Retki su ljudi koje je nemoguće sameriti. Visoki između dva i osam metara, a sasvim retko i samo u intimnim prilikama, sa porodicom i prijateljima svojih stotinu i sedamdeset centimetara.
Još su ređi oni kojima se pod bolničkim prozorom bez poziva i molbe okupe stotine dobrovoljaca da ponude svoju krv za spas i ozdravljenje.
Onih koje poštuju naši i njihovi, ovdašnji i tamošnji, levi i desni, crveni, zeleni i plavi i o kojima nikad niko ne izgovori ružnu reči - nema.
A bilo ih je, do nedelje. I danas je baš takav jedan ispraćen hiljadom sugrađana i poštovalaca otišao na počinak i odmor.
Enes Taso, general i Ljudina.
I evo na sahrani nepročitanog govora Živoslava Miloradovića, vozača kamiona u zemlji talijanskoj, kao opela jednom velikom čoveku i jednoj zamalo velikoj zemlji.
Radi se i subotom. Pokolj se nastavlja. Seku i ono što su rekli da će sačuvati. Ovi platani su preživeli Hitlera, komuniste, Slobu i NATO ali neće Đilasa i žute. Ono D u DS je za drvoseče.
Gost autor: st.jepan
„Ne, Ilija, luda adžamijo, tebe hoće Arap prevariti!“
Mislim da ovaj potresni stih iz "Bolanog Dojčina" sjajno paše uz potresnu priču o Beogradu na vodi.
Otvaram sanduče da proverim da li država potražuje još nešto od nas i da li me banka obaveštava na 15 strana šta sam sve potrošila i na koliko još načina mogu da se zadužim dok nas sve zajedno ne pokupe i ne odvedu u vavilonsko ropstvo. Nisam očekivala napad s leđa u vidu postarije, doterane, nepoznate gospođe.
- Jeste li vi iz ove zgrade? (Takvim tonom mi se poslednji put obratili verovatno još razredna u srednjoj.)
- Jesam, zašto pitate?
Slucaj psa Mile uzbudjuje ljude sirom Srbije. Na popularnoj drustvenoj platformi za cyber dusebriznistvo, socijalne kontakte i laku teenage toillete-based pornografiju - fejsbuku - slucaj keruse Mile pokrenuo je brojne i bezbrojne grupe ciji se clanovi zgrozotom nemogu zgroziti sta se desilo sirotoj kerusi. Da se razumemo, da je strasno - strasno je.
Kada smo bili deca jedna od glavnih zanimacija bila je da otkrijemo iz koje zgrade moze da se izađe na krov.
Mislim da nas je mnogo stvari u isto vreme vuklo ka gore. Otkrivanje novog prostora gde nema gužve, pogled sa najviše tačke zgrade ka noćnom nebu. Zvezde su delovale bliže. Mogućnost da sa visine gledamo automobile, ljude i čitav grad kako diše u daljini.
Kad smo malo porasli neko je provalio sunčanje na krovu. To se upražnjavalo neko vreme sa sve
Utisak dana: "Došao sam u Novi Sad da srušim mađarske ustaše što teraju Tomu da potpiše za Kosovo."
(protestant iz Mladenovca)
Da se razumemo ‘oma na početku. Ja nisam nikakav vernik. Pod tim podrazumevam redovne posete crkvama, beskonačne postove, upražnjavanje crkveno propisanih rituala i običaja, beskrajne molitve i nadu da će Bog svevišnji rešiti moje probleme. Da li me to čini nevernikom? Ne. Da li to znači da mislim da su oni koji upražnjavaju sve ovo gore pomenuto manje vredni od mene? Ne. Da li to znači da sam ja manje vredna od njih? Ne.
Svoje