danas je otišla vesna parun.
ulepšala je i oplemenila
mnogo mojih dana.
hvala joj,
i nadam se da je srela milosrdnog utešitelja.
DA SI BLIZU
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.
Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
danas bi bio i rodjendan mom ocu.
već dvanaest godina za mene je to ispražnjen dan,
dan bez svrhe i smisla. dan kome sam se ranije radovala,
a sada ne znam šta ću sa njim,
ne mogu ni da plačem… ne mogu ništa.
tata nije baš voleo poeziju,
onako dobrohotno mi se podsmevao
kada se zanesem…
osim kada se začuje
zračak viri
Zračak viri kroz grančice
i pozdravlja sunčev sjaj.
A iz luga poj slavuja
odpozdravlja noć i dan.
Aj, ustaj, ustaj
slatka rano, raju moj.
Tebe volim u tom sjaju
Ah, premili danče moj.
Noćas nebo rasipalo
na me divni miris tvoj.
Tebe gledam u tom sjaju
ah, premili cvete moj.
Aj ustaj, ustaj
slatka rano, raju moj.
Tebe volim u tom sjaju
ah, prelepi cvete moj.
j.j. zmaj
bude i ovakvih dana.
a pesma uvek pronadje put.