Kad koracamo kroz vreme unazad, nekada su dogadjaji u tom trenutku kad ih se setimo za nijansu vidljiviji nego sama stvarnost. Secanje ume jako da zagrli ili pak osamari. Ovde pricam o zagrljaju.
Posleratni Beograd, neka 1946 godina,skola u centru grada, kasnije Ogledna Osnovna skola Vladislav Ribnikar gde se kasnije ucio francuski na poseban nacin, intenzivno od prvog osnovne i sa deset casova nedeljno u jednom trenutku.
Moj tata tada ucenik prvog osnovne ima dobrog druga iz razreda, jevrejina, jedno mastovito i lepo vaspitano dete. Jednog davnog popodneva te godine on odvodi nekoliko prijatelja iz skolske klupe u Krunsku ulicu, prema mnogim pricama koje sam cula, u to vreme jednu od najlepsih u Beogradu tog doba.Ulaze u njegov ulaz,penju se uz stepenice njih nekoliko skolskih drugara i odlaze u stan gde ce im prema obecanju biti pokazano nesto neobicno.
Drugar spusta roletne a pre toga ukljucuje...kinoprojektor. Decaci zapanjeno posmatraju Carli Caplina kako izvodi svoje stosove nadomak njih. Upijaju svaki trenutak sa slika koje se prikazuju u kuhinji, u stanu u Krunskoj ulici. Carli Caplin u Beogradu 1946. godine.
Vreme dalje nastavlja da tece svima znanim hodom koji je nemoguce zaustaviti a tata kroz ceo zivot nosi sa sobom u secanju taj dogadjaj. Povremeno se seti prijatelja i kinoprojektora.
Ja, jedne noci u Beogradu, otkrivam slucajno da je otac moje divne drugarice koja zivi u Nemackoj ziveo u istoj ulici.
Predlazem da se cuju onda njih dvojica posle sto godina. Moj tata i njen tata.
..Krunska? Koji broj? Znas ona kapija starinska, gvozdena....Pa ja sam ziveo u tom ulazu! Puf...ali se ne secam jevrejske porodice...
I onda njih dvojica nastavljaju razgovor o Deroku i Samojlovu, o tome ko sta stvara u ovom trenutku jer su obojica tata umetnicke duse, o Beogradu, ulicama i zgradama..
Prica o Carli Caplinu nastavlja da zivi svojim nezavisnim putem kakva sva secanja i jesu.
A onda nenadano mi drugarica kaze da je tetka starija od njenog tate pa ce se ona mozda setiti ko je ziveo u tom stanu ispunjenim cudom onog vremena.
Kinoprojektorom.
Tog udaljenog beogradskog popodneva, posle skole......