sa sećanjima.
I te njene suze.
Kao da.......
Sedela je kraj prozora. Mislim da nije videla kako joj mašem. Držala je u ruci te svoje suze..... i gledala u pravcu onoga što je želela.
U bombonjeri na stolu četiri kolača sa jabukama i mrvice od keksa sa slikom kuće. Nešto je sviralo. Zaboravio sam. I tragovi sunca na zidu nasuprot vrata.
Sećam se kako sam pomislio: Glupo je što ću se jednog dana, od svega što sam želeo, sećati senki.
Ja sam svoj život potrošio unapred. I gledao kako što lakše da ne vidim da nemam drugi. Ništa nisam ni tražio. Pošteno. Sve što mi je išlo u susret dočekivao sam na volej osmeha. Nadu sam proglasio figurom za jeftin tanc. Lagao sam samo one koji su mi poverovali: radosti u očima. To imam i sad. To imam.
Ona je svoje čuvala za trenutak kada će je obradovati radost u očima koje prilaze. I pričala mi kako je to svaki put drugačije. Kako je pisala neke priče o tome. Kako je želela da priče ostanu. I kako nisu. I te njene suze......
Imali smo svoje praznike. Nedeljom smo išli u obilazak svega što nemamo, dodavali po koje novo, i ubacivali u torbu sa zvončićima. Da nam se ne pogubi.
Imali smo toliko toga da živimo jedno drugom. Pokušavali da napravimo sat sa četiri kazaljke, ali su one nastavile da se pomeraju u različitim vremenima.
Kupovao sam joj nevene. Kupovao sam joj sve što mi je došlo pod maštu. Pravio krovove od staklenog crepa. Opisao krug oko kreveta i krišom urezao ružu. Krišom docrtao kako cveta.
Sve sam hteo da joj otvorim. I da gledam kako ulazi. Žena sa radošću u očima. A nisam.
I te njene suze. Da ismejem i uteram u strah. U svoj strah od želje da ostanem. I njen: od slike kako odlazim. A nisam.
I samo sam, toga dana, otišao.
_ _ _
I te moje suze. Sada je već nemoguće rešiti ih se. Ne sećam se tačno kada su ostale prve. Nije ni važno. Druge su došle ubrzo zatim. A ja nikako da naučim da plačem. Posle sam pisala neke priče o tome. I pričala njemu: o dodiru usana, te večeri. Naše prve izdaje nas. Zna, kaže, za sve krivice, ali tu ne prihvata.
I te moje suze..... od tada.
Možda će u nekoj priči prepoznati. Gde se opisuje radost u očima. Da ona traži. I da se njoj dâ sve. Možda će mi tada poverovati.
I kako ne volim mrtvu prirodu. Sa sećanjima.