Najnovije vesti: Klackalište se premešta u London, u Tejt Galeriju a mobiljke odoše svojim putem - u Linc, u grad pun pristalica idilične i krotke prirode. Evo i nekih novih podataka o dešavanjima na premijeri u Veneciji...
(NASTAVAK SCENE на klackalištu)
(Pređašnji, Mobiljke, Nedostaje tekst, Predrag Palavestra i drugi)
(konsultacije horova i u publike)
Dosada božja: Ovo bre neki desničari... ja sam levičar. Marksist.
Šaner 1: ... to sam i rekao...
Dosada božja: Onda nisam
SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Prvi slucaj)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Zaista, izgled kuće ili bilo čega, čegrtaljke za decu na primer nema veze kakav je, samo da stvar ima prođu na pijaci ... dotle je došlo !
Praotac je useljavajući se u pećinu i vršeći male, neophodne dorade a posle, tešući grane za onu nastrešnicu na ivici šume koja postade prvi trag o arhitekturi, imao neku ne sasvim jasnu, danas bi rekli podsvesnu, potrebu da učini građevinu pre svega korisnom ali i da to što dela bude i oku ugodno. Estetika u to doba nije bila još uočena i određena nekim pravilima pa Praotac nije bio svestan njenog postojanja niti njene uloge jer je imao značajnije probleme u vezi opstanka, zadovoljavao se da izgled građevine bude usaglašen sa namenom, funkcionalnim potrebama, mogućnostima koje je nudio alat i upotrebljeni meterijal. Vremenom, nejasan osećaj vizuelne ugodnosti je postajao artikulisan, posebno kada je video komšisku građevinu tu iza brda, uporedio, ustanovio je da komšiska građevina prija gledanju više nego njegova, uočio je i tom prilikom prareferentu vrednost, vratio se do svoje nastrešnice i dopunio je. Posle je pozvao komšiju da vidi učinjeno delo i pradiskusija o ahitekturi je začeta tog praistoriskog predvečerja.
POČETAK TREĆEG LEAK-a
(... u kojem se, zbog neažurnosti Savremenijeg administratora, gubi jedinstvo vremena, prostora i radnje a poezis ustupa pred prozaičnošću situacija; Predrag Palavestra, crveni i crni buržuj o njiihovoj svakodnevici; Ladonja Reposavić i Rnežana Sistić na free-your-mind session-u; Potpisivanje peticije za Galeriju Kontekst; Lampa di Salone kod šrinka; Anti anti horke o Ratiborbu Tribincu; Grupa 484 u reenactmentu interkulturnog dijaloga 1941-44; Grupa ŠKART i Pet Sieger o Malim kutijama; šaneri o grupi URGH; Žanka Stokić i Milorad
mislim... ovi zaista ne liče ni na šta drugo do na crnostotinaše... pitanje je da li Putinov režim (bilo kao uzdanica bilo kao inspiracija) uopšte može da profiliše bilo kakav drugačiji vid otpora...
vest i naslov od malopre (do pre par minuta ista stranica je bila naslovljena: "Donjeck - oteto sedam demonstranata")
Donjeck: Oslobođeno 5 demonstranata
Bivši ministar unutrašnjih
Zaista, dosta je sa tim skepticizmom ... kritika vlasti i njenog delanja je neophodna ali ovde se preteruje sa tim načinom i to može te predane i posvećene boljitku delatnike da obeshrabri ... narod se predaje tom nekorisnom gunđanju i o tome da ovde hara depresija a pod pritiskom onih što im ništa ne valja i koji ne vide dalje od svog nosa. Zanemaruje narod uspehe i korake ka svetlu koje je svakako na kraju ovog našeg tunela ...
... eto, neki dan viđena je novost ishodovana naporom delatnika sa polja i ravnica i ponekog brda, naravno inspirisani naprednim duhom i treba pokazati ovakav, bar jedan od uspeha, dobro neka je samo u poljoprivredi a promovisan pod sloganom INOVACIJAMA PROTIv TRADICIONALIZMA ... i onda ... sve ispočetka ...
Društvo, sve najbolje u novoj godini žele Vam burazeri Kolin, Nastić, Šotić, Stošić i Tulić
Naslov jedne vesti od pre dan-dva svojom me je skrivenom porukom uznemirila. Naslov glasi: Manuel Vals: "Slika utopljenog dečaka iziskuje hitnu akciju." kada sam je pročitao pomislio sam kako je istina da đavo leži u malim stvarima. Hitnu akciju međunarodne zajednice, sudeći po Valsovoj izjavi, ne iziskuje izbeglička kriza koja desetine hiljada ljudi nateruje u izbeglištvo i moguću pogibelj, već slika dečaka čiji je leš voda izbacila na neku tursku plažu. Da fotograf u datom momentu nije bio na tom mestu, da li bi bilo povoda za hitnu akciju iako bi masa izbeglica i dalje završavala na dnu Mediterana ili na budimpeštanskoj železničkoj stanici ako je uspela da preskoči ogradu od bodljikave žice?