Bila je to jedna od onih noci kada je bilo vrlo tiho, a saobracaj samo neznatan huk u daljini.
Mogla sam da pustim svoje misli u pravcu u kom zelim jer me sama ta atmosfera ispunjavala mirom.
Krenula sam da vracam oblake unazad dok nisam dosla do jednog davnog leta u Beogradu.
Imali smo svi negde oko 13 ili 14 godina i to je bilo vreme okupljanja u Luna parku ili na kosarkaskom igralistu. Priznavale su se simpatije,( cesce krile) i u toj gomili dece, svako je nekog jurio, spijunirao, zamisljao. Osoba iz snova cesto nije imala pojma o tom silnom trudu na drugom delu sna.
I ja sam bila jedna od tih koje su na povrsini svemu davale znacaj, koje boje neko ima patike, koje nov dosao u kraj, ko seta kog psa, ko gde putuje, ali naravno ni slucajno ne bih priznala da sam i sama imala nekog u toj gomili ko me u stvari jedino i zanimao.
Nas prvi susret bio je takav da me uporno gadjao kuglicama od blata a ja sam se pravila da ne primecujem. Kad sam konacno krenula ka njemu da se pobunim, on se nasmejao a ja prsla u smeh. Tu sam se zarekla da moram da se prilicno potrudim da ostanem ozbiljna u buducim svadjama.
I kako to obicno biva, njemu su izrecene uvek najgore pogrde, jurio me kao sumanut cim me primeti a ja sam bezala kao od najgoreg neprijatelja. Kad me stigne, onda se kao tucemo, dok ne dodju moje drugarice pa ga zajedno nekako oteramo. Do novog susreta.
E onda, tog istog leta dosla je jedna moja prijateljica iz drugog dela grada i trenutno se smrtno zaljubila u tog istog decka, na prvi pogled. Naravno, da se slucajno ne bi primetilo da mi se u stvari on svidja toliko da cu crci, obecala sam joj da cu ih upoznati.
On igra tenis, u stvari udara reketom lopticu u jedan zid, i pravi se da nas ne vidi. A vidi nas itekako.
Ja dodjem i kazem glasno, po dogovoru: " Svidjas se mojoj drugarici, onoj tamo, hoce da te upozna" "Aha, a meni se TI svidjas." Pa onda jos glasnije: "Ti mi se svidjas!"
Trenutno protumacim kao strasnu sramotu pred drugaricom, u dusi ga optuzim da nesto tu izvodi, dobije silne grdnje od mene, te nas tri ( jedna je bila tu kao podrska) okrenemo ledja i nestanemo u tom letnjem popodnevu, ne okrecuci se. Dostojanstvene i veoma vazne sa svojih trinaest godina.
A meni je i dalje srce preskakalo i udaralo prebrzim i iznenadnim ritmom, svaki put kad se on pojavi od nekud iza coska.