Imađah onda dvadesetjednu godinu, bio sam druga godina Prava i na pamet mi nije padalo davanje krvi. Provodio sam se sa drugarima kako god smo znali i mogli. Grgeč nam je bio polazna i dolazna stanica. Naravno da se nalazilo vremena i za devojke! Pre predavanja, sedeli smo u holu i merkali devojke. I jednom baš u sred merkanja, prišao nam je kolega sa kojim se nismo družili ali smo ga znali. Rekao je da mu je sestra stradala u saobraćajnom udesu, u teškoj je situaciji, biće operisana ali je potrebno mnogo krvi. Pitao nas je, Gašu, Budu, Pecu i mene, da li bismo dali krv za
Online tribina o kulturnim politikama u SFRJ i državama nastalim nakon njenog raspada, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 29. novembar 2021.
Učestvuju: Miljenko Jergović, pisac, Dino Mustafić, reditelj, Radina Vučetić, istoričarka, Teofil Pančić, novinar i Duško Radosavljević, politikolog.
Urednik i moderator: Nebojša Milenković, muzejski savetnik MSUV
Da li kad pomislite na Jugoslaviju i vi prvo pomislite na njenu kulturu i umetnost — i da li se, kad je SFRJ u pitanju, uopšte može govoriti o jednoj, jedinstvenoj kulturi — ili je upravo kultura generisala destruktivni nacionalistički naboj koji je tu državu na kraju razorio?
Je li SFRJ zbilja bila najautonomnija i najotvorenija ne-komunistička komunistička zemlja na svetu, kako je o njoj 1966. pisao američki magazin Tajm ili je pak reč o zemlji u kojoj su slobodoumne ideje i rigidne i apsurdne zabrane funkcionisale istovremeno?
Boža je bio težak čovek u svakom pogledu. Krupan, širokih ramena i još širih bokova, kratkog vrata na kojem je ukočeno, malo unazad zabačeno stajala četvrsta glava i jakih šaka kojima je lupao po stolu kad ga ponese diskusija, izazivao je neprijatnost kod većine kolega. Posebno kod koleginica i posebno kad bi nešto žučno objašnjavao, jer mu je glas postajao prodoran i sasvim nalik urliku ranjene zveri od koje se treba što pre skloniti. Ooooo, daleko od toga da je Boža ikad nekog fizički napao, čak se zgražavao nad svakim oblikom nasilja, ali taj glas... Prosto je izazivao
ako imamo samo čekić, svaki problem podseća na ekser
jebana ikebana
Ostavimo Ego, svakako ometajući faktor, po strani na čas. Recimo da se kreativnost širi poput zaraze i da jedne na stvaranje noviteta nagone noviteti nekih drugih. Mentalni procesi koji iznedre apstraktni objekat sastavljen od ideja (pada mi na pamet već spomenuti Pink Floyd i njihovi čekići, deset hiljada čekića/mozgova od kojih svaki može da skuca deset hiljada eksera/ideja) jedinstveni su za ljudsku životinju, životinju koja se od srodnih životinja razlikuje po proizvodnji i kondenzaciji ideja.
Ono što joj/nam to omogućava je jezik.
Čega to ne mogu da se setim, šta sam to zaboravio? Pišem na cedulicama, ukucavam rođendane u mobilni i opet mi se dešava da mi nešto promakne, zaturi se, izgubi se kao da ga nikad nije bilo!
Uglavnom to ne dozvoljavam sebi, napnem se mentalno, istražujem sebe, svoje misli, šta je bilo pre toga a šta posle. To nešto je između, u sredini. Vrloveoma često ga pronađem. Nekada to potraje a ponekad kada ga se manem, pojavi se bogtepita odakle! Ne volim da odustajem! A i to kada ga se manem je samo igra, jer sam svestan da ako ne mislim na to, ono će se kad tad pojaviti. Često
U izradi filma su pored članova kreativnog tima, predvodjenog rediteljem Dejanom Senićem, učestvovali