Danas se navršava 80 godina od smrti doktora Arčibalda Rajsa, velikog prijatelja Srbije, čoveka zaljubljenog u Srbiju, zemlju koju je smatrao svojom. S pravom. Prošao je golgotu Albanije, sva stradanja srpskih vojnika u Prvom svetskom ratu, a nakon njega od srpske policije napravio instituciju kojom se svaka zemlja mogla ponositi. Umro je razočaran, a srpskom narodu je ostavio posmrtno zaveštanje "Čujte Srbi". O tome ću pisati u nekom od sledećih tekstova.
Imala je Srbija još jednog velikog prijatelja, "Arčibalda Rajsa devedesetih", priznatog japanskog diplomatu Jasušija Akašija, specijalnog izaslanika UN za bivšu Jugoslaviju. To što Srbi nisu slušali savete ovog dobronamernog i mudrog čoveka nije razlog da se ovom osvedočenom prijatelju Srba ne oda priznanje.
Došavši na prostore bivše Jugoslavije Jasuši Akaši je vrlo brzo razumeo situaciju na Balkanu. Razumeo je i istorijske činjenice koje su dovele do krvavih ratova. Bio je svestan i uticaja velikih sila, od SAD do Rusije, preko nekoliko zemalja EU i Turske.
Jasuši Akaši je prvu polovinu 1995. godine proveo obilazeći srpske lidere, od Slobodana Miloševića do lokalnih lidera, pokušavajući na sve načine da ih ubedi da prihvate plan Z4 koji bi verovatno sprečio zločinačke operacije "Oluja" i "Bljesak". Bez uspeha, na žalost. Poznat je i njegov izveštaj iz 1994. godine, gde potvrđuje sumnje da je zločin na Markalama režirala muslimanska strana, kako bi došlo do bombardovanja srpskih položaja.Mi smo izgleda više skloni da mrzimo neprijatelje nego da volimo prijatelje, pa smo tako zaboravili i na Jasušija Akašija, jednog od retkih naših prijatelja iz devedesetih.
Još jedan Japanac se pokazao kao veliki prijatelj Srbije. Reč je o
bivšem ambasadoru Japana u Beogradu, Tadašiju Nagaiju. On je najzaslužniji za činjenicu da je narod Japana Srbiji pritekao u pomoć sa preko 200 miliona dolara, ne uslovljavajući tu pomoć bilo kakvim ustupcima (npr. nisu tražili NIS :-) ).Ispada da su Japanci najveći prijatelji Srba i Srbije, pa možda ne bi bilo loše poslati neku delegaciju u Japan i zamoliti ih da nam oni vode zemlju bar jedno deset godina. Lepo da im kažemo da smo mi lepi i pametni, ali nam sada trebaju vredni, pošteni, iskusni i sposobni, a tu smo nešto tanki. Setih se sada jednog aforizma pok. Minimaksa: "Ja sam za etnički čistu vladu. Neka svi budu Japanci".