Korina ima 35 godina. Pravnica je i novinarka, tako da trenutno radi dva posla: pored rada u odeljenju Ministarstva inostranih poslova, novinar je u desku Argauer Cajtunga. Govori nemački, francuski, engleski, grčki i služi se latinskim jezikom. Čita mnogo i brzo; knjige i novine, romane i časopise. Proputovala je Evropu, Aziju, Afriku, Ameriku... Želi da obiđe još mnoge krajeve po svetu, kao i da se vrati na neka omiljena mesta. I, vrlo važno, uvek sa ljudima.
Danas je u Londonu, izmučen rakom pankreasa, od plućne embolije umro Džon Lord. Bio je jedan od osnivača i autora kultnih pesama grupe Dip Parpl.
Barselona inspiriše umetnike. A i grad sam puno ulaže u kulturu i umetnost. Vidi se to na svakom koraku - gde god je moguće naići ćete na skulpturu, mural, svirače... Pokušaću da ovde napišem nešto o slikarstvu, literaturi i muzici u Barseloni.
***
Nema umetnosti bez erotike.
Pablo Pikaso
I tako su muževi nežno zagrlili svoje žene i uzevši svoju decu u naručje, suznih očiju, podarili im najduži oproštajni poljubac.
Na Đurđevdan 2005. godine, prešao sam Albansku granicu na prelazu Morina. Sam. Peške. Noć pre proveo sam u Manastiru Svetih Arhangela, što je bilo izuzetno duhovno iskustvo, pogotovo jutrenje na koje je došlo troje od šačice preostalih Srba iz Prizrena da osvešte slavski kolač, a onda na kratko obišao Goransku proslavu u brdima iznad Prizrena.
Ako vas put kojim slučajem dovede do Turkua, grada na jugozapadu Finske čiji stanovnici još ne mogu da prežale što je posle jednog od nekoliko velikih požara prestonica odavde preseljena u Helsinki, nemojte se začuditi ako vam domaćini ponude da popijete piće u banci, apoteci, vrtiću, školi ili čak toaletu. Sve ovo su zgrade koje su nekada služile izvornoj nameni. Međutim, s godinama, sve su gubile tu funkciju i onda, i najboljem finskom maniru, praktično i jednostavno korišćene za nešto drugo: pretvarane su u barove koji su omiljena sastajališta lokalaca i posetilaca, ali sa posebnim šmekom vezanim za prethodnu funkciju.
Tokom svog prethodnog boravka u Biki, jednog kasnog popodneva, pred kraj utakmice Evropskog prvenstva u fudbalu, primetio sam da domaćini u Izletničkom klubu Vai Tu pomeraju stolove, ukrašavaju salu i postavljaju ukusne stolnjake, escajg i keramičke krčage, šolje i pepeljare. Pomislih: sprema se neka proslava, šta li je. Prolazeći isto veče, kroz vrata primetih da je veselje u toku, pa ne svratih (da ne bude ono "ja sam sa mladine strane"). Tek sinoć, pokazujući grad grupi skauta iz nekoliko evropskih zemalja i kolegi iz Namibije, shvatio sam o čemu se u stvari radi.
But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine
Puškar je jedno od pet damova - svetilišta u Indiji koje bi svaki Indus trebalo da poseti za života. Obično se na hodočašća kreće kada čovek obavi sve važne poslove u životu: okući se, izrodi decu i izvede ih na životni put, ostvari poslovni uspeh - kada mu ostane da duhovnim pročišćenjem tekući život počne da privodi kraju i priprema se za onaj naredni. Indusi veruju da svako treba da proživi 82 miliona života, neke lepe a neke i ne.