Juče sam išla sa ćerkom u bioskop da gledamo „Sumrak" stoti deo, kataklizmičnog naslova - Pomračenje! Obožavam da izlazim sa njom. Otarasimo se tate i batice i smejemo se kao lude na brašno. Baš sve nam je smešno. I to što mama i dalje ne ume da se uparkira (kao kamion da vozim!), i to što smo se otimale za sladoled pa nam završio u cvećeTu, a voda iz prskalica umesto u ustima, završila u nosu, što se onako velika ljuljala u parku, pa kaže da je zvuk bio „ciju-ciju-krk-krk", a od pegave doge mislila da je dalmatinac mutant...
I onda šlag na tortu - film sa lampirima i vukodlacima! Ne očekujte ozbiljnu filmsku kritiku, jer ovo i nije ozbiljan film. To je šarena laža za tinejdžerke. Dakle, prilično pogrešan film za mene sredovečnu i nju, tek doraslu. Pa nam je bio...pogadjate - smešan. Imate Belu, grandž cicu, zaljubljenu u Edvarda, ubledelo/svetlucavog i romantičnog lampira i Džejkoba, crnpurastog vukodlaka, što je uvek go do pola i vire mu gaće iz bermuda. Svi su pred maturu (ako izuzmemo da je to Edvardu milionita matura, pošto je, jel'te mrtav već vekovima), hormoni piče, a oni mladi, lepi, zgodni, neprilagodjeni...a što se voleeeee! A što ih muče problemiii! Bela se sprema da se odrekne zemaljskog života i pusti da je lampir preobrati, ali i Džejkob bi da je obeleži (izmišljeni termin - imprinting, nešto k'o zapišavanje, al' romantično). Silne su tu dileme...rastanak od roditelja, spremnost na žrtvu zarad ljubavi, ljubavni trougao, borba dobrih i loših lampira, udruživanje prirodnih neprijatelja zarad zajedničkog cilja, a sve uz moderan saundtrek i nu-nu-nu-nu muzikicu kad film želi da liči na matriks horor. Meni su najbolje frizure vampira (neopisivo, prilažem
sliku), a Nadja je uočila da su vampiri bogataši i voze džipove, a vukovi voze jugo (hihihi, naravno da
nije jugo, ali liči)! E da, scene ljubljenja su savršene! Kao udžbenici: koliko da nakriviš glavu, koliko da otvoriš usta, kad da žmuriš, a kad ne, da l' da mrmljaš ili ne:) Kuriozitet - Bela bi da konzumira seks pre braka, ali Edvard neće da ugrozi njenu vrlinu (ipak je on čovek iz drugog vremena)! Vrlo poučno. Nadja, ovo da zapamtiš:) Pa dijalozi tipa...Ne znam kako se to dogodilo (zašto sam poljubila drugoga)...Zato što ga voliš...But I love you more...I know. Inače, odavno nisam gledala film u kome svi imaju toliko razumevanja jedni za druge. Politička korektnost na sve strane. Još da je neki lampir bio gej, sve manjinske grupe bi bile obuhvaćene.
Uglavnom, na povratku kući, uhvati kćer da me preslišava - A jesi ti nekad bila zaljubljena u dva muškarca odjednom? A je l' to bilo pre tate? Je l' jedan bio lep, a drugi pametan? Paz' da ti ne kažem. I krenem ti ja tu nešto da prtljam da u stvarnom životu nije baš kao na filmu, da je ta vrsta inteziteta kratkotrajna, da je veći izazov ostvariti dugotrajno zajedništvo nego sagoreti od strasti...pa udarim u kritiku tinejdž filmova koji serviraju slike idealnih ljubavi i sugerišu borbu do istrebljenja za istu (pozdrav za Downgreetera:), smučim se sama sebi, a ona krene da zeva...Dok to pričam, uporno pokušavam da otvorim kontejner, ali je kontejner jači. Onda me kćer ozbiljno pogleda i kaže - Ne znam kako ste vi to radili u 20. veku, ali u 21. se to radi ovako...i nagazi onu papučicu dole.
Smešno, zar ne?