Ponovo prenosim tekst na molbu drugova iz saveza antifasista. Cilj je da se ne zaborave ovakve stvari,ne i da nam se ne ponove jer su se vec ponovile i konstantno se ponavljaju u ovom danu mrmota u kojem živimo.
Tekst prenosim u celini onako kako je napisan.
Juče je bila jedna prilično značajna godišnjica. Ne znate čega? Naravno. I to već nešto govori...
Muke s logikom
1987-89 imali smo antibirokratsku revoluciju koja je raskrstila sa okoštalim načinom mišljenja i zabludama prošlosti, i dovela na vlast – ratoborni nacionalizam.
Onda se formirala opozicija koja je kritikovala vlast i zastupala – nacionalizam umesto nacionalizma.
Ali se nacionalizam nije dao – duboko se ukopao i čvrsto branio vlast i privilegije. Ipak, nacionalizam je na kraju pobedio, i 5. oktobra 2000. smenio nacionalističku vlast.
I tako mi 3. februara 2008. možemo da biramo između nacionalizma i – nacionalizma. S jedne strane, ravnogorci koji na konvenciji pevaju "Spremte se, spremte...". Sa druge strane, ravnogorac koji je u skupštini doneo ravnogorski zakon.
Bože moj, reći ćete, jeste malo smešno, ali, na kraju krajeva, koga briga za jedan mali narod na Balkanu koji ima problema sa logikom.
Samo što cela priča ima malo dublje korene i malo širi zahvat. I jedno zajedničko ime:
Ravnogorska ideja
Sasvim ukratko: Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.
Legenda o nacionalnoj veličini + militarizacija + indoktrinacija + teror + etničko čišćenje.
Jednako fašizam.
- klinička slika društva u zavisnosti od stepena inficiranosti ravnogorskom idejom
latencija | ekspozicija | ekspozicija |
- mala hronologija ravnogorske bolesti
1941-1942: formulisanje ideje, dogovaranje i organizovanje |
| |
avgust 1942-februar 1943: faza izvođenja radova | --- Foča, avgust 1942. (testiranje intenziteta reakcije okupatora) |
|
1943-1988: zastoj prouzrokovan nastupanjem i vlašću komunista | --- vojničko uništenje četnika kao oružane sile Ravnogorskog pokreta |
|
1989-1991: oživljavanje i širenje ideje, osvajanje vlasti | --- antibirokratska revolucija, dolazak Miloševića i njegovih klonova na vlast |
|
1991-1995, 1999: radovi na realizaciji | --- SAO Krajina, etničko čišćenje 1991 |
|
2000-2008: "demokratizacija" | - povlačenje eksplicitnog oblika iz javne cirkulacije uz davanje signala javnom mnjenju da ideja još uvek važi |
|
Zločinački umišljaj
Mihailović je sa sebi bliskim ideolozima i operativcima sve vreme rata raspravljao o budućem uređenju zemlje, odnosno etničkom čišćenju i stvaranju Velike Srbije. Po opštem mišljenju, to je trebalo sprovesti na kraju rata, neposredno po povlačenju okupatora.
Ipak, kao plod mudre Mihailovićeve politike pomaganja okupatoru u borbi protiv partizana, prilika da se započne sa realizacijom ukazala se već u leto 1942. Trebalo je samo testirati reakciju okupatora. Za to je poslužio napad na Foču avgusta 1942.
Sledeća velika opercija planirana je za februar 1943. u jugoistočnoj Bosni i zapadnom Sandžaku. Operativnim pripremama rukovodio je najpre major Zaharije Ostojić, "načelnik štaba Isturenog odeljenja Vrhovne komande". Ali, s obzirom na velike uspehe koje je Đurišić postigao u bjelopoljskom srezu i o kojima je Mihailoviću podneo izveštaj, Mihailović je poverio komandu nad operacijom Đurišiću.
Đurišić je izdao naređenje:
...preduzeće se akcije za njihovo uništenje...
Posle je podneo još jedan izveštaj:
Operacije su izvedne tačno po naređenju i izdatoj zapovesti....
Žrtve.— Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece....
Kralj Petar II Karađorđević unapredio ga je 4 puta u toku rata, na predlog Mihailovića. Retko dragocen kadar.
Operacija je trebalo da predstavlja početak velikog posla:
Pavle krenuo u pravcu Branka i usput čisti sve pred sobom. Naša akcija ima zamah čišćenja cele Bosne. Treba izdržati i uticati na sve da izdrže. Žrtve su teške, napori veliki ali i rezultati biće ogromni.
kaže Mihailović 3. februara. Međutim 16. februara pojavili su se partizani na Neretvi, što je uzrokovalo odlaganje. Kako je opasnost bila velika, trebalo je po mogućnosti angažovati i neke Muslimane. Dr. Ismet Popovac bio je jedan od onih naklonjenih restauraciji kraljevine Jugoslavije i u tom smislu uspostavio saradnju sa Mihailovićem.Mihailović, 15. februara:
Muslimane upotrebiti protiv komunista da polože ispit. Pavle poučava svoje da budu ljubazni prema muslimanima.
Promena plana? Ne.Z. Ostojić Jevđeviću, 21. februara:
"Popovac neka poruči muslimanima iz Hercegovine da se povedu za primerom Bjelimića i Planine koji su zajedno sa četnicima na položajima. Neka počne razgovore sa Kulom Fazlagića za pristupanje nama kao Bjelimići i nek im zamajava dok mi završimo posao sa boljševicima a posle ćemo im prirediti Čajniče. Samo ovo Popovac ne mora znati".
Ipak, stvari su posle Neretve krenule sasvim drugim tokom...
Devojčica i vitez
Šta je to što povezuje sliku četvorogodišnjih devojčica sa slikom ovog gospodina, viteza duha, obraza i vere? Gospodin je umro u Londonu a sahranjen u Beogradu septembra 2004. Rečima iz Jevanđelja: „Ko bude veran do smrti daću mu život večni“, nad odrom Nikole Bojovića, čoveka kojeg je izuzetno poštovao i cenio, obratio se Mitropolit crnogorsko - primorski Gospodin Amfilohije. „Kapetan Nikola Bojović bio je do smrti veran: majčinom mlijeku, Bogu, Otadžbini i Kralju..." A februara 1943. komandovao je brigadom na području Bukovice, planinske seoske "mesne zajednice" severno od Pljevalja. U Bukovici je tog februara nastradalo 574 osobe.Ovi ljudi su bili umešani:
komandni lanac | |||||||
operativni komandant | major Pavle Đurišić, komandant LSČO, nakon "uspeha" u bjelopoljskom kraju lično od Draže postavljen za komandanta operacije 23. januara 1943. | ||||||
odredi | I odred | II odred | III odred | IV odred | |||
komandanti odreda | kapetan Lukačević Vojin | major Vesković Andrija | major Kasalović Zdravko | ? | |||
komandanti kolona | poručnik Kalajitović Vuk | poručnik Šoškić Aleksandar | kapetan Pavićević Miloš | poručnik Jelovac Jovan | kapetan Bojović Nikola | kapetan Ružić Ivan | ? |
sastav i jačina | Višegradska brigada 200 boraca, Pribojska brigada 400 boraca, Novovaroška brigada 200 boraca. Svega 800 boraca | Prijepoljska brigada 100 boraca, Pljevaljska brigada 200 boraca, Bjelopoljska brigada 300 boraca, Leteći odred 150 boraca Svega: 800 boraca | Beranska brigada 300 boraca, Kolašinska brigada 450 boraca, Štabski jur. bataljon 350 boraca. Svega: 1100 boraca | Pljevaljska brigada 550 boraca | I Durmitorska brigada 450 boraca. Svega: 450 boraca | II Durmitorska brigada 450 boraca, Čelebićski bataljon 150 boraca. Svega 600 boraca | Snage Drinskog korpusa: snage na položaju i kolona jačine 500 boraca. |
sektori "rada" | napad opštim pravcem: 5. II u 24 časa preduzima napad opštim pravcem: s. Zabrdski Toci — s. Zabrđe — Gajeva pl. — Paravačke strane /k. 1118/ — s. Strgačina. | napad opštim pravcem: 5. II u 2 časa preduzima napad opštim pravcem: s. Bučje — s. Sočice — s. Đakovići — s. Kovačevići — s. Hladilji. | 5. II do 5 časova ovlađuje Kovač Planinom. Sa jurišnim bataljonom i Beranskom brigadom vrši demonstracije u pravcu Metaljke, vezujući njene snage za sebe.Sa Kolašinskom brigadom preduzima napad u 5 časova pravcem Kovač pl. — Rajčevo Brdo, gde će uhvatiti vezu sa [II] kolonom. Po potpunom ovladavanju Bukovicom, preduzima napad pravcem: Rajčevo Brdo — Borovine — Koprivni Do — Debelo brdo — selo Miljeno — s. Kopači.Sprečiti svako otstupanje Bukovičkih snaga ka Metaljci | 5. II u 2 časa preduzima napad pravcem: s. Nange — s. D. Dubac — Rajčevo Brdo, gde se sastaje sa Kolašinskom brigadom i po tom u sastavu iste preduzima napad njenim pravcem | Udarom na bok i pozadinu snaga Bukovice, iste što pre uništiti. Onemogućiti povlačenje Bukovičkih snaga na Metaljci i Čajniču | 5. II u 3 časa preduzima napad opštim pravcem: s. Tvrdkovići — s. Madžari — Crni Vrh — Banjuš — s. Kopači. Zadatak: Da se neopaženo provuče kroz srpska sela u pozadinu neprijateljskih snaga severozapadno od Ifsara i iz pozadine slomi otpor ovih snaga, izvršujući potpuno opkoljavanje sa kolonom, koja će ići duž r. Drine. | 5. II u 4 časa izjutra preduzima napad opštim pravcem: desnom obalom r. Drine s tim, da najenergičnijim dejstvom što pre posedne prelaze na reci Drini do s. Kopači i tako onemogući komuniciranje Muslimana i Ustaša preko Drine. Snage, koje su sada na položaju vrše u početku samo demonstrativni napad, a po ispoljavanju uspeha kolone pored Drine i ove snage pre-duzimaju snažno nadiranje pravcem: Grahovišta — Paljika — Jarčišta. |
Prikupio sam podatke o trima "mesnim zajednicama" iz Pljevaljske opštine u kojima je 5, 6 i 7. februara 1943. izvršena "operacija". U Bukovici, Boljanićima i Meljaku. Na ovom "reprezentativnom uzorku", što bi rekao CeSID izvršio sam "određena statistička očitavanja", verujući da u glavnim crtama mogu poslužiti da sebi predstavimo posledice i u ostalim oblastima zahvaćenim "operacijom". Evo rezultata:
Ukupno žrtava u ova tri mesta: | 1495 |
od toga ženskog pola: | 758 (50,71%) |
do 7 godina: | 479 (32,04%) |
do 14 godina: | 753 (50,37%) |
preko 50 godina: | 193 (12,90 %). |
Najviše su stradala godišta 1937 (68 ubijenih), 1938 (79 ubijenih), 1939 (64 ubijenih), i 1940 (78 ubijenih). Dakle, dvogodišnjaci/ dvogodišnjakinje i četvorogodišnjaci/četvorogodišnjakinje.
Tu se dakle krije tajna veza između devojčice i viteza...
Čemu sve to? a i ne radi...
I kakve sve to ima veze s nama danas? Ono, jeste da je 2.177.872 nas glasalo za "aktivnog", a 2.294.605 za "pasivnog" ravnogorca. Ono jeste da je sva naša politika, i vlast, i opozicija izašla iz onog ravnogorskog šinjela koji su ponovo zvanično obukli Vuk Drašković, Vojislav Šešelj i Mirko Jović one badnje večeri u Staroj Pazovi. Znamo mi, naravno, da je dva miliona ljudi isterano je iz svojih kuća, a njihova imovina uništena ili opljačkana zahvaljujući ravnogorstvu na vlasti i ravnogorstvu u opoziciji.
I da ima bar četiri miliona ljudi oko kojih su zviždali naši meci i koji su bili u mnogo neposrednijoj životnoj opasnosti nego mi za vreme NATO-bombardovanja.
Ali sve to nije sad bitno. Nama je bitno da smo mi osiromašili za vreme Miloševićevog režima, da je on izvršio nekoliko političkih ubistava. I da je posle njega izvršeno nekoliko političkih ubistava. I hoćemo li moći da putujemo. To raspaljuje naše strasti. Nama smo brate važni mi. A time ne mislimo na svoju savest, niti na spašavanje svoje duše. Bolji život + umerena mržnja prema drugima, to je dobitna kombinacija.
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, – to su zemlje koje u svesti srpskog glasača u najboljem slučaju ne postoje – slepe mrlje na mapi. U gorem, i češćem, slučaju, postoje kao neprijateljske tvrđave.
Zemlje koje nas okružuju prema shvatanju prosečnog srpskog glasača su: Republika Srpska, Kosovo i Metohija, severna Mitrovica, Rusija, Amerika, Francuska-Engleska-Nemačka.
U svakome od nas čuči mali fašista. (Hm, nečiji i nije tako mali... :-)) )U svakome od nas čuči mali pasivni fašista. (Neki i nisu tako pasivni, doduše.)
Milioni i milioni oko nas spominju nas po zlu, pamte nas po bolu, šteti...
Je li neko dao neki dinar za nadoknadu štete, makar simbolično? (kiseo osmeh)
Je li neko od političara tako nešto predložio? (još kiseliji osmeh)
Možda ima ta stavka u legendarnom Nacionalnom investicionom planu? (još kiseliji smeh, ali grohotom)
Šta smo uradili? Pa, na ovim izborima smo ih 2.177.872 puta otvoreno pljunuli. 2.294.605 puta diskretno i uljudno.
* čast izuzecima
Nije teško biti fin. Samo treba iskreno saosećati. Računati na komšije. Biti ih svestan. Pomoći kad treba, prema mogućnosti.
Borimo se za ljude, a ne za granice. Borimo se protiv granica. Za život, a protiv fašističkih istrebljivačkih planova. Žao nam je zbog žrtava, patnji i materijalne štete, i učinićemo sve što možemo da se krivci kazne a posledice umanje.
Goran Despotović