AleXandar Lambros
Dva puta godišnje, u jeku zime i u jeku leta (posebno tada) ja budem zadovoljan svojom profesijom. Ostatak vremena gunđam, uglavnom u sebi jer svako moje glasno izrečeno negodovanje naiđe na salvu nerazumevanja i rafalnu paljbu argumenata: „A šta bi ti? Da ti se ne zna radno vreme, da ne znaš šta je vikend i šta su praznici, da te svakakve budale maltretiraju i iživljavaju se i ucenjuju, da ti puca kičma i obavljaš pet poslova za platu od pola jednog?Ok, kontam. Budem, naravno, primoran da izrazim puno razumevanje i delimično slaganje - zaista se ne bih žalio da je plata tri puta veća nego što jeste (1.200 evra ukoliko ste srećni da imate pun fond časova). Ali, na moje zaprepašćenje tek ova izjava izazove erupciju negodovanja i komentara. Šta ja, za boga miloga, umišljam? I znam li ja uopšte šta sve ljudi rade i za koje pare?
-Tata, šta je to Jugoslavija?
Sedam i kusur godina se pripremam kako ću da odgovorim na neka pitanja koja će neminovno da uslede :koliko je to bezbroj,kako sam izašao iz stomaka, zašto Marko kaže da njegov tata ima dve piše...Sve sam mogao da predvidim , ali ovo nisam mogao ni da sanjam.
- Hm, ovaaaj... što ne pitaš mamu , vidiš da perem sudove. Ona ima vremena jer je baš završila zamenu svećica i produvavanje dizne.
- Ma ona
Ne mogu više da podnesem vesti.
Pre neki dan se moja Princeza, po ko zna koji put, nešto sporečkala sa najboljom joj drugaricom, i onda je, vrlo odlučno, došla sa zahtevom iz naslova.
Znam da će to mnogima zazvučati čudno - hoće dete pošto-poto da se vrati u tamo neku divlju Afriku, ali, ima ona svoje razloge.
No, da se ne pravim ja mnogo pametna - evo spiska zamerki moje Princeze.
1. Tamo sam imala kuću sa dvorištem!
2. Tamo nisam morala da pišem domaće ni da menjam smenu!
3. Tamo nisam razmišljala šta da obučem za školu!
4. Tamo su u školi deca ćutala na času!
5. Tamo su deca pristojnija!
6. Tamo je TV imala zanimljiviji program. Nije bilo glupih političkih emisija i grozne muzike!
7. Tamo me niko nije smarao!
- Kad krećete na Exit?
- Sutra…
- Da poneseš nešto toplije…
- Pusti dete, odrastao je čovek…
- Ti ćuti…
- Mama…
- I ti ćuti, da uzmeš jaknu, onu šuškavu…
- Aman, ostavi ga na miru…
- Ne mešaj se, vidiš prognozu…
- Mama…
- I kišobran uzmi…
- Jesi ti normalna, izgledaće kao budala, svi mokri samo on na snimku sa dva metra štrči k'o deda s kišobranom…
- Mama…
- Rekla sam kišobran…
- Ali mama, idem na Exit, a ne u Amazoniju…
- Lepo ti kaže dete…
- Ti ćuti, a ti uzmi onaj tatin kišobran…
Desetogodišnja ćerka mojih prijatelja na Facebook-u od danas „is single". Bila je ona i do sada single, ali je sada prosto primetila i tu opciju, pa ko veli dete, da joj ne bude profil zapušten i nejasan. Sada trećaci i prezreli četvrtaci iz njene škole znaju na čemu su, nema dileme.
To je naivno, nevino, i još uvek slatko. Mene brine to što dosta roditelja ne zna da je njihovo dete
AUTOR/KA: Zorka Kovačević
Da porođaj u Srbiji nije lak to znaju svi/e koji/e su u potekle dve godine učestvovali u diskusijama kod Krugoline na blogu, koji/e su potpisali/e peticiju za Ministra zdravlja i koji su poslali svoje priče o iskustvu sa porođaja. Izgleda da nije lako „poroditi se" ni na bilo koji drugi način, čak ni na blogu.