What could be more natural for a species that has exterminated its animal kin than to look into a mirror and find that it is not alone?
Napomena: romanticni neka ne citaju ovaj tekst, a ostali neka ne previde da se radi o politickoj filozofiji, a ne o licnom ubedjenju autora bloga, tj. mene.
Kad bi vam ponudili da se opredelite izmedju darvinistickog i religijskog pogleda na nastanak ljudske, koji biste odabrali? Da li bi ikad pomislili da opredeljenje za Darvina osporava postojanje humanizma?
John Gray je pisao o tome dok je radio na Jesus Collegeu u Oxfordu, a knjiga “Straw Dogs” je objavljena 2003. On smatra da je covek samo sledeca u nizu zivotinja na evolucijskoj lestvici, koja sebe neopravdano dozivljava daleko superiornijom od prethodnih. Sve ono sto zovemo razvojem ima za posledicu unistavanje prirodnih resursa. Cak ako i zanemarimo zagadjenje, prosperitet ljudske vrste, ukljucijuci plemenite ideje iskorenjivanja bolesti, gladi, nepravde i prekida rata, dovodi do prenaseljenosti koja unistava planetu na kojoj zivimo..
Nasa iluzija da smo ovladali stvaranjem kroz kloniranje imace za posledicu nasumicne promene u genetskom materijalu koje ce dovesti do vece eksploatacije i nece nuzno voditi evolucionom napretku, kaze on.
*******************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************
Ne znam koliko je John N Gray prevodjen na srpski. Vredelo bi se potruditi. Gray takodje pise za New Statesman, Guardian, Independent i Observer. BTW, to nije onaj “Zene su sa Venere, muskarci su sa Marsa” iako se isto zovu. Mislila sam da bi vam nesto malo drugacije prijalo.