Odgovor ne znam, ali znam ko zna. Pravo znanje nije samo da poseduješ pravu informaciju, nego i snalaženje kada je nemaš da znaš koga da pitaš. Pošto je Bog odavno rekao laku noć Srbiji teško da mogu da dobijem ovu informaciju iz prve ruke. Da “dođem Bogu na istinu“ samo zbog ove informacije još uvek ne žurim. Preostaje samo jedan jedini način. Preko franšize ili ti posrednika, našeg dragog sveštenstva.
Igrom slučaja pod ruke mi je došao ovaj članak sa veoma upečatljivom freskom. Na fresci se vidi lokalni biznismen sa svojom porodicom, decom iz dva braka i ženom (pogrešan je podatak da se na fresci nalaze dve njegove žene, sadašnja i bivša, druga ženska osoba je ćerka). Radi se o Milenku Kostiću, vlasniku Auto Čačka, generalnog zastupnika za Škodu za Srbiju. Ova freska se nalazi u novosazidanoj crkvi u selu Kotraž odakle dotični gospodin potiče. On je donator za celokupne radove i kao ktitor je iskoristio pravo da svoj potret jelte ubaci na zid crkve u vidu freske. Tako se svrstao među drevne srpske kraljeve koji su zidali svoje zadužbine i koji imaju svoje likove mahom sa maketama zadužbina na freskama.
Iako je iskoristio svoje pravo, meni se to ne sviđa, jer mi nikako ne ide da među apostolima i svecima vidim lokalnog kravatiranog biznismena kako se šepuri na fresci. Ima mnogo primera gde su ljudi podizali čitave crkve ali su svoja imena zapisivali na mermernim pločama kao najveći donatori ili ktitori, niko se još nije usuđivao da tera Sv. Nikolu da ga vozi čamcem u bilo kom značenju. To je prva stvar koja mi mnogo bode oči i nikako mi nije primerena bilo kakav pravoslavni hram. Sa druge strane mi nije jasno ni kako je sveštenstvo tako nešto dozvolilo? Ovo me već sada podseća na oglasni prostor u novinama. Lepo dobiješ katalog zidova crkve pa onda dobiješ katalog svetitelja i apostola sa različitim motivima i na kraju izabereš shodno svojoj donaciji motiv koji ti odgovara. Užas bre!!!
Jesam vernik, mada se ne pridržavam strogo svega, u crkvu idem kad mogu i gde mogu, ne postim cele postove itd. ali ipak za mene ovakvi postupci ne spadaju u ono što hrišćanstvo propagira. Čisto da se zna da nemam ništa protiv toga što je crkva ponovo sagrađena, ipak je to mnogo para koje je trebalo uložiti. Ne znam da li je neko uopšte proveravao njihovo poreklo ali opet da ne budem ciničan, pa ću da verujem da je novac pošteno zarađen. Opšte je poznato koliko se novca opere kroz donacije i investicije ali to sada ovde nema veze. Problem posmatramo sa druge tačke gledišta.
Ovoj priči ovde nije kraj. Novosazidana crkva je nikla na temeljima stare crkve sazidane 1790 godine. Dotični gospodin nije poštovao propise Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva pa je lepo sve te stare temelje i ostatke stare crkve sklonio i rasturio. Zbog toga je protiv njega podneta krivična prijava jer je na već postojećem arheološkom nalazištu izvršio građevinske radove, sagradivši potpuno novu crkvu, po nepoznatom projektu i ne poštujući uslove iz rešenja o konzervatorsko-restauratorskim uslovima.
Sledi kratak citat iz Politike na ovu temu:
Milenko Kostić se 1998. godine obratio Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu sa zahtevom da na mestu stare crkve u Kotraži, u zaseoku Čakarevići izgradi, odnosno obnovi, staru crkvu. Prema zakonu o kulturnim dobrima investitor je obavezan da finansira istraživanje i konzerviranje ostataka crkve, što je Kostić i učinio.
- Ekipa Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu - kaže arhitekta Gordana Tošić - rukovodilac radova - obavila je istraživanja na lokalitetu u Kotraži tokom leta 1998. godine, nakon čega je odredila mere i zadatke, odnosno, konzervatorsko-restauratorske uslove pod kojima se crkva može graditi, odnosno, obnoviti. Oni su obavezivali investitora Kostića da se zadrže gabariti stare crkve, a da se postojeći ostaci konzerviraju i odvoje olovnom trakom od dela koji se nadziđuje, da se materijal pronađen tokom istraživačkih radova (kamen i siga) koriste za novi objekat i da se fasade raščlane slepim lukovima.
Milenko Kostić je, kažu, pristao na sve ove uslove i arhitekta Zavoda u Kraljevu Mirko Petrović je na osnovu svega toga uradio projekat nove crkve za koji je dobio i pismenu saglasnost Zavoda.
- Ali kad sam otišla u Kotraže - kaže arhitekta Tošić - i videla šta je Kostić uradio uhvatila sam se za glavu, prosto zapanjila i, verujte, zaplakala od tuge. Od onih arheoloških ostataka koje smo otkopali i zaštitili, i na kojima je on bio dužan da nadzida novu crkvu nije ostalo ni kamena. Kostiću je, izgleda, bilo lakše da sve to, onako, na "o ruk", poruši i podigne potpuno novu crkvu ni nalik na onu koju je projektovao naš arhitekta Petrović, i po kojem u je gradnja, odnosno nadgradnja crkve od Zavoda odobrena.
- Ma kakvi arheološki ostaci, kakve zidine - kaže Kostić. - Tamo je bila samo gomila kamenja.
- Gomila kamenja? - kaže rezignirano arhitekta Tošić i nabraja šta je tamo sve otkriveno konzervirano, a onda srušeno. Pokazuje nam i fotografiju.
- Postojala je crkva - tvrdi Tošićka - sa polukružnom apsidom na istoku i pripratom na zapadu. Sa severne strane oltarskog prostora, u maloj niši, bio je uzidan nadgrobni spomenik iz 16. veka. Crkva je bila zidana lomljenim kamenom i bila je krečena spolja i iznutra. Fasade su bile raščlanjene slepim lukovima, južna sa tri, a severna sa dva. U oltaru je pronađen nivo kamenog poda, a u naosu amvonske rozete koje smo mogli restaurirati. Takođe, su pronađeni i nadgrobni spomenici sa krstovima rozetama, stilizovanim antropomorfnim predstavama, koji potiču iz perioda od 16. do 19. veka.
Na ovaj deo ja sam ostao bez teksta. “Razumem“ lokalnog biznismena koji na mišiće hoće da uđe u istoriju pa makar to bilo samo u svom selu, kome natpis imena na zidu crkve nije dovoljan, ali mi nije jasno sveštenstvo koje je sve to podržalo i koje ništa drugo i ne interesuje osim donacija. Dragi popovi, ako niste skoro čitali Bibliju, pogledajte onda svaki crkveni kalendar. U svakome ima lista smrtnih grehova. Jedan od njih, mnogima u vašim redovima nepoznat, je pohlepa. Ne znam samo da li je sveštenstvu jasno da će na kraju da službama koje služe jedini posetioci da budu oni sami.
Još više sam revoltiran jer je novac koji je sakupljan za gladne sa Kosova i širom Srbije pokraden od raznoraznih nadripopova. Crkva nikada nije sakupljala ponovo novac da se to nadoknadi, nikakve nove donacije nisu preusmeravane za gladne. Ej, bre popovi! Pa ljudi su gladni, zidovi i krstovi koje sazidate ne mogu da se jedu!
Sve je na prodaju pa i spasenje, potrebno je samo da nađete pravog posrednika i karta je zagarantovana.
Luksuzni automobili, luksuzna odela, luksuzne rezidencije, neujednačene cene “usluga“ koje su veoma često previsoke (ovo pogledajte obavezno) su samo neki od razloga zašto sve više zaobilazim franšize i ne ostavljam više novac po istima a Bog kad se javi, javi se.
rab Božiji, aprila, leta Gospodnjeg 2010.
dirtyharry na relaciji Minhen-Salzburg