Stid me, i sram, i bedno se osećam. Koliko danas vredi čovek, njegova ličnost, dostojanstvo, gde je njegovo pravo na normalan život, pravo da jede tri puta dnevno, tek toliko da održi fizičku i mentalnu kondiciju, da noć prespava u snovima, da se okupa jednom nedeljno, da obuče pristojnu garderobu, da pogleda u oči one koji nemaju potrebu ili neće da razmišljaju o tome.
Tokom proteklih 13 godina u radio emisiji "MUĆNI GLAVOM" gostovalo je mnogo zanimljivih ljudi, najviše satiričara, a potom književnika, umetnika, građanskih aktivista,
Zato što
Radnik Fabrike šinskih vozila „Goša" iz Smederevske Palanke Dragan Mladenović, star 57 godina, počinio je juče, 22. marta 2017. samoubistvo na radnom mestu.
Dragan Mladenović se obesio zbog izuzetno teške ekonomske situacije u porodici.
Radnici fabrike "Goša" nisu primili između 15 i 20 zarada, a četiri godine nisu im uplaćeni doprinosi ni za zdravstveno ni za penziono osiguranje.
Fabrika šinskih vozila „Goša" je privatizovana 2007. godine,
Na ovu Frojdovu verziju Englightenmentovog znanja kao cilja, koje nas po sebi oslobađa, me je podsetio nedavni članak u časopisu Wired: Your Outboard Brain Knows All by Clive Thompson. Pod okriljem metafore Cory Doctorow "outboard brain" on priča o Internetu kao mentalnom plug-inu, o tome kako neke osnovne stvari sve slabije pamtimo pa se oslanjamo na elektronska pomagala, kako nam je teško bez Googla i Wikipedie da se "poravnamo" sa sagovornikom.
Priča kako ponekad u diskusiji potegne za Googlom da bi naleteo na fragmente koje je on napisao, a kojih se više ne seća. Kako čak i dok vodi telefonsku konverzaciju poteže za Internetom da bi formirao, prilagodio, konceptualizovao svoj stav ili potegao za projekcijom neke teme ili teze koju je sagovornik uveo.Dotiče se istraživanja koja navode kako pamtimo sve manje osnovnih činjenica.
"Isto tako, važno je utvrditi i da pripadnici kolaboracionističkih i kvislinških grupacija budu svrstani u okupacione snage", navela je Aleksandra Jerkov.
Jedan od glavnih uzroka epidemije zvane „VODJA" u Srbiji svakako je licemerno ćutanje i kameleonstvo tzv. intelektualne elite. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati akademici, umetnici, ugledni intelektualci, naučnici, univerzitetski profesori, sportisti, biznismeni... koji svojim javnim nastupima promovišu slobodno, kritičko mišljenje i argumentovano osporavanje aktuelnog režima.
Da nema predsednika SANU i još par akademika, da nema Vesne Rakić Vodinelić i
Dnevnički izvodi
Septembar 1939
Otac me upis’o u vršačku gimnaziju. Vršac je lepa varoš. Miriše na grožđe. Našao mi stan kod jedne starije Švabice. Hrana je dobra, nedeljom kolači ,nekad grancle nekad gurabije.
A i lebac je beli,milihprot a ne crni kao onaj naš seoski.
Posle škole igramo fudbal. Škola mi ide dobro.
Kraj septembra 1939