2016-04-05 17:38:26
Moj grad

Beogradske male tajne

jednarecfonmoi RSS / 05.04.2016. u 18:38

Pustila sam malopre pesmu nedavno preminule dame i beograđanke Lole Novaković Moj Beograd i, šetajući kroz stan, dolazila do ukućana i puštala im na uvce. Pomalo se pričalo o starim singl pločama i jednoj slici Terazija noću sa dugom ekspozicijom.

 Za mene, Beograd je i dalje nekako naš, dokle god možemo da spomenemo ljude koji hodaju određenim delom grada ili sjajan kolač u nekoj staroj poslastičarnici. Dokle god postoji drvo na istom mestu ili bar sećanje da je bilo tu.

 Sećanja se prepliću sa sadašnjošću kao igra senki. Mus u Zlati blizu Slavije stoji

 
 
 
 Kad koracamo kroz vreme unazad, nekada su dogadjaji u tom trenutku kad ih se setimo za nijansu vidljiviji nego sama stvarnost. Secanje ume jako da zagrli ili pak osamari. Ovde pricam o zagrljaju.
  Posleratni Beograd, neka 1946 godina,skola u centru grada, kasnije Ogledna Osnovna skola Vladislav Ribnikar gde se kasnije ucio francuski na poseban nacin, intenzivno od prvog osnovne i sa deset casova nedeljno u jednom trenutku.
 Moj tata tada ucenik prvog osnovne ima dobrog druga iz razreda, jevrejina, jedno mastovito i lepo vaspitano dete.
 
2018-11-12 11:20:59
Ljubav| Moj grad| Nostalgija| Reč i slika| Život

OgledalO

jednarecfonmoi RSS / 12.11.2018. u 12:20
Mirror mirror on the wall, who's the fairest of them all?

Nebrojeno puta sam pustila snimak zle kraljice iz Snezane.Tu me sve odusevljava, i energija narcisoidne kraljice, i boja glasa magicnog ogledala, njen ocaj sto postoji lepsa, prisecanje te scene me izmestila iz stvarnosti na kratko bar kad god je se setim.

Postoje ogledala draga dusi i ona druga koja bi najradje razbili, a znamo da se to ne sme.

U salonu moje drage snajderke godinama je stajalo jedno koje je sirilo! Da li mozete da zamislite
 




Oduvek volim pse i vec dugo, od kad nema "mog psa" a mnogi od nas znaju o cemu govorim, vise nista nije isto. Ipak i dalje volim da o njima pricam.

Zanimljiva je popularnost, te nepopularnost odredjenih rasa pasa. Po secanju i pricama, dacu malo uvid u tu, nazovimo je av-av statistiku.

Beograd osamdesetih. Mnogo vucjaka( nemackih ovcara), kokera, pudlica, poneki doberman i jednog rotvajlera spazih, nisu bili cesti, uopste.Secam se, bila sam mala kada sam videla jednu finu gospodju gde seta kod Londona, u blizini Francuskog zabavista psa rase Baset haund!

 


Gradjevine su nesto sto svako moze da vidi na slikama bilo kog grada i da dobije neku povrsnu predstavu o tom mestu.

Dusu, atmosferu, nacin kako ljudi komuniciraju, kako se krecu, sta ih zanima, ipak je moguce doziveti samo na ulicama.

London vas od prvog trenutka ubaci u dodatno ubrzanje, kako docekate prtljag i krenete ka podzemnoj zeleznici. Naravno da je sve lepo napisano, kao neki London za pocetnike, svuda su oznake, sve je povezano, ali tvoj mozak radi 200 na sat.Pogresis voz, odes pogresnim
 
2018-02-28 10:36:33
Filozofija| Ljubav| Nostalgija| Putovanja| Sex

Pustinjska ruza -kamen

jednarecfonmoi RSS / 28.02.2018. u 11:36

Posveceno mojoj sestri koja zivi daleko

Kako je nastala pustinjska ruza, kamen?

Davno jednom postojao je beduin bez pravca i cilja.Na dugim putovanjima kroz nepregledna prostranstva Sahare odjednom je zapazio cvet neizmerne lepote kako raste na obodu pustinje.Zastao je da se divi  bojama koje do tad nije video i glasno govorio cvetu o njegovoj posebnosti.Reci su bile kao kapi kise tako retke u tim predelima. Cvet je vrlo brzo poceo da izbacuje jos pupoljaka i da biva sve lepsi. Beduin se stalno vracao sa svojih putovanja i dolazio sa jos lepsim recima za cvert.Gde god da je

 

 ty9Hu2d.jpg?1

   Prolog...

 

  "Posmatrao sam je s prozora, nije bila daleko pa sam mogao dobro da je vidim. Njen osmeh, ruke u vazduhu dok nešto objašnjava. Nešto je isijavalo iz nje, a ona toga nije bila svesna. Mogla je i da ćuti, isto bi bilo. Dva muškarca i jedna devojka netremice su gledali u nju i upijali svaku njenu reč. Sišao sam malo kasnije dole, njena nesumnjiva lepota nije bilo prvo što mi je zakovalo pogled za tu scenu. Prišao sam na trenutak, javio se kratko

 

 

 YYMVk6Z.jpg?1

  Bila je to jedna od onih noci kada je bilo vrlo tiho, a saobracaj samo neznatan huk u daljini.

  Mogla sam da pustim svoje misli u pravcu u kom zelim jer me sama ta atmosfera ispunjavala mirom.

  Krenula sam da vracam oblake unazad dok nisam dosla do jednog davnog leta u Beogradu.

 

Ovih dana sam sticajem okolnosti bila u drustvu ljudi koji imaju svoje originalne ideje i koje su sa ovih prostora uspeli da ih proguraju daleko u belom svetu. Svi su ostavili izuzetan utisak na mene i inspirisali me da vam ispricam jednu pricu koja datira iz vremena nekadasnje Jugoslavije.


Proslo je nekoliko godina od Titove smrti, osamdesete se zahuktavaju, na radiu je cesto Majkl Dzekson i      " Bili Dzin ", nose se podvrnute farmerke i starke svih boja.
U to vreme, poneko dolazi u posed cuda tehnike nazvano Spektrum. Pojavljuju se igrice, vreme je Pakmena, drugara

 




  Oktobarsko popodne u Novom sadu, sunce neocekivano raduje prolaznike.Statua Jovana Jovanovica Zmaja i dve devojke koje sede mu pod nogama od bronze.Kinez iz veoma vazne kulturne delegacije, pod utiskom koji nosi iz Matice Srpske, gde se pominjao pesnik, zeli da slika spomenik i devojke se same pomere u stranu. Pita prevodioca da im jos malo isprica o Zmaju. Prevodilac kaze: "Hajde da uradimo drugacije nesto." "Devojke, hocete da predstavite Cika Jovu Zmaja kinezima." I njih dve na engleskom za koji su se plasile da nije dovoljno dobar, ipak hrabro pocinju pricu o tome kako

 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana