Još pamtim taj dan kada sam sa nevericom pročitala da je upravo objavljeno srpsko izdanje "Imena ruže". Prvo sam pomislila da je u pitanju neka greška - posedujem perfektan prevod "Imena ruže" već godinama!
Do tada sam dva puta pročitala "Ime ruže" i nijednog trenutka nisam primetila da je u pitanju hrvatsko srpski prevod Grafičkog zavoda Hrvatske.
Hrvatsko srpskog prevoda sam, do nedavno, bila svesna samo u dva slučaja: kada su u pitanju prevodi sa ruskog, jer mi se oduvek činilo da visoka koncentracija infinitiva ubija mekoću ruskog jezika i duševnost teksta, i nemačka klasična filozofija. Hrvatski prevodi bili su u stručno filozofskom smislu superiorni upravo zbog toga što su (izmedju ostalog) razvili i sopstvene kovanice, kao paralelu nemačkim filozofskim novokovanicama.
Ni dan danas, dok razgledam knjige u ličnoj biblioteci, ne mogu da razvrstam knjige po tome kojom varijantom jezika su prevedene, ali znam da hrvatsko srpske ili hrvatske prevode - kako vam drago -više ne kupujem.
Na takvu odluku nisu uticali ni opšti ni porodični, politikom izazvani događaji, ni pojava hrvatskog novogovora.
Kad su se u našim knjižarama pojavila antikvarna izdanja iz Hrvatske i Bosne (verovatno tu zaostala tokom raspada bivše Jugoslavije), sa žarom sam pretraživala sva zaostala izdanja biblioteke "Hit" u kojoj je nekada bilo lepih stvari. Danas, u Antivarnici SANU, a verovatno i na drugim mestima, ima novih prevoda odličnih knjiga - na hrvatski.
Kad god ih prelistam i pročitam po koju rečenicu, osećam da smisao sasvim razumem, ali mi se misao ipak pomalo spotiče. Dok čitam, osećam kao da hodam po podu po kome su posute mrvice. Sitne su, gotovo neprimetne, ali ako znam da je put dug, ne mogu a da ne napravim razliku izmedju glatkog poda i onog koji to nije.
Ako treba da pročitam knjigu koja nije prevedena na srpski, radije biram engleski prevod, iako je sasvim izvesno da moj engleski vokabular nije ni iz daleka tako bogat. Pa ipak, čitanje mi ide lako, sintaksa mi je bliska, i samo čitanje mi donosi uživanje.
Jednom sam se zanimala za posledice češko slovačkog razvoda, i evo šta sam našla:
U bivšoj Čehoslovačkoj, na glavnom državnom kanalu podjednako je korišćen i češki i slovački jezik, tako da je velika većina ljudi koristila oba (veoma slična) jezika. Posle razdvajanja, češke televizije izbacile su slovački jezik iz upotrebe, što je dovelo do toga da mlade generacije Čeha mnogo manje razumeju slovački. Pre izvesnog vremena, češke TV stanice su ponovo uvele priloge iz Slovačke koji se emituju na slovačkom. Posle razdvajanja, u Češkoj su, tiraži knjiga i novina na slovačkom drastično opali.
Slovačka je u kablovskoj ponudi ostavila veliki broj čeških TV kanala a iz komercijalnih razloga mnogi TV programi su titlovani na češkom. Mnogi strani filmovi su titlovani na češkom, a broj knjiga i časopisa na češkom dostupnih u Slovačkoj je danas veći nego u vreme pre razdvajanja. Mladi Slovaci nemaju problema sa razumevanjem češkog jezika.
Povremeno pratim hrvatske kanale, rado gledam "Latinicu", ali teško pratim hrvatske serije. Hrvatske titlove u filmovi iz "Žapca" uglavnom preživljavam , ali knjige...knjige na ijekavici kupujem veoma retko, i tada je u pitanju uglavnom neko bosansko izdanje.
Gledam u jedan svet koji mi postaje nedohvatljiv.