- prilog za pohvalu tuđih reči koje nalazimo u knjigama -
"Škola, braćo, škola, a ne zvona i praporaca!" - Dositej Obradović, davno
Verovatno svako od nas ima "svoju" omiljenu knjigu, citat, neku opštu poruku dobijenu, pa usvojenu od tuđih reči nađenih u knjigama na koje nailazimo sasvim slučajno. Tek vremenom većina počinje da "pravi planove" o tome šta, koga i kada čitati, tek vremenom počinje da se raspituje
* - "Ispod vulkana" ("Under the volcano") je film iz 1984., po romanu (jedan od 100 najboljih ikad) Malcolm Lowry, režija John Huston, a glume Albert Finney, Jacqueline Bisset, Anthony Andrews. Ako ste film gledali lako
Svakodnevno smo svedoci svakoraznih primamljivih ponuda, od onih da se kupi "baš ovaj i samo ovaj proizvod", preko drugih da se "upiše baš ta i samo ta škola" do čuvenih (i uvek čitanih!) "malih oglasa", sasvim posebno štampanih ili štampanih kao deo novina, gde je na ponudu sve, od igle do lokomotive, od svake robe do svake usluge.
Mi, već više od stotinak godina (ako ne i koji vek duže), žiivmo civilizaciju - ponuda.
U nedavnom razgovoru kojem su učesnici bili stručnjaci koji "žive od načina kojim se nešto nudi", a koji se bavio "ponudama", čula sam zanimljiv stav, izrečen od jednog sjajnog sagovornika:
- "Do pre stotinak i nešto godina, ponudu u današnjem smislu reči imale su samo - crkve, mene kad pitaju o pravom istorijskom početku današnjih ponuda, ja uvek kažem: Martin Luter i njegove teze okačene na crkvena vrata, bez obzira što znam da ponude možeš naći od vremena u kojem su ljudi počeli da prave pisane materijale o bilo čemu"
Zanimljiva stvar - ljudska potreba za ponudama i ljudska sklonost da se, kroz ponude, pisane ili nepisane, prvo razmenjuju "privlačnosti" sadržane u slici ponude, a tek potom - sam sadržaj ponude (u kojem ništa ne mora biti privlačno).
Internet je prepun duhovitih, kreativnih, satiričnih parodija o ponudama, kao što je i prepun sasvim "ozbiljnih" sadržaja o - ponudama, raznih vrsta, toliko i tako da se pojavljuju iznosi zarada od onoga što se na internetu "nudi" kao oglas za bilo šta.
S tim u vezi, ja sam na internetu naišla na jednu - izvanrednu ponudu:
"Čitavog mog života su prizori iz prirode činili da se radujem kao dete."
"Ničega u životu se ne treba plašiti. Samo ga treba shvatiti."
Google joj je danas posvetio stranicu - Marija Kiri, prva u mnogo čemu i prva u onom svemu što je ženama njenog vremena bilo nedostupno, zabranjeno, van dohvata i ruku i snova koje su žene imale o svemu onome čime su želele da se bave i šta da rade.
Njen rad i doprinos istraživanjima i otkrićima u fizici je neprocenjiv i nemerljiv, teze koje je postavila, eksperimenti koje je (uprkos svima i svemu) izvela su nezaobilazan temelj danšanje moderne fizike, ali ne spominjem je danas zbog toga, spominjem je zato što joj je posvećen Google i što joj se time odaje zasluženo priznanje o kojem ona sama i sve njene savremenice nisu mogle ni da - sanjaju.
Lutajući po internetu već deset godina našla sam svoja omiljena mesta koja ne propuštam, skoro dnevno. Neka su nestala, svako se menjalo na bolje, prateći tehnologiju ili idejom izazivajući tehnologiju.Rado odlazim na dva posebna: edge i boingboing
Na prvom od njih postavljeno je pitanje "What are you optimistic about?" na koje odgovaraju
TEDx Novi Sad je nezavisni TED događaj, sličan mnogima širom sveta, a ove godine bilo mi je i užitak i čast i privilegija da dobijem od njih poziv da prozborim koju o njihovoj ovogodišnjoj temi "Sanjaj. Stvaraj. Promeni. Postani."
Pogodilo se da je pre neki dan završena montaža snimaka i zato danas, na Dan ljudskih prava imam priliku da delim ovaj događaj sa svima i sa koga god zanima.
Mojih 13 minuta posvećeno je jednom ženskom snu, jednom snu o dijalogu kojim se može što-šta i svašta i stvoriti i promeniti, jednom razgovoru za koji mi se čini da bi mogao postati razgovor od koga se mnoga dobra mogu desiti.
TEDx Novi Sad ima pravilo i o kratkom razgovoru sa učesnicima koji se objavljuje zajedno sa snimkom nastupa i ovde ga prenosim u celini, sa linka na početku ovog teksta.
Danas je u Novom Sadu, u 51 godini preminuo Miloš Jovanović Hamer
Mi smo Ljudi od Zemlje i Nebom se pokrivamo.
Iz nas raste poljsko Cveće i zelena Trska kuću da pokrije.
Mi smo ljudi od Zemlje i od Zemlje se nanovo napravimo.
Mi imamo atar Srca i u njemu jednu Ružu s kraja Sveta.
Kroz nas Vetar duva. Mlinove da tera i Reku da uspava.
Ne diraj me u te moje oči od Blata videćeš ono što se ne vidi.
Ne diraj me da se ne uplašiš od te Tišine.
Mi smo ljudi od Zemlje i iz nas Planina naraste.
Ne diraj me, napićeš se od te Rakije dudove pa nikad nećeš zaspati.
Evo ti jedan dlan Žita, daj mi kap Vode.
Evo ti dva Suncokreta i More što ga ne vidiš.
Ne diraj me u tu moju Kosu ostaće ti ruke od Trnja izbodene.
Ne diraj me uješću te Zubima od Kukuruza.
Iz mene Bagrenje procveta i cela jedna Livada.
Mi smo Ljudi od Zemlje i od Zemlje se nanovo napravimo.
(M.J.H)
Himera (grč. Χίμαιρα, Khímaira; hrv. zmijolav) u grčkoj mitologiji pustinjska je neman u Likiji, spada u legendarne
“Tekst koji sledi je moj pokušaj da se zajedno setimo jednog čoveka za kog smatram da zaslužuje nagradu, nešto nazvano po njemu
Stalno svima ima nešto preče i nešto važnije ili «nije vreme». Ta je ideja samo jedan od mnogih razloga pisanja ovog teksta. Manji i nevažniji."
Novosadska ZmaJovina gimnazija imala je sedamdesetih (i kasnijih) godina prošlog veka profesora Dimitrija Zekavicu, predmet srpskohrvatski
- nije gotovo -
Već par nedelja se i institucije i pojedinci (i žene i muškarci) bave "slučajem predsednice opštine Knić".Situacija koja je u prvi mah izgledala lako rešiva, koja je više ličila na nesporazum i neznanje, pretvorila se u sindrom i paradigmu položaja žene u Srbiji, i kada je i žena političarka, a pogotovu kada to nije.
Pretvorila se u ilustraciju šikaniranja žena o kojima se ćuti, u sliku