Bivši košarkaš FMP se malo zezao.
Izgleda da nije jedini.
Postoje te paralele između Istre i Vojvodine, koje su više pusta želja Vojvođana sa jedne strane, i percepcija Vojvodine od strane Istrijana. Da ne idem baš u dubinu, opisaću događaj koji će slikovito objasniti sličnosti i razlike između Istre i Vojvodine, bar onako kako ih ja vidim.
Pre nekog vremena čitao sam, kolumnu, čini mi se, Teofila Pančića (do pisanja ovog teksta nisam uspeo da izguglam da budem siguran), ali tu je pisalo otprilike sledeće: kada pitate u Istri domaćine kod kojih letujete, da li može biti problema sa parkiranim kolima koja imaju srpske
додуше, могао би се овај састав и разумније насловити али како онда сачувати присет на деда Крезу и узречицу му . . .оди деди да деда те среди ,те Кресану , рођакињу му, невину....... к'о гоблен.
Ma jok, nema ovo nikakve veze sa uslovljavanjem EU da prizna nezavisnost Kosova ne bi li se članstva u istoj dočepala. Nema veze ni sa tim da će se danas meriti kredibilnost razumevanja Engleske i EU kada su se velikodušno zalagale za nezavisnost Kosova. Ne, ovo je priča o Tomu, Meri, Kerolajn i Finliju.
Baš kao što u naslovu ovog bloga slova “O“ prestaju da se ponavljaju u beskonačnost, uslijed ograničenja kojeg za broj karaktera definiše softver sajta b92, tako ni u svemiru u kojem živimo materijalni resursi nisu bezgraničeni.
(дневничками прибелешка)
autor: Rodoljub Šabić
"Poštovani gospodine Šabiću,
Obaveštavam Vas da smo danas primili Vaše rešenje vezano za postupanje Agencije za borbu protiv korupcije i cenim da ste, kao i uvek, profesionalno odradili svoj deo posla.
Ujedno, koristim priliku i da Vas izvestim kako sam danas bio na saslušanju u Policijskoj stanici u Trsteniku da, po nalogu OJT, objasnim da li je... regularna organizacija, ko je finansira, kakvo je unutrašnje uređenje organizacije, da li se lažno predstavlјam kao generalni sekretar itd, a najzanimlјivije od svega jeste to što je tužilac naložio da objasnim da li "koristimo pogodnosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i tako onemogućavamo rad pojedinih ustanova". Ne želim da budem paranoičan, ali shvatate šta mi pada na pamet.
Hvala Vam...."
Zahvaljujuci emisiji Marka Žvaka!
Ako imate online negde neki sadržaj koji biste voleli da sačuvate kod sebe na računaru, pa makar iz sentimentalniih razloga ;) - jedna zgodna opcija (osim "štampe" u PDF printer i sličnih stvari) je snimanje stranica u MHTML formatu.
Rada je kružila oko stola sa sinom u rukama, (procedura za podrigivanje posle podoja), šapućući mu Miša, Miša, Miša.., kao da hoće da mu u glavu utuvi ime koje je, zvanično, nosio tek dva dana, od Duhova. Do krštenja je bio Predrag, to ime je dobio za nedajbože još u porodilištu, na Znamenju; brižna crkva se ne odriče ni jedne duše. Ponosni nosilac dedinog imena je, konačno, učinio ono što se od njega očekivalo a zvuk učinjenog se poklopio sa zvukom automobila koji se kretao kaldrmom i zaustavio pod prozorom. Rada se
када под сводом куполе синагоге, расвете пригушене, доживите глас јеромонаха Теофана Ватопедског где традиционалним канонаршењем канонарх канонарши поетски текст химне пре његовог појања мислим да Вам је у данашњем слуђеном времену довољна надокнада за душевни ужитак. малолије?
Autor: Rodoljub Šabić
Neretko sam govorio o neobičnoj sudbini krivičnih prijava koje je Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti podnosio javnim tužilaštvima. Kažem neobičnoj s obzirom da nijedna od većeg broja tih krivičnih prijava podnetih zbog krivičnog dela iz člana 146. KZ ili zbog drugih krivičnih dela u direktnoj ili indirektnoj vezi sa nedopuštenom obradom ličnih podataka nije nikad dobila očekivani epilog, nije "prerasla" u optužnicu. A pri tom stvar nije bila u tome da poverenik i njegovi saradnici nisu znali da prepoznaju "osnove sumnje", jer nikad ni jedna krivična prijava nije ni odbačena. Sve su imale manje više istu sudbinu - zastarelost.
A ovih dana po prvi put sam dobio jedan tužilački akt kojim se na meritoran način tužilac izjašnjava o poverenikovoj krivičnoj prijavi - prijava je odbačena.
I mada i to izgleda neobično, obradovao sam se.
Havana, jun mesec, n-te godine
Pola sata kasnije.
G.G. Markes: Nagao se preko mermernog stočića, stavio svoju šaku na moju podlakticu i rekao: Moram vam priznati da mi veoma prija ovaj naš razgovor, ovo ćaskanje bez napora...
Mikele: E da ste znali šta se sve dešavalo u mojoj glavi, o mentalnoj stegnutosti, o tremi da i ne govorim, kada sam ušao u Buena Vista da se nađem s vama, vi ste velikan...
G.G. Markes je odmahnuo rukom i nasmejao se: Niti sam bio, niti sam nekakav velikan, običan sam čovek, Gabrijel Garsija