Robovima rada iz zemalja u tranziciji

zeka Novi Sad RSS / 21.07.2007. u 12:08

Pogledaj, u zamci si!

Ustani ujutro. Idi na posao. Primi kao platu manje nego što proizvedeš.

Višak daj svom gazdi. Preživi od svoje plate. Potroši je na otkupljivanje onoga što si ti i drugi plaćeni robovi proizveli. Potrošio si celu platu.
Treba ti još novca. Onda...ustani ujutro. Idi na posao. Primi kao platu manje nego što proizvedeš...
Ponavljaj ovo do smrti, ili dok te ne bace na otpad.
To je tvoj život. To znači biti zaposlen. "Srećniji" si od jadnog komšije:
on je nezaposlen, prinuđen da traži sebi gazdu koji će ga izrabljivati.
Zaposlenje je izrabljivanje. To je legalizovana pljačka: ti proizvodiš
dobra i pružaš usluge drugima, a drugi, koji poseduju sredstva za proizvodnju se bogate.
Zaposlenje je zamka.
Ti si u njoj.
Jedini razlog za postojanje radnika na zemlji je da budu
zaposleni-pljačkani-zatvoreni. Bez nas ne bi bilo viška vrednosti.
Kad bi višak vrednosti mogao nastati bez nas, bili bismo odvojeni kao stoka za klanje. Ali mi smo potrebni sistemu. Iz rupe koju je kapitalizam iskopao za
nas izlazi zarada. Puno lepe zarade da bi bogati ostali bogati. Nisu li bogati srećni što nas imaju?
Ali, ti nikad nisi tražio da budeš u ovoj zamci. Nemaš sreće. To je određeno rođenjem.
Žao mi je, gđo Petrović, ali rodili ste plaćenog roba."
Radnici su oni koji nemaju praktično ništa vredno prodaje, osim sebe
samih: naše psihičke i fizičke sposobnosti, naš rad.

"Odlično, gđo Mišković/Karić/ Drakulić/ Hamović/ Kostić... rodili ste savršeno zdravu bebu-parazita,
tek što je izašla iz materice, već je naslednik pet direktorskih mesta,i poseduje više imovine, nego što će radnik Petrović zaraditi u toku celog svog života kao plaćeni rob."
Nema zamke za kapitalističku bebu. U redu, pa mora neko da brine i o karipskim plažama, dok mi
ostali brinemo o fabrikama i kancelarijama.

Želiš da pobegneš iz zamke, i budeš kao besposličari koji žive od
viška? Lakše je to reći, nego učiniti, robe.
Možeš pokušati da opljačkaš banku. Zatvori su puni plaćenih robova koji su pokušali da pobegnu iz zamke, samo da bi se premestili u zatvorsku ćeliju.
Ili možda lutrija? Uvek ima nade da će ti se sreća nasmešiti, sa šansama 15 miliona prema jedan. Upravo je to svrha lutrije: ponuditi nadu zatvorenima.
Platiš tiket, i kupio si prividnu pukotinu u zidu svoje ćelije.

Ili možeš da stisneš zube, i da trpiš. To radi većina. Neki ne. Samoubistvo uvek postoji kao mogućnost. Ili droge.
Haustori su puni klinaca koji misle da mogu da dožive malo ekstaze u toku svog zatvora, u zamci.
Naravno uvek se možeš okrenuti religiji, koja će ti izvrnuti mozak i bez droga. Ona ti nudi večni život posle smrti. Ali šta je sa životom pre smrti?
Ti nisi ovde da živiš, plaćeni robe. Ti si tu da proizvodiš zaradu. Život je nešto čime možeš da se baviš u svom slobodnom vremenu.
U zamci, tvoje vreme je retko tvoje.
Većinu provodiš radeći.
Zato si i ovde.
To je ono što ti daje za pravo, da uveče odeš kući i pripremiš se za sledeći radni dan. Nekada, robovi nisu mogli da odu kući.
Robovi su pripadali svojim vlasnicima.
Robovi nisu imali stanarine i hipoteke da o njima brinu.
Ti ih imaš, jadniče. U momentu kada na kratko napustiš mesto zaposlenja, dolaziš kući, na mesto koje moraš da iznajmljuješ, ili da pozajmljuješ novac da bi u njemu živeo.
Verovatno bi voleo da živiš negde drugde.
Zamka može postati pomalo tesna.
To je čisto pitanje sreće: ako spadaš u onih dva posto koji poseduju i kontrolišu resurse planete, onda imaš veličanstvenu kuću, u kojoj ćeš provoditi svoje slobodne sate.
Ali tvoji slobodni sati su retki.
Osim ako nisi nezaposlen, u kom slučaju si prisiljen da lupaš na vrata svog izrabljivača, preklinjući ga da te legalno pljačka. A onda ponovo na izdržavanje kazne u sistemu zarade.

Radiš kako radiš zato što si zatvoren. Živiš kako i gde živiš, zato što si u
zamci. Voziš se u lošim kolima na zakrčenim ulicama, ili u pretrpanom
javnom saobraćaju, plaćajući da bi otišao da budeš izrabljivan, zato što si u zamci. Tvoja deca se rađaju u istoj zamci u kojoj si i ti, i šalješ ih u školu da nauče kako da budu zatvorena. Ti si zaista potpuno zatvoren u mašini za mlevenje zarade, u ovom trulom socijalnom sistemu. A tvoje gazde to zovu slobodom.

Na neki način, ti i jesi slobodan, jer svaka zamka ima i vrata.
Oni koji ti pokazuju put ka izlazu žigosani su kao ludaci, ili
opasni, i to te može navesti da ostaneš gde si.
Čak se i plašiš slobode koje leži izvan tvog kaveza.
U zamci barem dobijaš svoju platu, kao što pas na uzici dobija kost.
Možeš da izabereš koju ćeš kost da glođeš. Konzervativno-nacionalističku kost,
Liberalno- menadžersku kost kost,
Nacionalističko-konzervativnu kost...
Dobro prilagođen zatvorenik voli svoju kost.

Ili možeš odbiti da budeš zatvoren. Kako? Pa, kako si i dospeo u zamku?
Ustao si ujutro, otišao na posao, primio kao platu manje nego što si
proizveo, preživeo si od svoje plate, dao si višak svom gazdi, potrošio
si je na ono što ste ti i ostali robovi proizveli. Potrošio si celu platu, trebalo ti je još novca, vratio si se na posao... i tako stalno, u krug, bez kraja, ponavljaš isto zauvek.
Čini se da nema izlaza.
Ali postoji jednostavan izlaz, samo ako razmisliš o tome, i udružiš
se sa ostalim robovima koji su razmislili o tome.
Napravi društvo, koje funkcioniše na drugim principima, bez proklete zamke.
Posedujte i kontrolišite svetsko bogatstvo zajedno. Pruži koliko možeš- uzmi koliko ti treba.
Proizvodi zbog potrebe, a ne zbog zarade.
Bez plate, samo saradnja. Bez plate, bez poslodavca - nema ni zamke.

Nemaš ništa da izgubiš, osim beznadežnog očaja zatvorene tegleće
marve.

A možeš dobiti čitav svet ,dovoljno je samo da to poželiš.

 

Atačmenti



Komentari (110)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ervetor ervetor 21:12 22.07.2007

Re: Kritika je u redu, ali...

Zaposlenje je razmena. U finalni proizvod poslodavac ulaze svoja sredstva za proizvodnju a zaposleni ulaze svoj rad. Posto poslodavac, za razliku od zaposlenog, rizikuje da nesto izgubi i posto sredstava za proizvodnju ima manje nego ljudi koji mogu da pruze samo svoj rad (zakon ponude i potraznje stupa u akciju), prirodno je i posteno da poslodavac dobije vise novca od zarade.


Ovo je apsolutno tacno i u osnovi oko toga nema rasprave.
Medjutim ja sam licno u poslednjih 10 godina u Srbiji doziveo vise puta da poslodavac i ja sklopimo dogovor o razmeni ( ja njemu rad a on meni novac) ali da nekako ispadne na kraju da i ja delim njegov rizik.
E tu nastaje problem, jer ako delimo rizik onda treba da delimo i dobit.
Da li u jednoj razvijenoj drzavi poslodavac moze da vam ostane kratak za platu jer je taj mesec pogresio nesto u koracima ? Ne, on moze da vam da zadnju platu i otkaz jer mu vise niste isplativi.
A u ovoj drzavi poslodavac moze da vas pusti da i dalje radite u nadi da ce vam isplatiti zaradu sve dok sami ne odustanete. Koliko god izdrzite njemu dobro. Ionako vas ne placa. Ne kazem da ovo rade svi, ali oni koji rade su zasticeni.
Dakle, u ovoj drzavi je zasticen poslodavac, a ne radnik koji je prevaren ( ja ovde ne govorim o neradnicima u velikim drzavnim i drustvenim sistemima vec o privatnom sektoru).

Ovde privatni poslodavac moze da vam obeca probni rad od 3 meseca na crno a da ce posle toga da vas prijavi i da posle 3 meseca jednostavno zaboravi sta je obecao. Unazad koliko godina niko realno nije kaznjavan za neuplacivanje doprinosa radnicima, a onda drzava donese zakon o tome koji vazi 14 dana u kome preuzima obavezu od poslodavaca ali samo do visine minimalca a da pri tome poslodavce ne goni uopste. Zasto? Zato sto zakonodavnu vlast cine ljudi koji su ujedno i poslodavci!
Zbog toga, ova drzava jeste robovlasnicka a ako i nije, na dobrom je putu da postane.
G r o f G r o f 23:44 22.07.2007

Neverovatno..

Na koje gluposti ja trošim vreme...
bekrija bekrija 06:21 23.07.2007

?

pa ko te tera da radis?
ervetor ervetor 21:55 23.07.2007

Re: ?

pa ko te tera da radis?



Pa naravno, ovde i dolazimo do sustine, koja nema veze sa drustvenim uredjenjem.

Sto bi jedan, mlad, pametan i zdrav srbin radio u takvom jednom nepravednom sistemu kad mu je mnogo lakse da
prevari, ukrade, zakolje porodicu i uzme sta mu treba i koliko mu treba.
Pa nije li to komunizam kod nas samo promenio ruho ?
bekrija bekrija 03:44 24.07.2007

Re: ?

e pa vidis, u tome je caka, imas dva izbora, da krades i otimas ili se povinujes sistemu.. a ima i treci, odes lepo na planinu sadis vocke i povrcke gajis stoku i gledas kad ce neko da dodje da te pokrade...
oldtajmer oldtajmer 22:05 23.07.2007

Kapitalizam

Sustina je u onome: "Primi kao platu manje nego što proizvedeš... ". Proizvod je vlasnistvo vlasnika kapitala, a ne proizvodjaca. Na vlasniku kapitala (+ nesto odnosa ponuda/potraznja) je da odluci koliko ce platiti proizvodjaca. Dosadasnje iskustvo covecanstva u ekonomiji kaze da je takav sistem ukupno najefikasniji.

Ja sam jednom prilikom, na nekakvom casu ekonomije, postavio pitanje - sta ako bi se drustveni ugovor i zakoni izmenili tako da je proizvod 50-50 u vlasnistvu zaposlenjih i poslodavca? Bi li to bilo postenije? Po meni bi. Ali, onda ne bi bilo plate. Pitajte veliku vecinu stanovnistva, da li bi radije radili pod tim uslovima ili pod ovim postojecim?
Emir Halilovic Emir Halilovic 10:41 24.07.2007

Re: Kapitalizam

Polozaj pojedinca zavisi veoma i od toga koliko je velika potraznja za njegovim/njenim kvalifikacijama i sposobnostima na trzistu. Ako ste software inzenjer ili nesto u tom stilu vrata su vam sirom otvorena i mozete da birate. Na Zapadu sad postaje dosta uobicajeno da u kompanijama koje pocinju sa radom kljucni zaposleni ucestvuju kako u riziku tako i u dobiti, prvenstveno kroz vlasnistvo akcija u firmi.

Primeri iz Srbije koje navode neki od ucesnika u diskusiji su teska anomalija, tj. daleko su od prakse cak i u zemljama u tranziciji. Ne znam kako je u Srbiji (po zakonu, ne u praksi, to znam) ali u Evropi radnik ne moze biti otpusten tek tako, a u velikoj vecini slucajeva i kad je otpusten ima pravo na par meseci otkaznog roka. U slucaju da je otpusten kao "tehnoloski visak" ili na primer zato sto kompanija mora da smanji broj zaposlenih sleduje mu i otpremnina u visini prosecne plate za nekoliko meseci. To sve je minimum definisan zakonom, a ugovor moze da definise stvari i drugacije.

U principu, dosta zavisi od ponude i potraznje. Dok god je Srbija izolovana i vecina ljudi ne moze da trazi posao van granica zemlje, a ekonomija je slaba i nezaposlenost velika, poslodavci mogu prakticno da rade sta hoce. Kada se (jednom) granice manje vise otvore, sledi ono sto se desava u Poljskoj na primer , gde vlada nestasica lekara i medicinskih sestara jer ih je mnogo otislo na Zapad. Moguc je takodje i outsourcing, na primer sada je u Nemackoj i Austriji sasvim normalno ici na zubnu protetiku u Madjarsku jer je mnogo jeftinije. Na kraju ce se verovatno uspostaviti ravnoteza, ali za sada je situacija takva da, na primer, dobro kvalifikovani Cesi odlaze na Zapad (ali ne masovno, ovde ima dosta posla), a ovamo se uvoze Slovaci, Poljaci i Ukrajinci iz pasivnih krajeva koje ne mrzi da rade na pokretnoj traci u fabrikama.
DejanOz DejanOz 07:01 25.07.2007

Re: Kapitalizam

Primeri iz Srbije koje navode neki od ucesnika u diskusiji su teska anomalija, tj. daleko su od prakse cak i u zemljama u tranziciji

Vredi ponoviti jos jednom.

Also, i blejachev post na prethodnoj strani je odlican.
Sloven Sloven 07:14 24.07.2007

Leb bez motike

Zeko, ta filozofija leba bez motike je izumrla sa komunizmom. Idi negde na Kubu, tamo još uvek ovakvi tekstovi imaju prođu barem dok je bradati živ.
mirko mirko 10:02 10.08.2007

Pruzi koliko mozes- uzmi koliko ti treba!

Hocu sve, nedam nista!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana