- Kad krećete na Exit?
- Sutra…
- Da poneseš nešto toplije…
- Pusti dete, odrastao je čovek…
- Ti ćuti…
- Mama…
- I ti ćuti, da uzmeš jaknu, onu šuškavu…
- Aman, ostavi ga na miru…
- Ne mešaj se, vidiš prognozu…
- Mama…
- I kišobran uzmi…
- Jesi ti normalna, izgledaće kao budala, svi mokri samo on na snimku sa dva metra štrči k'o deda s kišobranom…
- Mama…
- Rekla sam kišobran…
- Ali mama, idem na Exit, a ne u Amazoniju…
- Lepo ti kaže dete…
- Ti ćuti, a ti uzmi onaj tatin kišobran…
Ovaj trijalog je vođen u sitnim noćašnjim satima, na relaciji Prestolonaslednik – zabrinuta majka – Najbolja drugarica. Iz njega se da razabrati da ja, iako se trudim da ignorišem svoje godove jer volim sve što vole mladi, kao i svaka majka brinem za svoju bebu, koja se upravo, sa hordom drugih beba iz bela sveta, klacka ka Exitu. Uz svo čast i poštovanje prema programu tog muzičko-kulturnog spektakla višednevnih razmera, mene brine onaj deo koji niko ne pominje – kako će moja beba sačuvati zdravstveno ugodno suvo stanje i izbeći prekomernu hidraciju, koja sledi sudeći prema vremenskim prognozama, zahvaljujući kojima Exit uvek pada u monsunsko doba.
Naravno da beba iskazuje nerazumevanje ka mojoj brizi i majčinskoj strepnji, al' videću ja njega, imaće i on decu, shvatiće čemu služi kišobran…
A, što se tiče Najbolje drugarice, svaka reč je suvišna, sem par stotina istih…Naime, dok me dotična s jedne strane šrafi nepedagoškim komentarima, u kojima Prestolonaslednik nalazi neutemeljeni oslonac, mene već nedelju dana ne pušta iz kuće. Za mene reč Exit ne postoji, sem kad pod njenim budnim okom (što u pitanje dovodi moju punoletnost i poslovnu sposobnost) odlazim kod zubnog Motoriste. Zbog čega je gornji dijalog primer miroljubive komunikacije i tolerancije u poređenju sa svakodnevnim reprizama sledećeg, koji Najbolja drugarica i ja vodimo otkako me je Motorista-zubar uzeo pod svoje:
- Idem u prodavnicu.
- Je l mogu š tobom?
- Ne možeš.
- ?!
- Šta me gledaš, ne može…
- Ali ja šam punoletna…
- Pa šta, još mi samo fali da se prehladiš…
- Kako da še prehladim po ovoj vrućini?
- Sad je najopasnije, a i kišu su najavili...a mogao bi i neko da te vidi…
- Ti še mene stidiš…
- Sedi tu, pa kad te izleči zubar, možeš napolje…
Doduše, kad Najbolja drugarica probudi petlove i krene u rudnik, ja se išunjam iz kuće i odem do pijace da pomognem seljacima da istovare robu i čim sunce grakne odmilim kući. Za mene napolja iliti Exita nema. To je za bebe. Meni je preostao samo Slavko Štimac koji danas konačno dobio ausvajs i počeo da radi kod Jakoba Jeriha. Sprijateljio se sa crnim i opakim Šturmom. Gavrilo je crkao, a gradskog Rašu smo sakrili u šaš.
Motorista-zubar se sprema za novu seansu. Lajte kere Jakobsfelda. Onaj dvometraš što će štrčati sa tatinim kišobranom na ovogodišnjem, sutra počevšim Exitom, to je moja beba. Inače ćemo imati reči. Samo da Motorista odradi posao i sveta inkvizicija mu da medalju. Dočekaću i ja svoj exit.