AleXandar Lambros
Pokrenuti ovu temu zaista pomalo jeste kao pisati o sigurnoj kući za muškarce u zemlji u kojoj je nasilje nad ženama toliko deo folklora da se u najvećem broju slučajeva niti prepoznaje. Ili, recimo, ozbiljno raspravljati na temu diskriminacije belih anglosaksonskih protestanata u Americi.Ali, prvih par dana leta s temperaturom preko trideset stepeni i meni postaje nemoguće a da ne negodujem protiv pandemijskog zlostavljanja muškaraca. Maltretiranje o kome je reč, do te mere se prećutkuje i podrazumeva da nisam ni znao kako se to stručno zove te sam na internetu morao da potražim koji je to izraz pandan svima poznatoj judeo-hriščanskim kulturnim kodom uslovljenoj mizoginiji. Reč je o mizandriji.
tekst: Patrik Kondel
prevod: Alexandar Lambros
Mnogo je kuknjave, gunđanja i cmoljavljenja na račun agresivnog i netolerantnog ateizma po štampi u poslednje vreme, kao da je to nešto što je loše. Čini se da religija može da deli packe naokolo ali ne i da ih prima: kao ulični kriminalci koji zovu policiju ako žrtva pruži otpor. Agresivni ateizam je zaista odbrambeni ateizam jer trenutno nema ničeg agresivnijeg od političke religije. Biti ateista ili sekularista danas više nije stvar izbora već aktivne odbrane. Tako da kakav god udarac religija da dobije dobila ga je za nešto što je deset puta gore. Osim toga, mislim da je nemoguće biti previše agresivan u odbrani slobode govora, koja je, naravno, apsolutno sveta, kao što to svi znamo. Mnogo, mnogo više nego što to ikada može biti bilo koji bog, prorok ili spis, od sad pa do kraja veka - ili večnosti - šta god da traje duže.Ljudi mi ponekad kažu - „Znaš, podjednako si netolerantan kao i oni koje kritikuješ".
AleXandar Lambros
Pitanje iz naslova „Utiska nedelje" - „Da li nam je potrebna parada?", pogrešno je postavljeno. „Da li nam je potrebna Olja?", jedna ili obe, bilo bi bolje.AleXandar Lambros
Obećao sam sebi da neću više da se petljam s religijama i popovima, bilo kroz ozbiljan pristup bilo kroz šegu i sprdnju. Ali to je bilo pre nego što sam mogao i da sanjam da bih jednog dana mogao na jednom mestu da vidim i čujem četiri duhovna pastira vodećih monoteističkih religija! Moje uzbuđenje i oduševljenje bilo je toliko da razmišljam da sledeći mesec RTS-u platim pretplatu. Vala, ovaj su put zaslužili! Razgalili su me i nasmejali do suza, ne pamtim kad sam se poslednji put tako dobro zabavio.
gost autor Džulija Golin, stručnjak za Balkan i član savetodavnog odbora Američkog saveta za Kosovo
Ljudi zakopavaju istoriju da bi je ponovili. Džon Ranc, predsednik preživelih iz logora Buhenvald, u pismu 1996. godine upućenog „Njujrk Tajmsu", napisao je - „Ironično je što je uz pomoć SAD 1990-ih godina predsednik Franjo Tuđman uspeo da prošle godine ostvari ono što nacistima i njihovim saradnicima u Drugom svetskom ratu nije pošlo za rukom, a to je iskorenjivanje čitavog stanovništva Srba iz Srpske Krajine ... danas je fašistički režim Ante Pavelića zvanično rehabilitovan u Hrvatskoj. Ulice i javni objekti nose imena tvoraca holokausta, oživela je valuta iz nacističke ere, dok se broj poklanih ljudi i obim pokolja preinačuje".
AleXandar Lambros
Priča se da je Alfred Hičkok, veliki filmski majstor u umetnosti zastrašivanja ljudi, vozeći se jednom prilikom kroz Švajcarsku, iznenada uperio prst u prozor automobila i rekao: „To je najstrašniji prizor koji sam u životu video". A video je sveštenika kako razgovara s dečačićem i drži ruku na njegovom ramenu. Hičkok se nagnuo kroz prozor automobila i povikao: „Trči, dete! Trči, ako ti je život mio!"AleXandar Lambros
Pošto unakaženim gradskim jezgrom sada dominira vladičansko utvrđenje sa sedam bezbednosnih kamera, red je i da na ulazu u grad stoji svedočanstvo talibanske kulturne politike lokalne vlasti. Predlažem tablu - „Dobrodošli u džamahiriju. Pravoslavnu. Šustikle na glavi (vehabije) sto i kusur kilometara južnije".
AleXandar Lambros