Kraj je godine i vreme je lepim željama. Objavljujem poslednji prilog na mome blogu, ove 2008. godine i kao dar čitaocima ponudiću, za moj ukus, sjajan tekst Vere Ranković, eminentne novinarke, bivše urednice informativnog programa RTS-a, kolumnistkinje u "Danasu", autorke u "Republici" i bivše predsednice Foruma za međunarodne odnose. Vera Ranković se ljubazno odazvala mom pozivu i evo teksta napisanog ekskluzivno za ovaj blog.
E, da, svima srećna nova, 2009. godina.
Gošća - autorka: Vera Ranković
Virtuelni
Kad će biti "otvoren" Beograd i kad
Jučerašnji Vidovdan bio je atmosferski prijatniji od prethodnih, pakleno sparnih junskih dana. No atmosferska i temepraturna poboljšanja, očito nisu u dobroj koorelaciji sa političkim razumom srpske vlasti, ili ja ne umem da prepoznam tu međuzavisnost.
Čak bi se moglo ustvrditi da je "rahmetli" dan, pre svoga odlaska u prošlost, po infantilnosti, apsurdnosti, neodgovornosti, nerealnom doživljaju sveta i budalastom junačenju bez pokrića - šampion protekle "petoletke".
A evo što smo imali jučer vezano samo za izjave oko Kosova
- V. Koštunica - " Srpsko -
Aranđelovac poznajem dobro. Radio sam tamo pet - šest godina putujući svakodnevno iz Beograda. Upoznao sam mnogo dobrih, vrednih ljudi.
Tokom devedesetih znao sam svu opoziciju iz toga grada. Grkovića, Fleša, Baneta kafedžiju, Eru iz Banje, Čakija, Grka, Veska...nekima se ne sećam imena, ali to i nije bitno.Pomagao sam im oko organizacije zimskih protesta 1996/97, i tek negde početkom januara uspeli smo na ulicu izvesti nekoliko hiljada ljudi što je za taj grad gde je SPS ima potpuni primat, bilo čudo. Govorio sam na tim skupovima i rado se toga sećam.
U Aranđelovcu
Održani su kosovski izbori. Nezabeleženo nizak odaziv albanske zajednice i puni bojkot srpske zajednice. Vlasti Srbije, ili kako se to popularno kaže, premijer i predsednik u sabornom odnosu sa omiljenim opozicionarom Tomom Nikolićem, a podržani sinodom, zatražili su od Srba da ne izlaze. I ovi su, skoro bez izuzetka poslušali.
Pobednik izbora je prema očekivanjima stranka Hašima Tačija. Novu vladu će, po svoj prilici praviti velika koalicija, Tači - Sejdiju.
Šta će se dalje događati, predvidljivo je, ali to sada nije tema.
Dan nakon izbora
Moram priznati da o Kosovu pišem vrlo nerado. Zato imam nekoliko razloga. Prvi razlog su moji prijatelji iz srpske zajednice sa Kosova koji su na to posebno osetljivi i još uvek se nadaju nečemu što je teško definisati, a sastoji se u očekivanju da neće biti promene spoljnih granica. Manje - više neartikulisano i na tragu službenih stavova srpske politike.
Drugi razlog je nervoza većeg dela srpske javnosti kad se o Kosovu javno govori kao o manje - više završenoj priči sa aspekta rešavanja državno - pravnog statusa i rizik da se u otvorenoj raspravi vrlo lako
U ovim kasnojesenjim, sivim, olovnim i snežnobljutavim danima, valjda po instinktu sam pronšao ličnu odbranu od deprseije. Čitam razne tekstove, vesti i komentare i onda u njima tražim apsurde. Po ličnoj meri, dakako, jer valjda drugčije i nije moguće. To liči na proletnje buljenje u travnjak i potragu za detelinom od četiri lista, gde priznajem nisam baš uspešan. No, kako zbog "infekcije", šta li, čitam skoro isključivo političke tekstove, onda je moj "travnjak" skoro do neverovatnih razmera blgorodan.
Evo što sam sve danas pronašao:
"Bila je nadzirana
Srbija je zemlja monopola. Definitivno. Nema značajne grane ili mesta gde je moguće zgrtati novac a da nije "zapljunuto" monopolom. Monopol na naftu i uvoz nafte i naftnih derivata, monopol na distribuciju električne energije, monopol na poštanske usluge, monopol u avioprevozu, monopol u organizaciji igara na sreću, monopol u veletrgovini, samo su neki od legalizovanih monopola.
Potom slede povlašteni, oni koji nisu čisti monopolisti nego su posebnim zakonima dobili poziciju posebne zaštite. Državno visoko obrazovanje, pa državno zdravstvo, pa državne religije ( tzv. tradicionalne
Srbija je zemlja čuda i čudesa...
Ovih dana gledamo vlast koja protestuje..Protestuje jako i nemilo apeluje na sebe samu da spreči nasilje...Poznato mi je to, znam da je moguće sloviti kao vlast a da ne upravljaš..da nemaš monopol fizičke sile...da simuliraš i da se nadaš kako će sve doći na svoje...Samo onda, moraju se postaviti sebi razna pitanja....čemu simulacija...i kuda se to ide...
Jučer i danas dva skupa. I na njima vlast...I apeli do neba da se uvede red glede nasilja...Kome su upućeni ti apeli...zaista...I jeli to normalno...
Posebno, je li normalno