Život

Srećko, Srećko, Srećko...

gordanac RSS / 19.06.2007. u 22:40

“Tekst koji sledi je moj pokušaj da se zajedno setimo jednog čoveka za kog smatram da zaslužuje nagradu, nešto nazvano po njemu

Stalno svima ima nešto preče i nešto važnije ili «nije vreme». Ta je ideja samo jedan od mnogih razloga pisanja ovog teksta. Manji i nevažniji."

maminka2yh41sb4.jpg Novosadska ZmaJovina gimnazija imala je sedamdesetih (i kasnijih) godina prošlog veka profesora Dimitrija Zekavicu, predmet srpskohrvatski jezik i književnost, radno mesto – biblioteka, rukovodilac dramske sekcije.

Istinsko čudo od čoveka i profesora, neumoran i nezaboravan. Čovek o kome nema nikakvih podataka na internetu, a ja imam samo «grupne» fotografije i sećanje. Sudbina «dramskog amaterizma» - nema zapisa, samo živog događaja kojem si bio deo. Jedan veliki deo sjajnih glumačkih ostvarenja profesionalnih pozorišta deli istu sudbinu – podelimo emociju jedne večeri i – gotovo!

Zekavica je odnegovao čitave generacije današnjih glumaca, reditelja, dramskih i pozorišnih kritičara i ne znam koliko nas ostalih koje je pažljivo vodio kroz svet knjiga, emocija, književnih kritika, kroz mrežu ispisanih stranica koje su nam svima i samima na dohvat ruke, ali je sa njim bilo lakše i zabavnije, bio je pravi «knjiško – dramsko – glumačko – poetski putokaz», bio je «omen» za mnoge generacije. Nekad nenametljiv, nekad strog, retko nestrpljiv, uvek spreman na priče ne samo o onome što je čitao (ili govorio nama da treba čitati) već o čitavom kolopletu koji se uvek vije oko svake knjige.

U biblioteku si mogao/la doći kad god hoćeš, uvek je bio tamo. I uvek je još nekog bilo. Bio je i osoba sa hendikepom koji je svima nama bio – posebna potreba.

Sve nas je zvao - "Srećko".

U obraćanju, u pokušaju da uputi kako izražajnije recitovati, kako bolje akcentovati, kako «istinskije» odglumiti, to ime (nadimak, danas «nick») bi uzastopno i brzo ponavljao nekoliko puta: «Srećko, Srećko, Srećko....»

Novosadska Akademija primala je studente glume svake godine sa potpitanjem: «Je l` ima neko da NIJE Zekin?»

Voleli smo rasprave. O knjigama, o ljudima, o događajima. Imao je retko izražajnu mimiku kojom je posebno veselio neke od nas kad bi njegova procena o knjizi, pozorišnoj predstavi, kritici, čoveku, bila nepovoljna. Nije trošio reči, ali bi izraz lica bio grimasa koja je nepogrešivo definisala i blago gađenje i nevericu i «budibogsnama!» i «manešga/je!» i neki dobronameran i blagonaklon «podsmeh» kojim kao da je hteo reći «pa, možda nije sve izgubljeno, možda mu/joj neki drugi put pođe za rukom...».

Sa Zekom nisi mogao, a da ne naučiš kakvo dobro osećanje može biti da se navežbaš da voliš ljude. Uprkos svemu. Kakvo dobro osećanje možeš nositi sa sobom deleći se, motivišući druge, ulažući svoje vreme u druge, u njihove potencijale i onoliko talenta sa kojim moraju da žive ceo svoj život.

Zato se kod Zeke dolazilo i kad maturiraš, i dok studiraš, godinama kasnije. Nikada neću zaboraviti njegov izraz lica kad sam rekla ono što sam mu govorila četiri godine, a on stalno dovodio u pitanje – studiraću fiziku. A onda je rekao: «To znam, a koji ćeš još fakultet upisati, taj me zanima». Filozofiju, odgovorih. Smejao se kao lud i poželeo mi da ne zaboravim poeziju, drame i knjige i da se ne bojim da budem dete celog života i da svoju decu učim da budu šta god žele, ali da uvek, uvek poštuju svoje sopstvene potencijale. I da čitaju. Govorio je stvari koje sam tek mnogo godina kasnije stvarno razumela: «Srećko, ovaj naš svet ne trpi ljude poput Dositeja, zapamti to!» i još: «Srećko, mrtvi pisci govore sve što živi ne bi nikako da čuju».

post scriptum

Mnoga, danas vrlo poznata imena iz dramske sekcije i iz sedamdesetih i osamdesetih ZmaJovine gimnazije nedostaju ovom mom sećanju na Zeku, ne zato što sam ih zaboravila (daleko bilo!), već zato što neću da ih ispisujem. A pretprostavljam da većina nas ima nekog "Zeku" školskih dana, zaboravljenog, a prisutnog u onome što smo postali.

Srećko, Srećko, Srećko...ako pročitaš ovaj tekst, dodaj se sam/a. Sobom ili onim što je Zeka, taj neverovatni, divni, neumorni, čudesni profesor podelio sa tobom i sa svima nama.



Komentari (32)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Vlasta Vlasta 23:30 19.06.2007

Dragi Zeka

))

I ja sam isla kod Zekavice i hvala ti za tekst. Kada sam ja isla, doduse, bio je malo stariji nego na ovoj slici. Kod njega u biblioteci sam shvatila da treba da pratim svoje osecaje i studiram ono sto volim i ono za sta imam dara, i da treba da citam, i da o knjigama pricam....Moj potpis imas uvek.
Konbeto-san Konbeto-san 01:43 20.06.2007

Srećko, MY ASS !!!

Jedan od mojih omiljenih nastavnika je imao običaj da čačka nos i plenom osvojenim u tom pohodu, granatira razred. GENIJALNO !!!
Bio je to jedan bivši bokser koji je posle nekakvog kursa ili skraćene škole bačen
međ' nas - PETAKE. Glavat, plećat, jak i spljoštenog nosa, ovaj ostareli sportista nas je par godina učio istoriji. Svakom đaku se obraćao sa "MIKI" na početku rečenice. Odlično pamtim kada mi se ,pošto sam obrisao tablu, razočarano obratio sa:
"MIKI... TI SI BEDA OD REDARA, IZAĐI NAPOLJE".
S druge strane, omraženi nastavnik je predavao fizičko. Bio je to jedan nabildovani, surovo izbrijani lik, nafrakan švercovanom kozmetikom. Bio mi je žešće gadan i ja nisam mogao da ne budem u konfliktu sa ovakvim tipom, zbog čega sam često insinuirao kako mu se "diže" na devojčice iz razreda. Sećam se da je na odbojci devojčicama pokazivao kako treba "dići loptu za smeč", nisam mogao da odolim i rekao sam:
"MORATE MALO BOLJE DA MU DIŽETE",
na šta je on uzvratio sa:
"ĆUTI TI, PEŠKIRU JEDAN" !?
Pubertet, paperjasti brkovi, devedesete i kojekakvi nastavnici učinili su da se boravak u školi i ispred zgrade pretvori u nešto što liči na knjigu Vilijama Goldinga,
"GOSPODAR MUVA", u kojoj dečaci izolovani na jednom ostrvu vrlo brzo i zdušno prihvataju i implementiraju totalitarno društvo. Mi smo bili skloni prihvatanju svih vidova "TOTALITARNE ZABAVE I NASILJA".
Pošto sam živeo u istom kraju sa "popularnim i opasnim" osnovcima, nikada na svojoj koži nisam osetio đačko nasilje, ali sam imao prilike da ga posmatram i podržim. Najbolje pamtim jedan surovi trik koji je u školi postao izuzetno popularan,
"SKIDANJE NA SKLEK". Žrtve su naravno uvek bili dečaci. Kvaka je u tome da se žrtva nekakvom osnovačkom opkladom dovede u položaj u kome je, dok leži na zemlji, za ruke i noge čvrsto uhvate učesnici u opkladi. Taman kada žrtva pomisli da trijumfalno izgovori nešto tipa: "JESAM VAM REK'O", pojavljuje se "TREĆI ČOVEK" koji sadistički nasmejan, započinje skidanje pantalona i donjeg veša zaprepašćenoj žrtvi !!!
Gde je skidanje, tu je i gomila posmatrača. Uz žrtvino otimanje i dreku učesnici u "opkladi" i gomila posmatrača, spontano oponašajući ritualno žrtvovanje, prolazili bi kroz neku vrstu primitivne katarze, posle čega bi završili svoju užinu i zadovoljno pojurili na nastavu. Nekada bi pantalone i gaće završile visoko na gromobranu a u najgorim slučajevima na krovu. DEVEDESETE !!!
Jedna naročito uvređena žrtva direktoru škole je prijavila neposredne počinioce ovog "nestašluka", a roditeljima je prijavila mene. Ja nisam neposredno učestvovao u nasilju, ali sam ga sa odobravanjem komentarisao. Nešto poput RADIO TELEVIZIJE SRBIJE, tokom DEVEDESETIH !!!
Na kaznu se nije dugo čekalo.Već sledećeg dana žrtvin otac je u pratnji jednog ogromnog Roma prekinuo partiju basketa, i krenulo je šamaranje, uz ono:
"ŠTA JE BILO 'AJDE SAD".
Dvorište je bilo puno đaka. Jedna nastavnica fizičkog je dotrčala i rekla:
"ŠTA RADITE TO, BIJETE DETE !? ",
na šta je osvetnik dreknuo:
"MARŠ U PIČKU MATERINU !!! ".
Ovo šamaranje me je učinilo popularnim, a ja sam rešio da upišem gimnaziju i prestanem da se bavim sportom.
Spiridon Spiridon 07:52 20.06.2007

Re: Srećko, MY ASS !!!

Bio je to jedan bivši bokser koji je posle nekakvog kursa ili skraćene škole bačen
međ' nas - PETAKE. Glavat, plećat, jak i spljoštenog nosa, ovaj ostareli sportista nas je par godina učio istoriji. Svakom đaku se obraćao sa "MIKI" na početku rečenice. Odlično pamtim kada mi se ,pošto sam obrisao tablu, razočarano obratio sa:
"MIKI... TI SI BEDA OD REDARA, IZAĐI NAPOLJE".



da, da bio je to Dojcilo Babovic =]
nsarski nsarski 01:53 20.06.2007

Xexe,

sve, sve, ali fizika, gordanac! Knjizevnost se moze studirati, i istorija, recimo. Fizika nije profesija - vise je sudbina:)

U svakom slucaju, neki takav profesor u skoli je u stanju da ti nadoknadi svu onu bedu predavaca (razumem, imaju i oni svoje muke), i beskrajnih predavanja bez toka i smisla, mucno ponavljanje banalnosti, kao u manastiru. Kao da je to navikavanje na mucenje deo skoliovanja, ali ne postoji kao predmet, nego se provlaci spontano kroz skoro sve.I onda se pojavi neko ko govori smisljeno, i voli to sto radi, i nauci te necemu. Eto kako "mali covek" moze da napravi svetsku revoluciju, a da za to samo poneko zna. Veliki ucitelji su mahom zasluzni za sve dobro ovog sveta.
Vlasta Vlasta 06:33 20.06.2007

Re: Xexe,

A ti nsarski? Slutih i ranije, ali po poslednjem tvom postu vidim koja ti je sudbina. Vidim te kao dete kako u balonu od žvake šibaš u školu...Jel ti u odluci da postaneš Jimmy Neutron pomogao neki Zeka?
jumping_genes jumping_genes 03:08 20.06.2007

Thank you for the memories...

E da, posle 20 godina, lepo podsecanje na prosli zivot.. hvala, gordana!
d j o l e d j o l e 08:02 20.06.2007

Srecko

Kakav nadimak :)

Da li se neko seca Toze iz VI beogradske :)

Ako smem, zahvalio bi se Branki J., Skenderu, Marasu i Ljubi Ziv......
Ivana Konstantinović Ivana Konstantinović 21:31 20.06.2007

Re: Srecko

Neko mi je rekao da je Skender umro:( Ako misliš na Skendera iz VI koji je predavao matiš
ne bih da širim lažne vesti, samo prenosim ono što sam čula, a ne znam kako da proverim.....

p.s. mene je Toza promašio, ali je on bio neka legenda? Ja sam iz generacije Miler, Majkićka, Šumkoska etc....
d j o l e d j o l e 12:10 21.06.2007

Da


Znam da je preminuo, preminuo je i Maras (sve mladi ljudi, uzas). Mene je Majkicka zaobisla (juhuuuuu :), Milerka mi je predavala u III godini, a Sumkoska u I godini. Skender mi je bio razredni u I godini, a posle mi je predavao Mat. logiku :) u III

E, Toza :). Predavao mi je istoriju u I godini, bio je legenda nad legendama :). Tolika legenda, da sam o njemu cuo i u osnovnoj skoli. Bolje da ne pisem dalje, ali da je bio legenda bio je :)
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 13:29 21.06.2007

Re: Da

jeste, Ivana, Toza je bio legenda....o siru i planinarskom udruzenju necemo...
d j o l e d j o l e 14:08 21.06.2007

Re: Da

Cuo sam za sir, ali je taj biznis izgleda bio batalio kada smo mi dosli na red. Planinarsko udruzenje je jos uvek bilo zivo i zdravo :)
Lionsgate Lionsgate 09:59 20.06.2007

Gledam

web sajt moje bivse skole... i sem 2 profesora ne vidim nikog vise poznatog, a proslo je samo 2 decenije od mature... doduse ponekad vidim bivsu razrednu, profesorku biologije, dostojanstvenu gospodju, sad vec u poodmaklim godinama i omiljenog profesora fizickog, takodje komsiju.
reanimator reanimator 11:31 20.06.2007

...

'ladno ne mogu da se setim kako se zvala moja omiljena profesorka!? Ubih se od pokušaja već sat vremena..i nema šanse.
So..ako je neko išao u X bgd i ako mu je biologiju predavala izvesna, koja odgovara opisu : distancirana, stroga, poštena, potpuno drugačija od drugih..ono, gledaš je i u fazonu si..sine, ova ima neku opasnu tajnu..a iznad svega divno dostojanstvena..dakle, ako se neko seća imena???
Lionsgate Lionsgate 13:55 20.06.2007

Re: ...

Mr.Reanimatore, nije valjda toliki nedosatak fosfora...
reanimator reanimator 14:09 20.06.2007

Re: ...

Lionsgate
Mr.Reanimatore, nije valjda toliki nedosatak fosfora...


I ne samo fosfora :)
snezana7plus snezana7plus 23:34 20.06.2007

Rastuzi me Gordana

Eto, sad bih mogla da kazem da je za sve kriv "Zeka" koji nije postojao u mojoj skoli, pa sam svojski omasila fakultet i jos ga iz inata i zavrsila.
"Zeke" mnozite se i raštrkajte po skolama, danas ste potrebniji deci nego ikad !
Greshka Greshka 10:07 21.06.2007

Zeka i Hijena

Svako od nas ima svog Zeku...pamticemo ih i pricati o njima dok je nas.Pricacemo dok neko bude imao da slusa, nasoj deci mozda...a oni ce jednog dana imati svoga Zeku i to im vise nece biti vazno.Neko eto ima mogucnost, znanje i umece da svog Zeku smesti u neki roman, priču film i spakuje ga u večnu budućnost, pa Zeka postane legenda poput profesora Vujića...
Al sta cemo sa hijenama?
U istoj, pomenutoj Jovinoj gimnaziji, nešto kasnije, generacije su iz shkole iznele priču o profesuru latinskog.Pored priče poneli su sa sobom traumu od "latinke".
Na zalost, neke druge licnosti su predstavljale Jovinu gimnaziju u godinama iza nas, poput "latinke" i Cicmila (direktora na "dobrom glasu" a eho njihovog rada je mnogo jači od Zeke i sličnih njemu.Bilo bi i lepse i bolje da su svi Zeke a da hijene haraju drugim prostorima.....
Lionsgate Lionsgate 11:17 21.06.2007

Dok se

spremam za redovnu turistichku posetu provinciji i NS... chisto dok danas budem setao centrom NS, molio bih prisutne poznavaoce/poznavateljke da mi objasne gde je ta zgrada, pa da je pogledam, mislim ako se vec toliko spominje po blogovima B92 steta da je omashim... :)

PS. Prosli put sam sasvim slucajno i nenamerno otkrio poziciju Gusana, mesta gde se okuplja ns ekipa bloger-ki :)
gordanac gordanac 12:08 21.06.2007

Re: Zeka i Hijena - i puno ostalih :))

...a eho njihovog rada je mnogo jači od Zeke i sličnih njemu...


...a taj eho može da nestaje sam od sebe ili da mu malo pomognemo da nestane, glasnim govorom o onima koji su nesporno valjali, a ovim ehom - prekriveni kao šumom...
reanimator reanimator 12:16 21.06.2007

Re: Dok se

O odmah da ti kazem da do riblje pijace ne pokušavaš da dodješ kolima. Prvo, pogubićeš se u sistemu jednosmernih ulica i minimum 14 puta, taman kada ti se rodi nada da si tu, izbijaćeš na Dunav. I drugo, kada konačno nadješ, shvatićeš da je broj parking mesta žešće limitiran :)
Zato, lagano, parking tražiš tamo gde je najmanje verovatno da ima mesta, a UVEK ima..ispred hotela Putnik :)
Greshka Greshka 13:23 21.06.2007

Re: Dok se

O odmah da ti kazem da do riblje pijace ne pokušavaš da dodješ kolima. Prvo, pogubićeš se u sistemu jednosmernih ulica i minimum 14 puta, taman kada ti se rodi nada da si tu, izbijaćeš na Dunav

Pa nije to tako komplikovano kao sto izgleda, NS je ipak mali grad i lak za snalaženje...cak eto postoji parking ispred same Jovine gimnazije, sa parkinga direkt u dvoriste skole sa zadnje strane doduse, a zgradu ne mozes da promasis i da hoces..
evo slike sa sa pravcima u jednosmernim ulicama, a izbiti na Dunav i nije tako lose makar i greskom


kroz Dunavsku i ZmaJovinu ulicu, pa desno, pa opet desno... :))

mala ispravka gospodjo Gordanac.Ako drugi put skrene desno nabasace na kiosk s kokicama a potomna riblju pijacu, a Jovina gimnazija ce da ga gleda s leva
Greshka Greshka 13:44 21.06.2007

Re: Dok se

A sto niste svratili u Gusan?
Lionsgate Lionsgate 09:19 22.06.2007

Re: Dok se

Samo da zahvalim na brizi istinski briznim blogerima... juche nisam zalutao u NS sem ako se ne racuna ono sto sam otisao cak do iza Begecha trazeci dobru riblju, naravno, chorbu.
gordanac gordanac 11:55 21.06.2007

NS i ZmaJovina

Link sa slikom

Zvanična web stranica

Wikipedia link

Zgrada je u centru, preko puta Riblje pijace, pored zgrade je Saborna crkva. Najbolje je lagano kroz Dunavsku i ZmaJovinu ulicu, pa desno, pa opet desno... :))
Dobrodošao!



Lionsgate Lionsgate 12:06 21.06.2007

Re: NS i ZmaJovina

Hvala na dobrodoslici...

Prepoznah zgradu na slici, nekoliko puta sam prolazio pored nje...
blue blue 13:08 21.06.2007

Re: NS i JJ Dragon street

bejah, videh, eh eh eh..
proshlog vikenda .. koncert na trgu (ekv tribute), vozich kroz dzej dzej dragon street, u vazduhu opipljiva pozitivna energija, cveche !! ljubazni i nasmejani novosadjani i gosti im, savrshena predstava u pozorishtu /jezik zidova/



zatvoren restoran "pogled" sa ljubaznom terasom za hrabre (koji preskoche ko fol ogradu) a koji vole da gledaju u reku.. i u sebe.. i u onog pored sebe..

vivat novi sad !
Greshka Greshka 13:27 21.06.2007

Re: NS i JJ Dragon street

Pogled za koji ne treba dvogled
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 13:53 21.06.2007

pitanje!

moja mama bila kod jednog legendarnog Zekavice, u Zmaj Jovinoj, ali je on njoj predavao od 57 do 61, i sad ja radoznala pitam da li je to isti covek..nije ih zvao srecko, moja mama kaze mozda i zato sto im je bio razredni, a mnoge devojke smatrale su da je bio naocit...
evo sta je umeo da kaze na predavanjima :"Mali lopovi se valjaju u blatu, a veliki se voze kocijama",
voleo je Boru Stankovica i nije voleo smizle namiguse...
vozio je ficu sa rucnim komandama
gordanac gordanac 19:18 21.06.2007

odgovor

nema ko drugi da bude :))
petnaest godina kasnije vozio je "bubu" sa ručnim komandama

pozdrav od srca gospođi mami
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 20:06 21.06.2007

Re: odgovor

hvala, hvala
Aniram Aniram 15:25 22.06.2007

moje sećanje

profesor Zekavica je bio u drugoj smeni dok sam išla u Jovinu, međutim stalno smo slušali o njemu od oduševljenih 'budućih glumaca' iz razreda. samo jednom prilikom smo slučajno banuli u biblioteku, drugarica i ja, dok je on bio tu. odmah nas je pitao zašto se i mi ne bi bavile glumom. za nju je rekao da ima fantastičan kontrast boje očiju i tena a meni da imam lep osmeh. izaštle smo pitajući se da li je moguće da jedan profesor u svakom učeniku vidi potencijal i ume da uputi lepu reč i ohrabrenje...
moji omiljeni profesori su ostali u osnovnoj školi, ali u četiri godine provedene u Jovinoj, moram da pomenem profesoricu Forkapić, koja nas je toliko 'gnjavila' da i dan danas mogu da izrecitujem delove Gorskog Vijenca i pesme srpskih romantičara. Sećam se kako nas je tešila rečima da su generacije na početku njene karijere morale da uče ceo Gorski V.... onda nam je bilo lakše ;o)
gordanac gordanac 14:59 25.06.2007

hvala...

...svima koji su čitali i pisali.
Zatvarajući post za komentare, hoću samo da obeležim da zahvaljujući našem zajedničkom druženju na blogu b92, sada na internetu postoji bar crtica o Zeki.
To je bio osnovni cilj ovog posta.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana