U centru Novog Sada od juče postoji “Prolaz Srđana Aleksića», koji je dobio ime po mladiću iz Trebinja ubijenog u rodnom gradu zato što je branio komšiju i prijatelja Alena Glavovića, Muslimana iz Trebinja

Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem

Srđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske ubili su pripadnici te iste vojske pošto im se suprotstavio kada su na ulici htjeli da ubiju njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja. Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj  pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine.  

Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:
"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."

 

Vrhovni sud Srbije ukinuo je presudu kojom su general JNA Vlado Trifunović i grupa vo oficira pre 14 godina osuđeni na zatvorske kazne “zbog podrivanja vojne i odbrambene moći zemlje”.Tako jeVrhovni sud Srbije vratio  na početak suđenje, kojim je nekadašnji general JNA Vlado Trifunović osuđen na 11 godina zatvora.

view_image.php?id=41&cache=sr 

General Trifunović osuđen je zato što je kao komandant Varaždinskog korpusa septembra 1991.godine odbio da napusti kasarnu i izvede neobučene regrute izvan grada, već je napustio kasarnu i neupotrebljivu tešku skalameriju i svojih 220 vojnika i 37 oficira žive i zdrave vratio u Srbiju. E za to ga je Srbija osudila, a jedan general mu je rekao„Niste nam bili potrebni živi, nego mrtvi“ i  da su Srbiji potrebni mrtvi heroji da joj pozlate istoriju i da se njima ponosi”.Naravno, dotični i mnogo dotičnih nisu mislili da među mrvima treba da budu oni i njihovi već neko drugi i nečiji drugi sinovi.

 

 Žene heroji.

Lepa Radić je bila  jedna obična devojčica, jedna “mala iz Bosanske Krupe”, vesela, devojčurak kao i sve tinejdžerke,(iako se to tada nije ako zvalo), išla je u školu, smejala se, ispod oka stidljivo gledala momčiće i sa drugaricama pričala koji joj se sviđa, maštala o prvim sastancima i ko zna o čemu još. Bila je i ona nečija simpatija, nečija mala iz Bosanske Krupe. Danas bi bila baka sa mnogobrojnim unucima, praunucima, čukununicima…

Ali,Lepa Radić je imala tek 17 godina kada je sa  postolja pod vešalima pokušala da se obrati zarobljenom narodu iz zbega, ali je omča prekinula njene posljednje reči.

Ovo je podsećanje na jednu od mnogobrojnih hrabrih devojaka i žena koje su dale svoje živote braneći slobodu i svoj narod , podsećanje na sve heroine iz naše istorije.

 

“Tucite svoju decu čim primetite da liče na vas.” Dušan Radović.

 „Blejanje“ i „smaranje“ je  kod omladine  redovan posao, a u poslednje vreme primećuje se i ozbiljan pad motivacije za učenje. Društvena i socijalna kriza najjasnije se manifestuje upravo na mladima.Ovo je konstatacija istraživanja o kojem piše Blic.

Na osnovu preseka nekoliko istraživanja o navikama i interesovanjima mladih osoba, koja su u poslednje tri godine sprovedena u Srbiju i istraživanja Insituta za psihologiju Filozofskog fakulteta urađen je profil sredsnjoškolke u Srbiji.

Kako prenosi “Blic», profil  izgleda približno ovako:

 “Ivana se oko tri sata ujutro vratila sa žurke iz jednog beogradskog kluba. Ustala je posle podneva, skuvala veliku šolju crne kafe, zapalila cigaretu i pokrenula internet sajt za druženje, popularni “fejsbuk”. Ivana ne ide ui pozorište, muzeje ili galerije, retko čita knjige i ne bavi se sportom, ali zato često gleda TV, sluša tehno ili folk  i obožava da predveče «izbleji» sa društvom...»

Ona je dokaz da je najveći promašaj našeg društva to što ni devet godina posle demokratskih promena nismo uspeli da prevaziđemo posledice dvodecenijskog nemara i zapuštenosti  i da izgradimo ni jednu kompletno «zdravu» generaciju.

Dok se naša država i mi odrasli bavili i još bavimo  spasavanjem nacije i država, počev  od SFRJ pa sve do sadašnje odbrane Kosova, te globalnim problemima, svetskom krizom, reformama, privatizacijama i tranzicijom, izgleda da smo zapostavili  i zapustili omladinu, iako se svi se zaklinjemo da su nam deca i omladina na prvom mestu- naša budućnost.

 


Danas se navršava punih 70 godina od proboja partizanskih snaga i okruženja, jedne od niza herojskih borbi za slobodu u kojoj su mnogi položili svoje mlade živote. Neka im je večna slava, a pokolenjima na obraz čuvanje uspomene na njih.

Molim sve one koji jedva čekaju ovakve teme da bi svom žestinom rasplamsali partizansko-četnička prepucavanja da se ovoga puta uzdrže iz pijeteta prema onima koji su izginuli u borbi za slobodu protiv okupatora i kvislinga. Nije to bio ni ideološki sukob, ni sukob u okviru građanskog rata,  ni sukob komunista i četnika (jer četnici sticajem okolnosti nisu ni učestvovali). Započevši borbe sa partizanima, njemačke jedinice su istovremeno razoružale oko 3.200 četnika. Nije pružen otpor, nema poginulih. Oko 1.600 četnika internirano je potom u zarobljeničke logore u Poljskoj i Grčkoj. Oko 800 četnika Nemci su tokom bitke na Sutjesci koristili za nosače municije, i ostale fizičke poslove kao ratni zarobljenici.

Prošlo je 70 godina od jedne od najkrvavijih borbi narodno-oslobodilačke vojske protiv nemačko-italijanskih i bugarskih okupatora i njihovih ustaško-domobranskih postrojbi.Cilj okupatora je bio da konačnu uništi partizanske snage i uguši svaki otpor koji mu se pruža.

slikacitava.php?slika=20130614221617_122599.jpg Bitka na Sutjesci ili V neprijateljska ofanziva otpočela je 15. maja, a završila se 15.juna 1943.g. u tromeđi :

 

Nemački okupatori obesili su 17.avgusta 1941.godine na Terazijama radnike Jovana Jankovića i Ratka Jevića, zemljoradnike Velimira Jovanovića i Svetislava Milina i učenika

Milorada Pokrajca.

nemci-terazije-vert.jpg

 

U spomen na petoricu obešenih rodoljuba i sugrađana grad Beograd je 1983.godine  na trgu Terazije podigao spomenik na kome je u reljefu prikazan prizor vešanja, sa urezanim stihovima Vaska Pope posvećenim uspomeni na taj tragičan događaj. Postavljena je i bronzana ploča sa epitafom koji glasi:

БорцимазаслободукојесуфашистичкиокупаториобесилинаТеразијама 17. августа 1941. године: ЈовануЈанковићу, раднику, РаткуЈевићу, земљораднику, ВелимируЈовановићу, земљораднику, СветиславуМилину, раднику, МилорадуПокрајцу, ученику.

1983. ГрађаниБеограда

 

U međuvremenu:

-  ploča je nestala, a spomenik, je zaboravljen. Iako se nalazi u centru grada i visok je četiri metra, stoji potpuno zanemaren – bez ploče i imena ljudi koji su na tom mestu danima visili obešeni.

- istina o petorici Beograđana koji su 17. avgusta 1941. godine izvedeni iz zatvora Gestapoa, streljani u zatvorskom dvorištu, a zatim obešeni o električne stubove nasred Terazija, izbačena je iz udžbenika istorije.


- na sajtu grada Beograda ovaj spomenik nije prikazan u rubrici “znameniti spomenici”.

Čija je ovo sramota?

 

Ambasador Rusije u Beogradu, NJ.E. Aleksandar Konuzin napisao je, povodom Dana pobede nad fašizmom, autorski članak u Danas-u, pod naslovom “Podigli su glavu oni koji su pucali u leđa”(koincidencija sa nama je slučajna?).

Toplo preporučujem taj tekst, koji bi mogao biti korisna literatura našoj državi, vojsci, istoričarima, prosveti i svima, kao lekcija o dostojanstvu, nacionalnom ponosu i civilizacijskim vrednostima, bez ideološke ostrašćenosti. Rusija se davno pre Srbije odrekla  komunizma ali ne i nacionalnog dostojanstva i svoje istorije, ona se ponosi antifašističkom borbom i bez ideološke ostrašćenosti odaje dužno poštovanje “Crvenoj armiji».

 

Evo samo nekoliko citata kako ambasador Konuzin civilizacijski, državnički i patriotski govori o pobedi nad fašizmom i svojoj zemlji:

 

Srbija je pompezno obeležila dan oslobođenja Beograda i 65.godišnjicu pobede nad fašizmom, ali još uvek nije načisto na kojoj strani je tokom rata trebalo biti.

Ispada kao da je Srbija pobedila a da se nikada nije pobunila ni digla ustanak protiv fašističkih okupatora, a ponekad izgleda kao da se tokom rata sva premestila na Mars pa 1944.godine vratila e da bi oni komunisti činili masovne zločine.

Eto prođoše 4. i 7.juli a da ih Srbija zvanično ne obeleži a mediji jedva i pomenuše.

Srbija je, verovatno, jedina država u Evropi koja samo kad zatreba ističe svoj doprinos pobedi nad fašizmom i antifašizam kao vrednost kojoj je privržena, a stidljivo i svake godine sve manje obeležava dan borbe protiv fašizma. Sedmi juli- Dan ustanka naroda Srbije, već pet godina nije državni praznik. Nije toliko bitan datum niti da li će se praznovati, ali nije mudro to što je Srbija 'zaboravila' da bar jedan dan u godini posveti sećanju na borbu protiv fašista.

 Doduše, predsednica skupštine  je bila na svečanosti u Beloj Crkvi

bela-crkva-2.jpg 


ali izgleda kao predstavnica SPS a ne zvanične Srbije jer bi u tom slučaju i protokol podrazumevao prisustvo garde i i visokih oficira.

 

Danas je Beograd dostojno obeležio 66.godišnjicu slobođenja. Neka je večna slava i hvala palim za slobodu.

Tim povodom sa zadovoljstvom preporučujem tekst koji je napisao uvaženi

gost autor Gorran2 :

20. oktobar - jedan od datuma oko kojih je bilo mnogo sporenja poslednjih 20 godina. Oslobođenje ili nova okupacija, tragedija ili blistava pobeda, početak napretka ili početak propasti?

300px-Groblje_oslobodilaca_beograda_1944.JPG

Groblje oslobodilaca Beograda

U  borbama za oslobođenje Beograda poginula su 2.953 borca NOVJ i oko 940 Crvenoarmejaca.

 

„Njegova svetost patrijarh Patrijarh srpski Pavle preminuo je danas u snu, u 10:45 časova, u Vojnomedicinskoj akademiji, saopštila je VMA. Sahrana u četvrtak u manastiru Rakovica.“

Neka mu je večna slava i neka počiva u miru božijem.

Dugotrajna bolest, informacije i dezinformacije o nagađanju oko naslednika, iskazivanje neizmerne ljubavi, odanosti i zaklinjanja i mnogo toga ima dosta sličnosti sa situacijom u vreme bolesti i smrti Tita.

O tome sam u oktobru prošle godine napisao tekst u potpaljublju, a mislim da je sada u potpunosti aktuelan.

Dakle,

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana