trenutka reših da se manem ćorava posla. Posle slasno pojedenog okastog jajeta izađoh iz kuće i za ručak kupih pile sa ražnja, kožica mu se presijavala od svetlo do tamno zlatne boje. A ukus....kad smo počeli da ga čerečimo, bogo moj!
Pokušao sam, nikakav dokaz ne nudim niti sam ga pronašao. Nije ni Aristotel, pa što bih ja više s tim razbijao glavu? Ješću jaja kad mi se prijedu, od kokoške ću i dalje da pravim supu ili je pečem okruženu krupno sečenim krompirom, ni brige me više neće biti šta je starije: Kokoška ili jaje!