ja da se pakujem, odbacujem suvišne ili nepotrebne stvari, vodim se minimalizmom...kad! Gde si to krenuo, šta to radiš, trgnem se! U Evropu, kažem sam sebi. Pa već si u Evropi, mamlaze, odgovaram. Jesam geografski ali idem u Evropsku Uniju. Popričekaćeš, načekaćeš se, ne crkni magarče do zelene trave... Čekaj bre! Čemu taj pesimizam? Nije to nikakav pesimizam, realnost na sceni burazeru, znaš kad ćemo postati tz uređena država gde će sve funkcionisati makar 20% od onog što je potrebno da bi se bilo u EU, nikad i da ponovim, NIKAD! Koliko dugo ti stoji u pisarnici Višeg suda predmet, evo sad je već tri godine a ti bi u Evropsku Uniju. E moj brajko, budi ti optimista al' nade nema ni od korova! I nemoj mi ono otrcano: Nada umire poslednja.
prvi tekst koji sam objavila kao gost autor
pre nekoliko godina, nesrećnim sticajem okolnosti,
obrisan je sa komentarima, bio mi je rođendan kad sam ga objavila,
i nedavno opet, pa se setih...
nađoh tekst, pokušah da ispravim greške, jer tada nisam znala
ni mallo, ni najmanje kako se kuca:)))
al, blogovala sam. snažno.
evo vam tekst ponovo, nije loš:)
Da vas pitam? Kako ste se branili od devedesetih?
Uprkos opstrukcijama iznutra ali i spolja Srbija je konačno dobila kandidaturu.Tačno je, nije to ništa epohalno ali je, s obzirom na sva spoticanja i podmetanja, to velika pobeda onih snaga koje vode Srbiju u budućnost, a ne u prošlost.A ići u budućnost znači pre svega konačno provesti reforme države, političkog sistema i pravnog sistema, svesti criminal i korupciju na minimum i obezbediti građanima da u svojoj zemlji žive na civilizacijskom nivou i standardima modern Evrope, a onda je i formalni ulazak u EU samo formalnost.
Građanima Srbije i predsedniku Borisu Tadiću stigao je veliki broj čestitki na dobijanju statusa kandidata za člana EU od lidera svih evropskih država, SAD i država u regionu.Zajednička poruka je priznanje Srbiji, ohrabrenje i da je evropski korak Srbije dobro za sve.
I dok se svi iskreno ili bar kurtoazno raduju uspehu Srbije, neki naši domaći su opet uvređeni i iznenađeni zbog neuspeha njihovih politika i davno propalih ideologija. Odmah se poseglo za krupnim patriotskim i nacionalnim rečima, svetskim zaverama i nepravdama i “otimanjem Kosova” kao omiljenom dežurnom temom.
Demokratska stranka, uz sve zamerke na njen rad na drugim poljima, je svakako najzalužnija (kao što bi u suprotnom i bila najviše kriva), i zato je s razlogom juče organizovala proslavu povodom dobijanja kandidature i sve čestitke i za to.
Srbija ne bi bila Srbija kada nebi imala i one koji su uvek antiprotivni, koji kao da nisu nikada čuli savete i izreku starih koji su govorili „lako je mimo sveta ali pametnije i korisnije sa njim“. Naravno, mislilo se na one koji su uvek nalazili razloge i opravdanja za inaćenje počev sa najbližima, preko košiluka, sela, sa drugim selima, u regionu....Za ovo prvo ne treba ni mnogo pameti, ni umeća, ni strpljenja, osim tvrdoglavosti, a za drugo treba mnogo više svega.
Dakle,svi misle da je za Srbiju, region i Evropu kandidatura dobro, osim nekih naših.
Ove nedelje je održan Mobile World Congress 2012 (MWC) u Barseloni (Fira Montjuïc). Skup je ove godine okupio rekordan broj posetilaca. Organizatori kažu da je broj premašio 67.000. Kada se ima u vidu da značajan procenat posetilaca čine C-level rukovodioci (CxO), predsednici, vlasnici i drugi slični najviši nivoi upravljanja u značajnim firmama, onda kongres još više dobija na značaju.
Bio sam tamo, prisustvovao i učestvovao u nekim od događaja, pa ću ovde pokušati da prenesem i moje utiske i podelim informacije koje vas mogu zanimati.
Svako ko još uvek ima iluzije o izborima i političarima za koje glasa neka slobodno pogleda najnoviji film Džordža Klunija "Martovske ide". Napravljen prema pozorišnom komadu Boa Vilimona ovaj film demaskira suštinu moderne politike i nemoralnost političke nomenklature. Džordž Kluni kao reditelj, koscenarista i glumac o svom šestom autorskom ostvarenju kaže:
"Ako ovaj film na neki način odražava cinizam koji smo videli u poslednje vreme, to je verovatno dobro, nije loše podići ogledalo i videti neke stvari koje radimo. Nije loše videti kako biramo svoje zvaničnike."
Prerano pisem ovaj blog jer niti smo jos zvanicno postali kandidati, a jos manje da smo postali clanovi EU. Ali nekako imam potrebu da napisem par reci o tome sto ce, bez obzira na svo kocenje domace elite (one PROTIV, ali i one ZA), Srbija ipak nekako da se primakne korak blize ovoj "porodici".
Igrom slucaja zivim u drzavi clanici EU, ali i u drzavi u kojoj je opozicija prema EU takodje mozda najsnaznije izrazena od svih zemalja clanica, barem dok Srbija ne udje skroz. Naravno, rec je o Velikoj Britaniji. Protesti i zamerke Uniji se krecu od imbecilnih da ne smeju banane i krastavci da budu zakrivljeniji od evropskih propisanih precnika, do ozbiljnih od kojih je poslednji primer sprecena ekstradicija radikalnog imama Abu-Katade u Jordan, koju je odobrio britanski vrhovni sud, a zabranio evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Polemika je velika, zestoka, konstantna.
OK. Razumem ja dobru nameru, ali ova akcija oko ukidanja PDV-a na bebi opremu i hranu je totalno nepromišljena.Navešću samo tri razloga, sa posebnim akcentom na drugi:
Sećam se vremena kada je ukinut porez na računare, kada je veliki broj prodavaca računarske opreme u istu svrstavao mnogo toga, poput digitalnih foto aparata i tako ne samo oštetio državni budžet, nego i onemogućio poštene trgovce da prodaju tu robu, zbog nekonkurentnosti. Nemam dilemu da bi i sada trgovačka mašta dostigla neslućene razmere.Drugi, najveći razlog je svakako činjenica da ukidanje PDV-a na ove proizvode ne bi ni malo promenio njihovu cenu. Možda i bi, u početku, "da se Vlasi ne dosete", ali bi vrlo brzo stvari "došle na svoje".
Između ostanka u zagradama i na marginama moderne evroposke agende Srbija je realnim kompromisima izraženim u famoznim fusnotama napravila još jedan korak koji je vodi bliže
EU .(Tekst svih Sporazuma možete pročitati u prilogu- nastavku posta)
Srbija je potvrdila je da je moguća politika EU i rešavanje pitanja Kosova ali ne onako kako misle oni koji žive u vremenu s početka XX veka.
Upravo postignuti kompromis u pregovorima o Kosovu je nesumnjivo uspeh Srbije, pa ako hoćemo i zaslugom DS, koji se ogleda u nekoliko ključnih elemenata:
AleXandar Lambros
Teror političke korektnosti i multikulturalizma ide na ruku verskim fanaticima koji bitku biju zapadnim oružjem - ljudskim pravima. Tu prevashodno mislim na islam, religiju koja kao nijedna druga od srednjeg veka pribegava nasilju i pretnji nasiljem u obračunu sa neistomišljenicima po bilo kom osnovu, uključujući tu i sektaške sukobe unutar samog islama. Suniti i šiiti međusobno se svakodnevno masakriraju i to nije problem, dok se i najmanja opaska na račun islama ima shvatiti kao islamofobija koja će izazvati nesrazmeran gnev muslimana i, na žalost, suviše često i nasilje.Šta se može imati protiv multikulturalizma? Ništa.