Volim ono sto je mnogima valjda veoma dosadno. Avion....let....hotel....hotelska plaza. Lezaljka, more, knjiga...trojstvo. Nema guzve. Uzivam, plivam, pa se vratim na lezaljku. Jos ako je more-bara, tako mogu danima.

Ipak ove godine, sticajem okolnosti i dogovora, videh ceo potez Prsta broj dva vozena udobnim autom. Stalo se u mnoga mesta.

Utisci su ambivalenti pa cu tako i pisati lepo naspram manje lepog.

O
 
glumac
 
moj tata je kao dete cekao satima ispred pozorista da dobije autogram zerar filipa. kako se gluac nikako nije pojavljivao,on je otisao onda iza u park manjez iza jugoslovenskog dramskog na ekonomski ulaz, velika, gvozdena kapija je bila, preskocio je preko.jer je video da se previse ljudi skuplja sa istom zeljom da dobije autogram, na drugom ulazu.zatim se zaista iznenada pojavio zerar filip.on je ocigledno shvatio sav taj trud mog tada desetogodisnjeg tate, ali je ipak samo odmahnuo rukom i autogram jje ostao neispisan preteci svojim nepostojanjem u prostoru
 
2021-10-16 19:40:36
Ljubav| Muzika| Nostalgija| Planeta| Reč i slika

nepovrat i tragovi

jednarecfonmoi RSS / 16.10.2021. u 20:40



beograd i mirno subotnje vece igraju tango na kisi. poluuspavani grad zavodi subotu koja ce uskoro nestati i pretvoriti se u jos nedokuciviju nedelju. na kraju jednog a pocetku drugog dana cuce se muzika iz secanja  i smenjivace se reci, misli, vozovi, oblaci, brodovi, kao sapati zaverenika. i sve ce to proci i pitaces se nekad kao u francuskoj pesmi “que rest- t- il de nos amours” . iznenadna seta ce biti i zagrljaj i poziv.

mnogo toga u zivotu bude kao kad bacis kamen-zabicu  i dok ona lebdi iznad povrsine vode, na momente
 
Da li znate da postoji pogled na shumu, u jednom delu Novog Beograda, izmedju zgrada i solitera. Znate li da se nekad video i deo Dunava dok nisu izgradjene neke nove zgrade. Cuvam taj deo kao relikviju i san i mnoga jutra pocinju mi gledanjem u tom pravcu.
Juce pricam sa drugaricom koliko nam znaci to parce neba i zeleni pojas u daljini. Pijem caj, pustim muziku koja mi prija i kao da gledam pejzaz koji je dusu dao da ga neki slikar "ukrade" i smesti na platno.
Dva puta mi se desilo da deo zelenog pojasa sasvim slucajno prepoznam iz detinjstva.
Jednom na
 





Razmisljala sam danas kad bih sad mogla da odjednom odem na neka mesta na planeti i da kad krocim tamo imam mogucnost da cujem odredjenu muziku. Prvo sam pomislila na nesto jednostavno, slusalice, pustis. Ipak jos bolje, sama muzika krene jako glasno kad stignes. Tamo gde si naumio.

Evo nekoliko predloga. Mnogi ce biti ocigledni al ne mora da bude tako.Ako vi imate jos neke, super.

Alhambra, Spanija - Ok. Secanje na Alhambru, Tarega da svira. Pa bezveze bilo sta
 


Bila sam sasvim slucajno na koncertu A.Igudesmana na Kolarcu, prijateljica predlozila da odemo jer je tamo otisao drug iz osnovne skole pa da se krijemo iza programa i onda kazemo:Bu! Posto nikad nisam odrasla, meni ovo bilo sjajna ideja a uopste mi se nije islo da slusam valjda najavljenu parodiju na Betovena i jos ponesto ukljucujuci muziku iz filma Petparacke price.

Muzika i performans: Scenski nastup kao zvezda vodilja, naglasak na usiljenoj tzv. neobicnosti, na momente kitdzeretovski pristup violini umesto klaviru sto
 
2017-01-10 00:57:57
Moj grad| Nostalgija| Reč i slika| Region| Život

Veze i bliskosti

jednarecfonmoi RSS / 10.01.2017. u 01:57



Nesumnjivo da nas spaja vrlo brzo sa nekim ako delimo istu ljubav prema nekoj vrsti muzike, filma, knjizevnosti, u novije vreme cak i hrane.
Ipak, postoji nesto drugo sto smo mozda ismevali nekada davno jer je u nekadasnjoj Jugoslaviji bilo cesto medju ljudima koji su dosli u Beograd iz neke daljine. Ono kada dva nepoznata coveka poticu skoro pa iz istog zaseoka i nadju se u gradu na istom poslu.
Danas gledam na to nekako drugacije jer sam uhvatila samu sebe u pronalazenjima  bliskosti sa ljudima koji su hodili nekim stazama mog detinjstva.
Jedno je podsecanje sa

 
 
 
 Nedelja popodne, opusteo Beograd, svi su nekud otisli. Nema redova u radnji. Ulicama se jedva vuce poneki bus prema redu voznje. Usamljen pticiji zov.Dodajem malo muzike na tu sliku. Slusam Elu Fitzgerald po ko zna koji put. Ima njenih pesama gde pomislim da zaista niko drugi ne bi trebalo ni da proba da ih otpeva. Nedelju pocinje da ispunjava njen glas izvan svakog vremena.

 I dok ide pesma "Dream a litlle dream of me" razmisljam o idealu zenske lepote, stila, svega, za muski pol. Jednom davno sam citala da mnogi izmastaju tu neku savrsenu zenu
 

 

 Da li znate kako izgleda kada krenete na susret sa nekolicinom ljudi iz svoje generacije  posle ko zna koliko proteklih dana?

 U borbi sa sopstvenim predrasudama i mislima koje se cesto zalete ka tome da ce mi negde biti dosadno, dolazim u Sansu.Ima nas dvadesetak.Vrlo brzo shvatam da sam u izdvojenom svetu van vremena gde svi prisutni nose sa sobom neku divnu energiju.Razgovaramo lako i bez trunke naprezanja.

 Devojke(zene) izgledaju sjajno, lepo obucene, doterane, muskarci svi do jednog kul, smekeri.

 Oko ponoci  zatvara se Sansa, ocigledno vise nema

 


Kisa i dalje pada, sada nekako drugacije""""""""


12 dana.

Ne zove on nju, ne zove ona njega. Prkos, inat, dostojanstvo prizvano iz nekih davnasnjih ubedjenja. On zatrpan poslom, ona dobija snagu svakim danom koji prodje.
Necu ja prva(prvi) Misli pred drugima skrivene, o njemu, o njoj. Tisina.

Ulica, blizu njegove. Kisa rominja. Ona treci dan zaredom u blizini poslom, ne javlja mu se. Istrajava.
Hoda  uzdignute glave, polako (sa namerom) i odjednom ga ugleda. Zove ga. On staje, zatecen, ne mrda. Prividno miran.Prilazi mu.

Poljupci izmedju

 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana