Sevdah party!
Sedeo je tako, u nekom vremenu, na verandi svoje kuce, iznad varoshi koja je polako gasila zamor, obavijen grimznim nebom, Hajrudin bazardzija i pushio chibuk. Mirno, bez suvushnih pokreta, na vezenom jastuku, s jednom rukom na prekrshtenim nogama, chekao je, kao i svake vecheri, srebrno lice Meseca, da mu poshalje misli.
Polako se utapao u tamu krajolika, kroz koji je titrao sladunjevi miris behara i golicao mu nozdrve, navikle na opor dim duvana. Srknuo je retku kafu iz fildzna u bronznom drzalju, nechujno ga spustivshi, nakon gutljaja, ritualnim pokretom, na filigranski posluzavnik.
I sve ko iz srca,..i sedeo i pushio, i kafu pio.
A onda, od nekuda , sa ivice pogleda, krene neprimetno zvuk tuge i zvonki klepet papucha po kaldrmi u ritmu sintih leprshavih koraka ispod svile i pochnu da odzvanjaju, kroz grudi i secanje.
Okrenu se bururet u glavi, pade ibrik i znao je Hajrudin, vreme je za akshamluk.
A da se ni pomerio nije, probi iznenadni talas sete i razlije se po celom telu, pa ko Shejtanovom rukom, handzarom odseche ustreptalu dushu i rasprshi je po zvucima nadoshlog sevdaha, da u njemu plache.