“ jedino svetlo ,kojima ni svemoćni mrak nije mogao ništa ,
njene oči ,
u kojima se ogledao ,
mesec ,
do maločas obešen na svodu kao luster
sada , raspolućen ,kao ja
u njenim očima umesto zenica ...
Dragi moji,
Evo jednog fragmenta nečega što se intenzivno krčka ovih dana i što će, po svemu sudeći, biti bezimeno do samog kraja kuvanja. Zapravo, ni sam ne znam, jer će taj proces potrajati... I još da znate da je svaka sličnost glavnog junaka sa piscem slučajna :)
(...) Izdavačko preduzeće na koje sam potajno računao
Da li nas književnost vaspitava?
Horacijevo shvatanje književnosti I umetnosti uopšte, poznatije nam je preko njegove krilatice dulce et utile (doslovno: slatko i korisno), jasno je ilustrovao šta kasna Antika misli o ulozi umetnosti. U jednom trenutku je postojalo sasvim uobičajeno mišljenje da književno delo treba i da nas zabavi, i da nas nečemu nauči. U modernom vremenu I u modernom shvatanju književnog dela takvih tumačenja nema, a oni koji najglasnije govore o (ne)postojanju svrhe umetnosti obično se zalažu za jednu od dve krajnosti: esteticizam, l'art pour l'art
Avanturistički, spartanski, egzotično, nepoznato, opasno i skupo.
Prosečnom nejedriličaru pri pominjanju mogućnosti da godišnji odmor provede na jedrilici prvo padnu na pamet najmanje tri od ovih šest atributa. Namćorima i svih šest a posebno talentovanim namćorima može da bude još i tesno, vlažno, neudobno... i ko zna šta sve može da padne na pamet neobaveštenu čoveku.
Ništa od toga
Međutim, Age of Deception: Nuclear Diplomacy in Treacherous Times, Muhameda ElBaradeja, bivšeg generalnog direktora Međunarodne agencija za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency, u daljem tekstu IAEA), sam poručio (sredinom aprila) pre nego što je objavljena (početkom maja). [Zahvaljujući nesposobnosti turskog PTT-a primio sam je tek u subotu.]
Šta predstavlja park za jedan grad, za njegove građane? Mesto na kome svako traži i nađe ili ne nađe ono šta traži? Reših da šetam parkom i posmatram ljude. Možda će nekome ovo izgledati prilično glupo ali jednostavno da bih šetao parkom, morao sam da pronađem razlog i opravdanje za to. Sebe ne mogu da zamislim u besciljnoj šetnji, sa mislima ostavljenim kod kuće. Ko može, može. Ja ne mogu. Zato sam sebi već unapred odredio