Najviše o životu naučio sam kad sam prvi put dobio otkaz.
London 1993. Dobar posao, dobra pozicija u firmi, dobre pare, dobar direktor sa kojim odlično sarađujem, bio u najužem izboru za prestižnu nagradu (nisam je dobio ali firma je i na uži izbor bila jako ponosna)... sve mi potaman. Jednog dana ja na službenom putu, javim se izjutra u firmu, kaže koleginica 'ovde se nešto dešava, došli u nekakvi nepoznati, čini mi se da je jedan od njih potpredsednik iz New Yorka, prekinuli jutarnji sastanak, pokupili direktora, zatvorili se u salu za sastanke, samo im se kafa donosi, ne prave pauzu.
Nisam siguran koji je od uobičajenih blogovskih zavidljivaca, gunđala, pljuvača, kvariša, mrzitelja... pre 15-20 dana na nekom blogu komentarisao moju sasvim usputnu opasku da sam bio dugogodišnji dobrovoljni vatrogasac. Ne znam koji ali sumnja, naravno, pada na jednog od dva najveća zajedljivca i zavidljivca, predstavnike sitnodušne mizernoegzistencije. Dakako da bi se lako moglo naći, mislim da je na blogu kod Zili ili Wua ali nije mi to cilj.
SUBOTA, 6.6.2015, 20:07
Mešalica za beton kreće sa semafora i iz nje počinje da se izliva svež beton na ulicu asfaltiranu pre tačno 5 nedelja. Mešalica je oveća, nova, na njoj velikim slovima ime firme Beton plus. Zapišem registraciju BG361YA. Mešalica ne staje, ostavlja za sobom trag betona duži od 100m. Svi koji kreću sa semafora šlajfuju po onom betonu, šljunak leti na sve strane, verovatno
Unapred da napomenem da je ovo blog o vinu (vinima) iako ću u njemu obrazložiti još jedan razlog što jedva čekam izbore na kojima ću glasati za Gosn Grobara. A sve mi se nešto javlja da bi mogli da budu pre vremena, no otom potom.
Pozovu me moji drugovi O i K koji otvaraju fini restoran u lepom delu Beograda da im sastavim vinsku kartu. Obojica su iskusni u poslu, radili po inostranstvu, vodili restorane u bar 5-6 zemalja, vratili
Napominjem da ovo nije onaj traženi blog o pravu. To drugi put i na tenane. Iako ću se i ovde dotaći pitanja principa prava i koječega što čini suštinu tog bićenapisanog bloga.
Dakle, prvo činjenice:
Kafane su bile pune iako je bio četvrtak, osećao se već početak poslednjeg predbožićnog vikenda. Upravo smo završili sa poslom zbog kojeg sam bio u Rigi ali sam rešio da ostanem još jedan dan da bih obišao rt Kolka i obližnji rezervat prirode Slitere sa peščanim dinama na obali Baltika.
Domaćini me odveli u restoran gde se sjajno jede, dimljena riba i litvansko crno pivo, jako. Pređemo
Kaže mi ptičica da je jednom prilikom prošle godine sazvao sednicu Vlade. U neko sasvim normalno doba, u radni dan u 2 popodne, ume on da zakaže i nedeljom u 7 ujutru. A i bila je u sali za sednice, ume i tu da bude kreativan pa zakaže, recimo, u ugljenokopu.
Uđe on tačno na vreme, svi ministri već za stolom, znaju da nema da se kasni, fali samo jedan koji se unapred opravdao nekim inostranstvom. Sedne Gospodar, nit romori nit govori. Ne progovara. Ne
Bismilahir-rahmanir-rahim!
بسم الله الرحمن الرحيم
U ime Boga (Alaha), Milostivog, Samilosnog.
Ovim rečima počinje jedan od najvećih romana novije srpske književnosti, Derviš i smrt M. Selimovića.
Na stranu primedba Alije Isakovića da je ironično što jedan od najvećih srpskih romana počinje deklaracijom islamske vere, muslimanskim Vjeruju. Nego, primetih
Sinoć postavljen blog sa pozivom na žurku protiv fašizma.
Pripupitam, u jednoj rečenici, potpuno benigno, a u čemu se ogleda taj antifašizam uz pivo i rok. Slično pitanje postavi i Blogovatelj.
Ne da mi ne odgovoriše na pitanje nego - nestadoše oba komentara.
Jako mi ide na živce nestajanje preko noći, posebno kad se izvršitelji
ON DECISION-MAKING
C je bio najbolji čovek na svetu. Nije to bilo očigledno baš na prvi pogled - srednje visine, čvrste građe, nabijen mišićima, u telu je izgledao kao terijer spreman da potrči. Gledao je nekako popajevski, čkiljeći na jedno oko ali zahvaljujući jakoj štucovanoj bradi ipak je najviše ličio na Popajevog oca.