Najbolji koncertni bend u SFRJ (a i šire)!!!
Majstori s mora :)
KUD Idijoti su nastali pre 29 godina (2. februara 1981.) u Puli.
Idijoti su najveći "naš" punk bend, ko ne misli tako - je magarac i nek ide u pi... materinu!
U prilog tvrdnji da su oni živi bend ide i činjenica da su prvi "album" izdali tek '86. Legendarni uživo :)
(danas svako ko u(z)me nešto da svira, za nekog producenta, naravno, odma' radi na nekom "projektu" i već ima dva spremljena spota čim izbaci novi singl)
Pažnju šire javnosti su stekli pobedom na nekom omladinskom festivalu u Subotici '87. ultimativnim hitom Za tebe (koji je ujedno i nezvanična himna Sm. Palanke, tj. bar je bila dok sam ja živeo tamo).
Prvi LP su izdali '89. Bolivija R'n'R - femomenalan album: Kad Sunce opet zađe (koju su sto puta započinjali na legendarnom dvostrukom* koncertu u KM-u u Palanci '90.), Maja, Darwill, Daj daj daj, Cirkus, Ratna pesma, legendarana obrada O bella ciao (ako neko ima ovu stvar u verziji sa tamburašima, a da je dobar zvuk, neka me kontaktira na pp)...
*Došli ljudi odsvirali i toliko im se svidelo da su sutra za dž svirali ponovo (i onih šugavih 90-ih kada nisu svirali u Srbiji, u svakom intervju su pričali kako jedva čekaju da se vrate i da održe neki koncert u Beogradu, Palanci**, Novom Sadu...)
'90. izdaju njihov najprodavaniji album Mi smo ovde samo zbog para gde su: Dan kada sam osta sam, Zbogom Marija, Minijatura ...i još jedna obrada Bandiera Rossa (zbog koje su dobili veliki publicitet kada su im karabinjeri prekinuli nastup u Italiji)...
Uopšte, nabrajanje njihovih stvari je prilično bespredmetno, jer čak i one tanke i osrednje na koncertima zvuče odlično, dok one dobre... to treba doživeti, jer mnogo je bitna interakcija s publikom, a oni to imaju u malom prstu***
Kada je počeo rat uspevaju (jedva) da izdaju album 1992. godine (vrlo prikladnog naziva) Glupost je neuništiva sa nezaboravnim stvarima: Pisma o ribaru Marinu, Mari i moru (zbog ove stvari sam morao da se popnem na binu**), To nije mjesto za nas...
'93. izlazi kompilacija Tako je govorio Zaratusta (S. djevojka, Pula...), međutim, tih ratnih godina Idijoti su na udaru cenzure (Hoćemo cenzuru). Bili su cenzurisani na HTV-u i mnogim radio stanicama u Hrvatskoj, a znam da je do sredine 90-ih i pobede Koalicije Zajedno i na palanačkoj Radio Jasenici bilo zabranjeno da se puštaju "ti Hrvati" (što ne znači da recimo Magazin ili neko slično sranje nije moglo da piči)...jbg. tuđmanovim i miloševiševim čmaroljubima nije odgovaralo da se čuje Rat ti jebem!
Sve te godine Idijoti nastavljaju sa koncetima (kao što su uvek i radili i zbog čega i inače postoje). Jedan od vrhunaca njihove karijere je kada su '94. u ljubljanskom Tivoliju bili predgrupa legendarnim Ramonsima (koji su im i muzički uzor) i bili su toliko dobri (kao i inače, pa još i bolji, verujem) da je posle koncerta osvanuo veliki natpis KUD Idijoti - Ramonsi 1:0 (nažalost, ne postoji tonski zapis ovog spektakla).
Sledeći album Megapunk (Marjane, Marjane, Ali nije to još gotovo...) izdaju '95. i to me je baš obradovalo, jer sam video (čuo) da su još živi i da se ne predaju i budilo mi je nadu da ću konačno čuti Legendarne uživo.
...što se napokon i ostvarilo. KUD Idijote sam prvi put gledao 2001. na EXIT-u, a nastup je bio neopisiv, ali da pokušam da dam neki fragmet velikog mozaika:
*** Majstori s mora izlaze pred preko 30.000 ljudi i to festivalske (dakle ne isključivo njihove) publike i posle decenijske pauze u Novom Sadu koncert počinju sa još neobjavljenom pesmom (e za ovako nešto baš treba imati muda)... i posle manje od jednog minuta ...svi pevaju!!!
Mir no alternativ (Sa albuma Remek-djelo iz 2001.)
Prilično idijotski refren, ni ostatak nije nešto visokouman, ali najbitinje je da je catchy, poruka je nedvosmislena i publika to rado i sa uživanjem prihvata, jednostavnim rifovima, odličnim ritmom, vrlo lako prenose (čini se neiscrpnu) energiju publici.
Oni su jednostavno koncertni bend, njihove stvari su pravljene da se sviraju i slušaju uživo.
U međuvremenu su '97. objavili album Cijena ponosa (Ja sjećam se...)
i bili prvi bend iz Hrvatske koji je gostovao u Srbiji - decembra 2000. u Hali sportova.
** Pre nešto više od tri godine u Palanci je održan povratnički koncert Legendarni dobrodošli i bilo je neverovatno, jer je bio pravi klupski koncert pred par stotina ljudi (i sve ih znaš, kao da izađeš u grad i vratiš se 10 godina unazad!). Sticajem okolnosti, došao sam pravo na koncert, a ujutro rano sam morao da se vratim u Bg (i ostalo mi je para taman za kartu za beovoz), međutim i to je imalo svojih dobrih strana, jer mi je bilo neprijatno da prihvatim svo piće kojim su me gađali ljudi koje nisam vidio tristo godina, pa sam bio dovoljno trezan da mogu da ostanem sve vreme na nogama (u prijateljskoj šutCi). A posebno je bilo dobro treće poluvreme, jer trebalo je ubiti nekoliko sati do beovoza. Posle koncerta Idijoti su ostali u lokalu gde je bila i svirka, ne bi li se ispričali sa starim poznanicima i ostalim fanovima, i Stare pizde su me još jednom oduševile, jer pored muzičke jednostavnosti, imaju i ljudsku.
Najnormalnija stvar je, da ako nema mesta u separeu, Sale Veruda (gitarista i šef) nađe negde nekakvu praznu pivsku gajbu i da sedne na nju, kao što i bi svako drugi uradio. Možda je i u toj jednostavnosti ta njihova prijemčivost, jer oni su isti ti obični ljudi kao i oni koji dolaze da ih slušaju. Ja sam, sa probranom ekipicom, napustio lokal oko 3, a kada je priča (uz pivo) izdivergirala do toga da medved mora dobro da se usoli pre nego što se osuši, morao sam da krenem na voz. U prolazu sam bacio pogled u lokal i video da su oni, i pored dvosatne svirke, i dalje tamo - među prijateljima.
Nestrpljivo očekujemo novi album Zbogom Istro (Smrt ustašstvu).
Thank you, people! Hvala ljudi!