Odjednom sam,
dok trepneš i pogledaš u pravcu zvezde koja se sprema da nestane, shvatila! Nešto!
je dugo stvarano, da se uklopi u mapu blaga: sa-znanja. Punu praznih polja, tačaka koje nagoveštavaju, neprohodnih staza i putanja koje ne vode nikuda, ali: mapu koja nosi moje ime, i može postati prepoznatljiva.
Nenadano
Hodao je već dobar sat, siguran u pravac koji je pronašao na karti. Ne toliko važan koliko mu se u tom trenutku činio, ali je svakako bilo ohrabrujuće imati i adresu i ime osobe koja želi da kupi njegovu sliku.
Koliko je dana prošlo od prethodne priče?
_
On je voleo svoje slike. Nije poznavao 'tegobe stvaranja' o kojima je slušao, nije ga opsedala inspiracija niti vrebala panika kada je nije bilo. Nije slikao da izrazi, prikaže, prepozna, prenese. Nije slikao 'radi', samo je slikao. Oduvek.
_
Ulazio je svako jutro u dan, siguran da ga čekaju sati u mirisu boja. Pripremao se slušajući vodu kako odnosi noćnu tišinu i uvodi ga u svet koji je imao sve što mu je bilo potrebno.
Slikao je kako hoda, ili kako se ljudi susreću. Večernje senke, jabuke u korpama bakalnica, travu osvojenu vetrom... Sve što pokret odabere. Nije koristio modele, nije iznosio štafelaj, nije fotografisao motive, nije razmišljao, niti skicirao.
Samo je slikao. Oduvek.
I voleo svoja platna.
I priče:
koje su došle umesto pitanja treba li da počne da prodaje. Platna. Vreme. Svoje vreme. Svo vreme koje je imao, bilo je vreme od slika. I na njima.
_
Od nečega se mora živeti?
Da, da, jasno.
Ali kako?
Ni to se nije zapravo upitao. Sa svojim prvim kupcem jednostavno se sudario, i akvareli koje je nosio u fascikli razleteli su se po pločniku: izložili se, takoreći!
:
- Dozvolite mi da vam nadoknadim ovu koju smo oštetili! Da je kupim?
Nastavili su razgovor u obližnjem kafeu.
Predpraznično veče, ulični džez-svirač, miris snega, priča o vremenu koje ne prolazi:
Prvi Kupac voleo je kestenje, i pravio od njega kesten-pire, upakovan u kartonske kutije sa pečatom firme.
- Možda biste vi mogli da mi pomognete!? Mislim da moj proizvod zaslužuje zanimljiviju ambalažu! Dobio sam već neka rešenja... Nisam zadovoljan.
- Ooo, vrlo rado! Mogu vam naslikati suton kako miriše na pečene kestene, i napukle plodove. Ili jutro kada je na vašoj plantaži posađeno prvo drvo.
- Divno! Mislim da ćemo napraviti zanimljivu kolekciju!
- Možete je nazvati: Nenadano. ili samo: Dan O.
______________________________________
.. i nije To tek tako: