Polemika koja se danas u klupama Skupštine Srbije povela povodom Slučaja službenika Aleksandra Tijanića i njegovog odnosa prema ženama, i podsećanje poslanika LDP Slobodana Maraša da nije tačno da je Tijanić govorio loše o svim ženama tj. da postoji jedna o kojoj je govorio lepo:
Gospodin Tijanić se više puta na veoma primitivan način izražavao o ženama. Ja ću pročitati jedan deo šta je rekao za žene, objavljeno je u 'Dnevnom telegrafu' 1998. godine: 'Žena treba da izgleda kao šarplaninac, s urođenom bundom, krupna, dresirana, s ogrlicom oko vrata i da laje samo kad joj neko tuđi priđe'. Ima jedna žena o kojoj je lepo govorio, to je Mirjana Marković. (S.Maraš)
baš kao i poziv Odbora za ravnopravnost polova Skupštine Srbije A.Tijaniću da podnese ostavku - kao ozbiljne i odgovorne građane trebala bi nas podstaći i na diskusiju o sistemu vrednosti koji vlada Srbijom današnjice, a koji je dopustio mogućnost da ovaj čovek uopšte nađe na funkciji direktora RTS-a.
Ilustracije zarad, krenimo primerom (ne)očekivane ljubavi o kojem priča poslanik Maraš. Dakle, u prilog navedenom podsećam da je upravo intervju A.Tijanića rađen za zagrebački START novembra 1988. bio, zapravo, prvo medijsko pojavljivanje Mirjane Marković s "pozicije" supruge Slobodana Miloševića. Mnogi smatraju da je navedeni intervju bio itekako koristan i za dalju novinarsku karijeru A.T. Delovi ovog dragocenog svedočenja preneti su u knjizi Slučaj službenika Aleksandra Tijanića (YUKOM, 2005)[1]:
... Ljudi iz njene okoline kažu da nije dovoljno poznavati profesoricu Marković, treba je razumeti. Iz te potrebe za razumevanjem nastala su dva preovlađujuća mišljenja o njoj: prvo da joj nije lako u ulozi pratioca 'legende koja hoda', drugo, da 'legendi koja hoda' nije lako sa profesoricom psihologije koja pravi sopstvenu javnu karijeru...
... Veoma ste me iznenadili time što ste odgovorili na sva pitanja, što ste uopšte razgovarali sa mnom, što ste bili ljubazni, i što niste zahtevali autorizaciju teksta...
Iz intervjua A.T. sa Mirom Marković, Start, 26. novembar 1988. ...
Za nju se smatra da u politici ima veliki uticaj na svog supruga, a ja lično mislim, ne znam detalje, zaključujem posredno, da to nije tačno... Zato mislim da opozicija greši kad je tako zdušno napada...
A.T. o Miri Marković u intervjuu za list Žena, 11. mart 1993.
Moram vam reći da na ovim prostorima ona deluje kao evangelista nade i tolerancije. To je delovalo anahrono u vremenima horskog dranja vatrene braće da joj nisam davao ni promil šansi da uspe u omasovljavanju podrške svom civilizacijskom paketu. Izgleda da sam pogrešio. Znam šta je Mira mislila o ratu, znam kad smo bili u situaciji da razgovaramo šapatom jer su i njene i moje ocene nekih stvari bile nepopularne u to vreme i sećam se da tada nije bilo ovoliko ljudi oko nje.
Ministar A.T. o Miri Marković, Intervju, 15.novembar 1996.
ili:
Gospođu Marković smatram svojom prijateljicom i tako će zauvek ostati. Iz više razloga. Najpre znam da je protiv rata i profitera, te da u svom stavu ima civilizacijski paket koji je sličan mom.
Ministar A.T. o Miri Marković, Beograd, 1996. (u: Slučaj službenika A.T.)
E sad šta je sve narečeni drug – ministar, savetnik, direktor... i šta sve ne, u njegovim ogavnim mizoginim tekstovima, pisao o drugim ženama – to jest o onima od kojih nije imao nikakvu ličnu korist... ipak nije za ovaj blog. Ili bar ja ne želim to da citiram. Tek, podsećanja radi, da ne bi bilo shvaćeno kako je A.T. čovek bez osećaja za (političku) realnost, evo samo još par citata vezanih za slučaj kojim se bavimo – ovaj put iz vremena kada su Mirjana Marković i Slobodan Milošević izgubili vlast. Samo pet dana nakon izbora 2000. godine, iz Banja Luke u tekstu Sloba je umro zbog ljubavi!? za beogradski Danas Tijanić piše:
Faktički, Milošević je bio žrtva kućnog atentata. Dovršila ga je, verovatno pre vremena, apsolutno pogrešna Mirina kalkulacija koja je imala za cilj da preuredi Srbiju i Jugoslaviju na način koji će omogućiti porodičnu dinastičku vlast još decenijama.
Sve što je Milošević uradio u poslednjih godinu dana, sve što je izgovorio u javnim prilikama, sve što je mislio unutar kuće, sve na šta je primorao državu, vojsku i policiju, medije i vladajuće stranke – sve je izašlo iz njene glave.
Par koji je zaratio sa čitavim svetom, danas stoji pred ratom sa svojim narodom. Logičan kraj i za njih, i za nas. Zagrljeni pred zemljotresom, on slab pred njom, ona nemoćna pred silama koje je usmeravaju. Sve je kao u otužno melodramskim ruskim ljubavnim filmovima koje su obožavali da gledaju...
A.T. u listu Danas, 29.septembar 2000.
Dakle, bahatost ovog pojedinca poznata je i dokazana u tolikoj meri da na nju ne vredi dalje trošiti reči – ipak, nesporna je činjenica da A.T. na istu ima pravo. Tako da i današnji poziv Odbora za ravnopravnost polova Skupštine Srbije A.Tijaniću da podnese ostavku na mesto generalnog direktora Javnog servisa Srbije jeste, u neku ruku, kucanje na pogrešna (zatvorena) vrata. Jasno je da je reč o čoveku koji barata vrlo rastegljivim moralnim kategorijama koje bahatost naprosto čine sastavnim delom njegovog civilizacijskog paketa.
Stoga, kao građani ove zemlje čini mi se da moramo postaviti pitanje smene Aleksandra Tijanića – baš kao i odgovornosti onih koji su ov(akv)og čoveka postavili na odgovornu i dobro plaćenu funkciju generalnog direktora Javnog servisa Srbije!