Zaboravila je da ponese naočari za vid pa je poslala dve kratke poruke. Čuo sam ih sa terasnog prozora u ćošku , bacio opušak i vratio se u sobu. Previše sam se naduvao posle odrađene smene.
Nisam želeo da joj odgovorim. Smotao sam cigaretu i razmišljao šta da napišem. Uvek mi je bilo lako da rečenice započnem sa negacijom, setio sam se svih njenih pridika u momentu, i ostao sa tom istom slikom nekoliko minuta ne čineći ništa. Natočio sam i eksirao čašu vode, vratio se na dvosed i ponovo gledao u telefon koji mi nije trebao tog momenta. Poželeo sam da
iz knjige koju pišem, shvatajući da moja sećanja na zorana ne sadrže u sebi ništa bitno za svet (to su sećanja jedne osobe od jedanaes' godina) da sam zapamtila samo neke marginalne dogadjaje koji ništa ne objašnjavaju, još manje otkrivaju, da su to sećanja koja su zanimljiva možda samo meni i koja nikako nisu jedno "novo, nepoznato lice glumca z.r." gde nema ničeg senzacionalog, pa čak ni previše privatnog, sećanja koja ne pričaju porodičnu priču, a kamo li priču o umetnosti - jer sam namerno pokušala da izbacim sve što su mi drugi rekli, sve što sam naknadno
Odjednom sam,
dok trepneš i pogledaš u pravcu zvezde koja se sprema da nestane, shvatila! Nešto!
je dugo stvarano, da se uklopi u mapu blaga: sa-znanja. Punu praznih polja, tačaka koje nagoveštavaju, neprohodnih staza i putanja koje ne vode nikuda, ali: mapu koja nosi moje ime, i može postati prepoznatljiva.
www.beogradskisindikat.com
'' 'Ајмо руке горе ви што ваћарите фондове
Bиће вама боље ако Србија још потоне...''
album za dz.
*NRH - Нова Република Хрватска
Kao što su posetioci mog mrežnog unosa tokom prethodne decenije možda mogli naslutiti, vučem jevrejsko poreklo iz Broda na Savi, kako se zvao u dane monarhija, odnosno Slavonskog Broda kako je bio poznat u svojim socijalističkim danima. Ovih pobedonosnih dana moj brat Boki, većnik beogradske jevrejske zajednice i ja, Srki da Hustlah, odlučismo, po prvi put u životu, posetiti rodni grad našega tate i naše bake. Imali smo tamo šta i videti.
Da li je dozvoljeno razgledanje vašeg vrta?
Vec mesec dana nisam pisala ovde, jer prosto receno NE STIZEM… Evo nesto sto sam pocela pisati na ovaj praznik, ali me prekinuse i nikako da zavrsim
Svake godine na ovaj dan, moj se stav nekako menja u odnosu na ustaljene obicaje cestitanja i poklanjanja cveca i ostalih sitnica nama zenama. Sa jedne strane ne mogu da shvatim da se odredjen broj muskaraca samo na ovaj, ili ovome slicnom, danima seti da pored njih stoje zene koje ih prate od rodjenja pa do smrti, i kojima ponekad treba reci, hvala ti sto postojis u mom zivotu.